PONEDJELJAK 3. srpnja 2000.

RAZGOVOR: ILIJA IVEZIĆ, POZNATI HRVATSKI GLUMAC I PRVI DIREKTOR I REDATELJ NEKADAŠNJEG KAZALIŠTA LUTAKA
LUTKARI PONOVNO
U ŠIBENIKU

Nakon 45 godina u Šibeniku su se ponovno okupili prvi lutkari Kazališta lutaka osnovanoga daleke 1956. godine. Prvi direktor i redatelj, poznati hrvatski glumac Ilija Ivezić, tvrdi da se u Šibeniku ponovno može aktivirati nekad iznimno kvalitetna lutkarska scena. Stari lutkari nude svoju pomoć gradu dječjeg Festivala

Piše: M. GULIN

Ilija Ivezić je hrvatski filmski i kazališni glumac, redatelj i producent, no, mnogim Šibenčanima je Ivezić nesumnjivo mnogo poznatiji po svojim teatarskim angažmanima iz davnih 50-ih godina u tom gradu, zbog kojih je ovih dana ponovno tu. Osim što je kao mlad glumac glumio na daskama tadašnjega Narodnog kazališta u Šibeniku, Ivezić je davne 1956. godine bio prvi direktor i redatelj Kazališta lutaka, osnovanoga te iste godine. Ovih su se dana zajedno s njim, obilježavajući dvije velike obljetnice - 45 godina Kazališta lutaka i 40 godina MDF-a, na zajedničkom druženju u povodu kojega je za njih organiziran i prijam u Gradskoj vijećnici, našli lutkari te prve generacije zanesenjaka i zaljubljenika lutkarskoga teatra.
— Gospodine Iveziću, ponovno su se u Šibeniku našli prvi šibenski lutkari. Ispričajte nam, pogotovu mladima koji možda i ne znaju da je njihov grad nekad imao kazalište lutaka - kako je sve započelo?
— Sa svojim bliskim kolegama i suradnicima, kazališnim zanesenjacima Brankom Friganovićem, Dušanom Berićem i Antom Žeravicom organizirao sam audiciju i tečaj glume za dvadesetak mladih lutkara. Tako su na inicijativu tadašnjeg Kotarskog komiteta Narodne omladine Hrvatske i Kotarskog odbora Društva Naša djeca, uz potporu Narodnog odbora općine Šibenik, bile zadovoljene dugogodišnje želje i potrebe šibenske djece.
— Koja je bila prva predstava lutkarskog kazališta i kako je nastajala?
— Prvu predstavu "Crvenkapicu" koja je izvedena 16. lipnja 1956. intenzivno smo pripremali u novoadaptiranim prostorijama u Ul. Matije Gupca. Najteži dio, tehniku rada s lutkom, vježbali smo s djecom četiri sata dnevno. Učili smo mlade lutkare i scenskom govoru, promjeni glasa, intonaciji i dr. i nakon višemjesečnog rada s lutkama izveli smo "Crvenkapicu". Nikad neću zaboraviti gromki pljesak publike nakon predstave.
— Tko su bili šibenski lutkari - kažite nam barem neka od imena?
— U "Crkvenkapici" su glumili Radojka Ardalić i Sunčana Škrinjarić, Katica Copulović i Stana Burazer, Nada Jerković, Jere Mrnže, Edi Strgačić, Gradimir Šoštarić, Uglješa Mraović, Ivo Copić, Ivo Juraga i Marko Kalpić, a osim njih u prvim godinama kazališta tu su bili i Mirjana Kundajica, Anđelko Runjić, Urica Meštrović, Višnja Huljev, Mate Gulin i dr.
— Kakav je tada bio inters mladih Šibenčana prema sudjelovanju u radu Kazališta lutaka?
— Zanimanje je raslo svakim danom, pa smo 1957. godine organizirali novi tečaj za učenike Učiteljske i Ekonomske škole. Otada smo mogli raditi i dvije predstave paralelno, što je dovelo do proširenja aktivnosti i osnutka Omladinskog i Baletnog studija te Pokretnog kina pa je 1960. Kazalište lutaka preimenovano u Kazalište mladih Šibenik.
— Situacija dakle bitno drukčija od današnje. Kako Vi objašnjavate da mladi ljudi danas u Šibeniku nemaju nešto takvo?
— Grad nije smio dopustiti da se zatvori kazalište i da sve ostane na 14 dana festivala. Šibenik mora imati svoju kulturnu bazu za djecu i mladež koja će živjeti cijele godine. Duboko sam vezan za ovaj grad, nikad ga zapravo nisam ni napustio i jako mi je žao kad vidim kako stvari stoje.
— Imate li Vi onda neki konkretan prijedlog kako popraviti postojeću situaciju? Kako omogućiti mladima da izraze svoje talente?
— Za vrijeme prošlogodišnjega susreta ja i moji kolege lutkari ponudili smo gradu i kazalištu da opet dostavimo na scenu jednu lutkarsku predstavu. Željeli smo svoj rad s novom djecom napraviti isključivo na dobrovoljnoj bazi i planirali možda otvoriti novi lutkarski tečaj u novom prostoru koji bismo pronašli, budući da naše Kazalište lutaka više ne postoji na staroj adresi. Svi smo to spremni ponovno raditi pa neka ovo bude shvaćeno kao poziv gradu Šibeniku i gradskim službama - znanja i volje imamo, a talentirane djece u ovom gradu nikad nije nedostajalo.

POVRATAK 10 TISUĆA SRBA IZ SRJ U HRVATSKU
NEĆE SE BITNO ODRAZITI NA STANJE U KNINU
KNIN - PODRUČJE
USPJEŠNOG POVRATKA

Odobren povratak za blizu 2000 Srba u Šibensko-kninsku županiju, od čega se 865 osoba vraća u Knin — Donatorska sredstva očekuju se na jesen

UNHCR-ova nedavna najava povratka šest tisuća Srba iz SRJ u Hrvatsku ne bi trebala nikoga uznemiriti, niti će se značajnije odraziti na situaciju na kninskome području. Brojke od 4300 srpskih povratnika koja se vezuje uz ured UNHCR-a u Kninu ne odnosi se samo na Knin, nego na cijelo područje koje pokriva ovaj ured, a tu su osim Šibensko-kninske još i Zadarska, te Ličko-senjska županija. Za povratak u našu županiju predbilježilo se u Beogradu blizu dvije tisuće osoba, od čega ih se 865 namjerava vratiti u Knin.
Povratak 10 tisuća izbjeglih Srba u svakom slučaju neće se dogoditi munjevito, niti će se svi vratiti odjedanput. Prokomentirao je to predsjednik Srpskog narodnog vijeća dr. Milorad Pupovac koji je ovih dana posjetio Knin i općinu Kistanje. On naglašava da će povratak Srba teći u skladu s mogućnostima, te da neće predstavljati nikakav udar na državni budžet ili sredinu u koju se ljudi vraćaju.
Jedan od razloga zbog čega ovaj povratak ne može teći ubrzano, iako se ovaj termin često upotrebljava, je nepostojanje uvjeta na terenu i nedostatak novca. Pupovac je najavio da bi sredstva odobrena Hrvatskoj za povratak u programu Pakta o stabilnosti i putem Banke za obnovu i razvitak Vijeća Europe hrvatskoj Vladi trebala biti dostupna ove jeseni. Dok se ne osigura novac, moći će se vratiti samo oni Srbi čije su kuće neuseljene ili su pretrpjele manja oštećenja koja je relativno lako sanirati. Za ljude koji se ne mogu vratiti u svoje kuće jer su većih kategorija oštećenja, ili u njima sa privremenim rješenjima borave prognani Hrvati iz BiH, međunarodna zajednica osigurat će privremeni smještaj. Najčešće se radi o smještaju kod drugih obitelji ili rođaka, a jedna od mogućnosti je kolektivni smještaj povratnika.
Na području grada Knina gotovo da i ne postoje više nikakve mogućnosti privremenog smještaja povratnika kojima još nisu dostupne vlastite kuće. Dokazuje to da mnogi Srbi koji su evidentirani kao povratnici još uvijek ne žive trajno na kninskom području, nego samo privremeno dolaze i odlaze opet u SRJ. Stoga je i brojka od 15 tisuća povratnika na području bivše općine Knin nerealna, jer mnogi od njih zapravo ne žive na ovom području. Oko polovica povratnika nalazi se u gradu Kninu i prigradskim naseljima, a ostali Srbi vratili su se u općinu Kistanje, Ervenik i Biskupiju.
Promjenom vlsti u Hrvatskoj od početka ove godine zabilježen je nešto pojačan trend povratka, pa se u grad Knin vratilo između tisuću i tisuću i pol srpskih građana. Knin se može smatrati područjem uspješnog povratka, pogotovo jer dosad nije bilo nikakvih sukoba na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, ali sa još uvijek brojnim neriješenim pitanjima poput obnove, imovinske i stambene probelmatike.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.07.02.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)