SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ rijeka ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ prilog sport ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

NOVOSTI

PONEDJELJAK 26. lipnja 2000.



AGENTI U NACIONALU

ZBOG MEDIJSKOG LINČA, BOŽO VUKUŠIĆ
PODNIO SUDSKU TUŽBU I PRIJAVU HRVATSKOM NOVINARSKOM DRUŠTVU, U KOJOJ OPTUŽUJE NOVINARKU LISTA:

Jasna Babić-Udbina
je glasnogovornica!

Tjednik "Nacional", njegov glavni urednik Ivo Pukanić, a poglavito novinarka Jasna Babić, zloupotrebljavaju novinarsku profesiju i hrvatski medijski prostor ponašajući se kao glasnogovornici komunističko udbaške struje, ističe Božo Vukušić,istraživač Državne komisije za utvrđivanje ratnih žrtava koji je u tom tjedniku nazvan "zločincem","luđakom","otmičarom", "ucjenjivačem" i "opasnim luđakom"

Piše: Marko MARKOVIĆ


Božo Vukušić, samostalni savjetnik-istraživač Državne komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, prijavio je Hrvatskom novinarskom društvu glavnog urednika tjednika "Nacional" Ivu Pukanića i novinarku Jasnu Babić zbog medijskog nasilja, a prijavu je proslijedio Hrvatskom helsinškom odboru zbog "zaštite temeljnih prava i sloboda uslijed medijskog linča". Izdavača tjednika "Nacional", tvrtku "Nakladnik" d.o.o., tužio je pak zbog klevete tražeći 80.000 kuna naknade.
U vrlo složenu priču uključila su se veleposlanstva SAD-a i Njemačke. Vukušić je, naime, njemačkom veleposlanstvu podnio prijavu zbog optužbi Hrvoja Šarinića da je njemački špijun, a veleposlanstvu SAD-a zbog izjava Josipa Manolića da špijunira u korist najmoćnije zemlje svijeta.
Ipak, stvar koja će zasigurno izazvati najviše pozornosti od ove četiri prijave je sumnja iz tužbe Općinskom sudu i Prijave HND-u gdje se sugerira da novinarka Jasna Babić "medijski linč" protiv njega čini sustavno i u suradnji s obavještajnim službama — u bivšoj Jugoslaviji s Udbom, a u ovodobnoj Hrvatskoj zbog suradnje s dijelom hrvatskih obavještajnih službi.

Ubojica i pljačkaš

Božo Vukušić - zbog medijske harange u »Nacionalu« zatražio je i zaštitu Hrvatskoga helsinškog odbora


Tjednik "Nacional" objavio je u prosincu prošle godine tekst "Vice Vukojević naredio je Boži Vukušiću, u Njemačkoj osuđenom za ubojstvo, da otme Blagoja Zelića"!, u kojem je navedeno da je Vukušić 1991. organizirao otmicu Blagoja Zelića i Petra Gudelja te da je sudjelovao u svirepom mučenju bivšeg djelatnika Udbe.
A sve u cilju da bi mu, danas pokojni, Zelić otkrio sudionike u ubojstvu hrvatskoga političkog emigranta Brune Bušića. U "Nacionalovu" tekstu je navedeno: "Četvorica otmičara 36 dana su ga ispitivala u rodnoj kući Ksenije Urličić, rezali ga nožem, gasili na njemu opuške, izvodili ga na strijeljanje te mučili elektrošokovima po genitalijama."
U prijavi Hrvatskom novinarskom društvu i tužbi Općinskom sudu u Zagrebu, Vukušić negira bilo kakvu umiješanost u otmicu Blagoja Zelića, navodeći da je tada, kao djelatnik SZUP-a, bio angažiran na otkrivanju otmičara: "Ne samo da nisam organizirao otmice, nego je moja uloga u cijelom slučaju bila upravo obrnuta — da otete pronađem i oslobodim", navodeći da bi o otmici mogao više znati onodobni šef SIS-a Josip Perković, jer su "otmičari posjedovali iskaznice SIS-a koje im je Perković izdao".
Jedna od spornih situacija je i povratak Bože Vukušića u Hrvatsku u ožujku 1991. Naime, Vukušić je, kao politički azilant, u Njemačkoj bio osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog optužbe da je sudjelovao u ubojstvu Yussufa Tatara, Muslimana iz okolice Mostara, bliskog jugoslavenskom obavještajnom podzemlju i plaćenika njemačke kriminalističke policije. Zbog njegove smrti, Vukušić je osuđen na doživotni zatvor, ali je, nakon peticije koju je u Zagrebu organiziralo Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, skupivši 30.000 potpisa, Vukušić pušten iz njemačkog zatvora nakon izdržanih sedam godina i osam mjeseci kazne. Oslobađanje iz zatvora podržalo je onodobno Ministarstvo iseljeništva na čelu s Gojkom Šuškom i dalo garanciju za njegovu sigurnost u Hrvatskoj koja je tada još bila u sastavu SFRJ.
U travnju 2000. "Nacional" je objavio tekst "Među 138 dosjea koje su iz SZUP-a ukrali Vice Vukojević i Bože Vukušić, nalaze se dosjei Ante Pavelića i ostalih najpoznatijih ustaških dužnosnika." Vukušić je u tekstu optužen da je iz SZUP-a ukrao dosjee koji su danas pohranjeni "u Vukojevićevoj i Vukušićevoj kućnoj kolekciji koja dijelom služi za ucjenu političkih protivnika, a dijelom za falsificiranje povijesti. Njihovom krađom dva su "državotvorca" nastojala postati gospodari tuđih biografija i tuđih prošlosti, te kreatori cenzurirane nacionalne povijesti".
Ukratko, Vukušić je, po Vukojevićevoj zapovijedi, opljačkao tajni arhiv Ministarstva unutarnjih poslova, a za to ne da nisu sankcionirani, nego su nagrađeni visokim državnim dužnostima. Vice Vukojević je sudac Ustavnog suda, a Vukušić djelatnik Državne komisije za istraživanje žrtava rata i poraća. "Svi pljačkaši su ne samo na slobodi nego na odgovornim državnim dužnostima", stoji u dijelu teksta Jasne Babić koji Vukušić u tužbi smatra uvredljivim i klevetničkim.
U tekstu se nekoliko puta ponavlja da je Vukušić u njemačkoj suđen na doživotnu robiju, citiraju neki dijelovi presude, koju Vukušić smatra političkim dogovorom obavještajnih službi SR Njemačke i tadašnje Jugoslavije, a pisanje o njegovoj osuđivanosti smatra povredom privatnosti. Spornim se smatra i citat iz "Nacionalova" teksta, po kojem je Vukušić želio napraviti rekonstrukciju rada jugoslavenske tajne policije, u kojem se kaže: "Čak i da je njegova namjera bila časna, to Vukušić svojim slabašnim intelektualnim i obrazovnim kapacitetima nije bio u stanju učiniti." Vukušić je uvjeren da je Jasna Babić imala njegovu presudu iz Njemačke, koju je na više mjesta citirala i u kojoj su navedeni nalazi njemačkih stručnjaka da je "Vukušić natprosječno inteligentna osoba". Cilj "Nacionalova" pisanja je, zaključuje iz toga Vukušić, proglasiti ga maloumnim luđakom koji kopa po udbaškim arhivima i njima ucjenjuje ljude.
U "Nacionalu" od 17. svibnja 2000. slijedi novi nastavak priče o Vukušiću tekstom "Vukojevićev prijatelj Bože Vukušić predlagao je svom švedskom partneru fizičku likvidaciju Miljenka Eljuge". Uz ponavljanje već navedenih kvalifikacija Vukojevića i Vukušića, objašnjava kako je Vukušić zbog 1,5-postotne provizije, u višemilijunskom poslu, švedskom državljaninu Peteru Aleksanderu von Braunu predlagao ubojstvo Miljenka Eljuge.
Eljuga, također hrvatski politički emigrant, optužio je Vukušića da mu je 16. listopada 1994. benzinom zapalio automobil ispred njegova stana na zagrebačkoj Trešnjevci. Eljuga je sve to gledao s prozora svog stana, prijavio policiji, ali je istraga bila vrlo spora i neučinkovita. Cilj akcije paljenja automobila, sudeći po Eljuginim izjavama i "Nacionalovu" tekstu, je zastrašivanje g. Eljuge kako bi ga uplašili i isključili iz unosnog posla sa švedskim partnerima.

Opasni luđak zastupnik

Vrlo komplicirana i zamršena priča, ukratko, izgleda ovako: Švedski partneri su trebali uložiti u Hrvatsku više od 100 milijuna u izgradnju tzv. švedskih kuća, a Hrvatska bi to platila u poljoprivrednim proizvodima i zdravoj hrani — voću, ribi, duhanu, vinu. Svaka kompletno opremljena kuća koštala bi 750 DEM po kvadratu, što je jeftinije od bilo kojeg hrvatskog poduzeća. Za taj posao Eljuga je kao inicijator i trebao zaraditi 1,5 posto posredničke provizije. U priču se, međutim, uključuje Vukušić i Eljugu želi eliminirati, a proviziju podijeliti sa švedskim partnerom Jannom Cristerom Jonssonom.
Vukušić, naravno, sve to demantira, tvrdeći da nikada nije zapalio ničiji automobil, pa ni Eljugin, i da je cijela priča izmišljena.
Uz ponavljanje već navedenih kvalifikacija o Vukušiću,u tužbi Općinskom sudu i prijavi Hrvatskom novinarskom društvu, posebno se ističe zaključak Jasne Babić na kraju trećeg teksta, u kojem se kaže: "A Bože Vukušić nije više samo opaki i opasni spletkar, jedan od tipičnih junaka HDZ-ovog špijunsko-kriminalnog podzemlja. Budući da je odavno počeo vjerovati u vlastite urotničke fantazije, on je danas opasni luđak s plaćom saborskog zastupnika i iskaznicom MUP-ove tajne službe".
U prijavi HND-u Vukušić navodi da nikada nije bio član HDZ-a, da nema plaću saborskog zastupnika, nego plaću višeg savjetnika koja je upola manja od zastupničke, niti posjeduje iskaznicu MUP-ove tajne službe, koju je vratio 14. listopada 1993.
Vukušićevi odvjetnici u tužbi navode da je Vukušić oženjen čovjek, otac troje malodobne djece, s mnogobrojnom rodbinom, mnoštvom prijatelja i poznanika, a pisanjem u kojem ga se javnosti predstavlja kao "zločinca", "luđaka", "otmičara", "ucjenjivača" i "opasnog luđaka" linčuje ga se pred cijelom hrvatskom javnosti. Takvo pisanje duboko ga je pogodilo i povrijedilo pa je mnogim ljudima u posljednje vrijeme, i privatno i na poslu, morao demantirati navode iz tih tekstova i objašnjavati da su neistiniti.
Zanimljivo je spomenuti da se Bože Vukušić i Jasna Babić poznaju, ili su bar jedno za drugo čuli koncem 90-ih. Naime, Jasna Babić je, kao novinarka "Danasa", pokušala posjetiti Vukušića u zatvoru u njemačkom gradu Meinheimu, gdje je izdržavao doživotnu kaznu zatvora, želeći o njemu objaviti reportažu. Međutim, njemačke vlasti nisu udovoljile zahtjevu koji je potpisao Krešo Špeletić, jedan od urednika ondašnjega tjednika "Danas". Međutim, to nije priječilo Jasnu Babić da te 1991. u tekstu "Povratak otpisanih buntovnika" hvalospjevno piše o Vukušiću, što je Vukušić danas citirao u prijavi HND-u: "Kao najzanimljiviji primjer — pisala je Jasna Babić — Hrvatska je otkrila Božu Vukušića, nesuđenog novinara koji postoji zasad tek kao ime među pismima čitatelja domaćih dnevnih novina. Novinskoj publici je manje poznato da ti napisi, najčešće u ’Nedjeljnoj Dalmaciji’, pristižu zapravo iz meinheimskog zatvora gdje tridesetogodišnji autor kao jedini i posljednji Hrvat u Njemačkoj okajava navodno jedan politički zločin. Osuđen je 1984. na doživotnu robiju zbog ubojstva nekog Yussufa Tatara — tako je istraga pokazala — doušnika njemačke tajne policije i istodobno agenta jugoslavenske Službe državne sigurnosti u ona davna vremena kad su dvije zemlje, naoko suprotstavljenih političkih sistema, u potaji dobro surađivale. Primjerice, jedan od ključnih svjedoka optužbe protiv Bože Vukušića, zamalo optuženik, pobjegao je u Jugoslaviju, s pasošem jugokonzulata, premda je još uoči sudskog procesa važio za vječnog izgnanika."

Promjena optike

Uspoređujući ranije pisanje s današnjim stavovima Jasne Babić o tom procesu i svim kasnijim događajima, Vukušić zaključuje: "Tadašnji interes Jasne Babić za moj slučaj i njeno pisanje o meni bili su pozitivno intonirani. Može se nagađati što se u međuvremenu dogodilo. Ja sam ostao isti. Piše li ona danas po nečijim instrukcijama? Možda struktura kojima sam bio trn u oku za vrijeme Jugoslavije, ali i vlasti HDZ-a, pa i danas?!"
Budući da su u Prijavi Vijeću časti HND-a više puta spomenuti Josip Perković, Josip Manolić i osobe iz obavještajnog kruga ondašnje Jugoslavije i ovodobne Hrvatske, mnoge situacije upućuju na zaključak da Vukušić otvoreno sumnja da je Jasna Babić "produžena ruka obavještajnih službi ili bar njihovog jednog dijela". Na takav upit Vukušić odgovara:
"Ovdje se radi o sukobu političkih opcija, jedne koju možemo definirati kao komunističko-udbašku, a druge kao nacionalističko-hrvatske, koja je djelovala u emigraciji, a koje se u Hrvatskoj manifestiraju kao različite struje u obavještajnim službama. Tjednik "Nacional", njegov glavni urednik Ivo Pukanić, a poglavito novinarka Jasna Babić, zloupotrebljavaju novinarsku profesiju i hrvatski medijski prostor ponašajući se kao glasnogovornici komunističko udbaške struje."
Na primjedbu da u prijavi Hrvatskom novinarskom društvu otvoreno sumnja kako je Jasna Babić vrlo blisko surađivala s dijelom obavještajnih službi u Hrvatskoj i da ta suradnja datira još iz vremena Jugoslavije, Vukušić odgovara:
"Ta procjena je u najvećem dijelu točna, što će se u odgovarajućoj raspravi pred Općinskim sudom i pred Vijećem časti Hrvatskoga novinarskog društva pokazati. Ono što je u poslijeratnim godinama radila OZNA, danas na sličan način rade neki mediji i novinari u Hrvatskoj. Samo što je OZNA svoje neprijatelje fizički likvidirala, a danas se putem medija provodi politički, moralni i javni linč. Dakle, neki novinari i urednici preuzeli su ulogu medijskih krvnika, a da živimo u vremenu poslije Drugog svjetskog rata, sekundirali bi pravim dželatima u likvidaciji hrvatskih domoljuba, kao što su to njihovi ideološko-politički, a u nekim slučajevima i stvarni oci, radili.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.06.25.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]