PONEDJELJAK 3. srpnja 2000.

O "3. MAJU" NA JUČERAŠNJOJ HNS-ovoj
KAVI SA SANJINOM KAJBOM
RASPRAVE O BRODOGRADNJI
BEZ ODLAGANJA

Zalažem se za model koji jamči da će se brodovi i dalje graditi, radnicima povećavati plaće, a privatizacija obaviti na način kako se to svuda u svijetu radi

Piše: A. FICKO

Riječko brodogradilište "3. maj", koje je došlo u središte zanimanja javnosti u Rijeci i šire smjenom posljednjeg u nizu predsjednika Uprave, Sanjina Kajbe — po mnogima, glavnog protivnika preuzimanja toga brodogradilišta od strane Remontnog brodogradilišta "Viktor Lenac" — bilo je temom i jučerašnjega nedjeljnog HNS-ova "Na kavi sa..." Sanjinom Kajbom. On je istaknuo da je spajanje triju brodogradilišta u holding stara ideja, ponovivši svoj stav o njoj kao lošoj varijanti za "3. maj", a zbog čega joj se i dalje protivi. Preuzimanje "3. maja" na taj način ide nama iza leđa, kazao je Kajba, dodavši da on tu koncepciju stoga nije ni vidio. Upitan koja je njegova koncepcija, rekao je da privatizacija uopće nije uvjet da bi se "3. maj" doveo u zonu sigurnog poslovanja, pa stoga s njom i ne treba žuriti. Zalažem se, naglasio je, za model koji jamči da će se brodovi i dalje graditi, radnicima povećavati plaće, a to je po Kajbi moguće jedino ako se privatizacija obavi na način na koji se to radi svuda u svijetu, davanjem radnicima i menadžmentu "3. maja".
Zamoljen za komentar scenarija po kojemu bi država prvo sanirala "3. maj", a potom ga privatizirala pod okriljem "Viktora Lenca", Sanjin Kajba je kazao kako bi to bilo neprirodno, objasnivši u obrazloženju temeljnu razliku između tih dvaju brodogradilišta, budući da je jedno ("3. maj") ono koje se bavi novogradnjom i stoga ne može raditi s profitom ("Svi koji tvrde drukčije su neznalice ili lažu", kazao je Kajba), dok je drugo ("Viktor Lenac") kao remontno subjekt koji mora poslovati s profitom.
Sanjin Kajba je iznio i "povijest bolesti" "3. maja", koji je do 1990. godine, po njegovu kazivanju, bio najbolje hrvatsko brodogradilište. Po njemu je bilo ključno što se tada u brodogradilište uselila politika i učinila svoje, što je ilustrirao i čestim promjenama ključnog kadra. Tako je u osam godina obavljeno 40 promjena na sedam ključnih mjesta, od čega su se "izredala", primjerice, četiri predsjednika Uprave. Smanjio se i broj zaposlenih, sa 7000 na manje od 2200, pri čemu je najmanje tisuću vrsnih ili istjerano ili su sami otišli. U kadrovskoj sječi, nastavio je Kajba, i sam je otišao 1994. godine, da bi se 1998. godine vratio na mjesto predsjednika Uprave, što je bio do smjene 23. lipnja.
Unatoč na izgled bezizlaznoj situaciji, bivši predsjednik Uprave "3. maja" istaknuo je kako se situacija stubokom može promijeniti u samo mjesec dana ne bude li Vlada i nadalje odlagala raspravu o brodogradnji. Postavljeni cilj, dolazak do solidne pozicije, uz subvenciju države od 10 posto, na taj bi se način mogao ostvariti samo s pomakom od godinu dana, to jest 2002. umjesto 2001. godine.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.07.03.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)