SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ rijeka ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ prilog sport ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

PRILOG SPORT

PONEDJELJAK 12. lipnja 2000.



JEDAN NA JEDAN

VLATKO MARKOVIĆ, PREDSJEDNIK HNS-a O
KRITIČNOJ SITUACIJI U HRVATSKOM NOGOMETU

AKO SE LIGA
DOISTA PROŠIRI NISAM SIGURAN ŽELIM LI OSTATI
NA ČELU HNS-a

Prigodom glasovanja o proširenju lige bio sam suzdržan, jer sam uvjerenja kako nemamo kvalitete ni za ligu s deset klubova. Vlatko Marković osobno je za sustav natjecanja s deset klubova u prvom rangu, za jedinstvenu Drugu ligu te tri ili pet trećih liga ... Kao predsjednik prisiljen sam provoditi odluke Skupštine, odnosno volju većine, no treba otvoreno reći da je u sadašnjem obliku Skupština ravna katastrofi. Svake godine šest ugroženih prvoligaša inzistira na proširenju lige i promjeni sustava, izlobiraju još nekoliko županija i nitko im ništa ne može

Razgovarao: Mladen BARIŠA


Hrvatski je nogomet poput delikventa na zlu glasu. Spominje se u kontekstu afera, kriminala, nasilja, policijskih istraga i uhićenja ... Biti na čelu organizacije sa svim isturenim atributima jamačno ne predstavlja blagodat i dobre reference u društvu. Predsjednik HNS-a Vlatko Marković osjeća se stoga poput čovjeka u živom pijesku.
Ovo je razdoblje kada su sve negativnosti došle do izražaja. Nikome nije ugodno kada mu se u obitelji događaju ružne stvari. Postao je trend da se nogomet pribija na raspelo iako svi znamo da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže — s naglašenom rezignacijom konstatirao je Marković.
Financijska policija (u kooperaciji s kriminalističkom) izučava poslovanje četiri vodeća nogometna kluba, a (ne)službena izvješća ukazuju na radnju kojoj su u koliziji s zakonom. Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek najvitalije su tkivo nogometne organizacije. Državni organi očigledno nastoje kirurškim zahvatom odstraniti maligno tkivo. Postoji međutim, objektivna opasnost da pacijent pritom umre.
Zaboravljamo u kakvom smo razdoblju deset godina živjeli i radili, zaboravljamo da je Dalmacija bila odsječena od matice. Zaboravljamo što je sport učinio za Hrvatsku i što je značio borcima u rovovima.
U ratu, sva su sredstva dozvoljena. I ako je bilo problema, to je shvatljivo. Nogometu se pomagalo na razne načine, no to nije bilo ni kontrolirano niti spriječavano.
Privođenjem trojice bivših dužnosnika splitskog Hajduka pravna država sugerira kako je "pomoć nogometu" bila protuzakonita.
Svi smo pogođeni nepravilnostima koje su se događale, ali ni drugi klubovi nisu radili drugačije i nisu čišći od Hajduka.
Indikativno jest da je obračunavanje s rigidnim pojavama u hrvatskom nogometu započelo tek promjenom političke vlasti.
Iz ovoga što se sada događa to se može i tako protumačiti, no sigurno je da nogomet moramo postaviti na zdravije osnove, da sve bude pod kontrolom.

Nema sreće dok se Skupština ne
razluči na profesionalce i amatere

Mnogi su očekivali kako će valovi društvenih i političkih promjena odnijeti i Vlatka Markovića s funkcije predsjednika HNS-a. Kritičari mu zamjeraju da se uspio održati jer je pristao na proširenje lige, protivno svom mišljenju i uvjerenju.
Svi koji mi to zamjeraju — lažu. Vlatko Marković nikada nije pristao na proširenje lige. Vlatko Marković je samo prisiljen provoditi odluke Skupštine. Nakon izglasavanja da se liga širi, još sam 1996. napustio Skupštinu, a nisam siguran da ću ostati ni ako ovoga puta dođe do proširenja. Nema sreće dok se Skupština ne razluči na profesionalce i amatere, dok delegati iz Piškurevaca i Začretja budu odlučivali o Dinamu i Hajduku. Ovakva Skupština naslijeđe je komunističkog sistema.
Što na koncu moramo mijenjati, sustav natjecanja ili Skupštinu HNS-a?
Prigodom glasovanja o proširenju lige bio sam suzdržan, jer sam uvjerenja kako nemamo kvalitete ni za ligu s deset klubova. Vlatko Marković osobno je za sustav natjecanja s deset klubova u prvom rangu, za jedinstvenu Drugu ligu te tri ili pet trećih liga. Uvijek sam se borio za koncentraciju kvalitete, ali me mediji nikada nisu podržali. Kao predsjednik prisiljen sam provoditi odluke Skupštine, odnosno volju većine, no treba otvoreno reći da je u sadašnjem obliku Skupština ravna katastrofi.
Svake godine šest ugroženih prvoligaša inzistira na proširenju lige i promjeni sustava, izlobiraju još nekoliko županija i nitko im ništa ne može.
Sada, s vremenskim otklonom od četiri mjeseca čini se kako ideja o proširenju lige nema toliko zagovornika kao što se doimalo u trenucima skupštinske euforije. Zanimljivo da se Istra odriče igranja u Prvoj ligi (premda je predsjednik Mladen Ivančić bio jedan od najžučnijih zagovornika ideje o proširenju), da Pomorac iz Kostrene, premda dolazi iz najbogatije hrvatske općine i ima sve uvjete, uopće nije zainteresiran za prvoligaško natjecanje...
Tek sada kada je izglasano proširenje ljudi uviđaju kako je to bila pogreška. Na žalost, ni mediji nisu na vrijeme kontrirali. Mnogima nije jasno da s ligom u kojoj svake subote neće biti jedan derbi ne možemo dalje od Brežica. Svi ti šefovi malih klubova nastoje se ugurati u Prvu ligu jer žele sebe vidjeti na TV ekranu. Marković bježi od televizije, pa ga kritiziraju kako je nekulturan, a ovi se bore da dođu pred kamere. Ako se liga doista proširi nisam siguran da bih želio i nadalje biti predsjednik nogometne organizacije.
Ipak, inicijativa za proširenjem lige daleko je dogurala i nalazi se pred saborskom raspravom. Prema sadašnjoj situaciji mali su izgledi u opstojnost lige sa 16 klubova. Tko će međutim, preuzeti odgovornost ukoliko neki klub usred natjecanja odustane i ugrozi regularnost? Hoćemo li kriviti saborske zastupnike, delegate nogometne Skupštine ili Izvršni odbor HNS-a?

Svi znaju istinu, a o njoj šute

Ne bih prejudicirao odluku o proširenju. Nama je rasprava u Saboru oko promijene Zakona o sportu kudikamo bitnija s aspekta financiranja sporta. To je odlučujuća bitka, jer nogomet ovako dalje ne može egzistirati. Svi su klubovi u krizi, sve muče isti problemi. Svi su radili iste stvari koje sada policija istražuje i pronalazi. Svi znaju istinu, ali o njoj šute. Ako se ne ukinu porezi klubovima, ako su županije i gradovi nisu zainteresirani za sufinanciranje, ako se sponzorima ne ponude povlastice za ulaganje u sport, bojim se da nema perspektive. Aktualna situacija ravna je katastrofi.
Neke institucije, poput Bundeslige probleme natjecanja rješavaju kotizacijom. Koliko je taj model realan za hrvatsku zbilju?
U našoj situaciji iluzorno je govoriti o kotizaciji. Mislim da nemamo niti četiri kluba koja bi mogla ponuditi novčana jamstva za predstojeću sezonu.
No, sigurno je da želimo uvesti europske norme u hrvatski nogomet. Gradovi koji žele imati kazalište moraju plaćati za kulturu. Tako će biti i u nogometu.

Zalaganje za ukidanje Arbitraže

Pozornost nogometnog puka usmjerena je već prema sljedećoj sezoni premda ni prošla još nije zaključena. Naime, zbog "slučaja Andrić" HNS još nije verificirao proteklo prvenstvo.
Trebali smo to učiniti na odgođenoj sjednici Izvršnog odbora. Prolongirali smo održavanje zbog saborske rasprave o famoznom čl. 43. Zakona o sportu. Na sjednici Izvršnog odbora u petak prvenstvo će biti definirano. Mogu obećati kako ćemo naredno prvenstvo započeti s novim pravilnicima u kojima nikakav spor neće trajati duže od 48 sati. Založit ću se i za ukidanje arbitraže, iznad Izvršnog odbora ne može biti nitko.
Je li završnica Hrvatskog nogometnog kupa (natjecanje u nadležnosti HNS-a) doista bila "velika predstava"? Dio javnosti je naime, uvjeren kako je krucijalnu ulogu u "spašavanju Hajduka" odigrao HNS, dočim je epizodna rola pripala zagrebačkom Dinamu (maksimirski su nogometaši priznali kako je Hajduku taj trofej bio potrebniji!?). Ostaje dojam da je HNS potvrđivanjem rezultata poljudske utakmice legalizirao i nasilje na hrvatskim stadionima.
HNS nije Hajduku ništa pomogao, jer za to nije bilo potrebe. Organi HNS-a donijeli su odluke kakve su donijeli i mi ih moramo poštivati. Mislim da je Savez istupio ispravno. Kako smo mogli kazniti Hajduka zbog događaja na tribinama kada je uz osiguranje bilo i 1400 policajaca?
Reizbor u tijelima UEFA-e čini se kako je od svih članica ponajviše uzbudio HNS. U komisijama UEFA-e trenutačno su četvorica Hrvata (Vlatko Marković, Duško Grabovac, Josip Čop i Boris Durlen), no ostala je dvojba — zašto HNS nikoga nije kandidirao za Izvršni odbor? Službeno je priopćenje iz Ureda predsjednika (HNS-a) kako prema svekolikim procjenama hrvatski kandidat nije imao nikakvih izgleda.
I glavni tajnik UEFA-e Gerhard Aigner je primijetio da je to bila pametna odluka HNS-a. Točno je, mi sa 62.000 nogometaša imamo četiri predstavnika u UEFA-i, a Njemačka sa 6,460.000 nogometaša ima petoricu. Očigledno patimo od kompleksa više vrijednosti. Ubuduće, UEFA će umjesto 27 imati 11 komisija i biti će objektivno teško zadržati i ovu četvoricu premda će HNS poslati kandidate za svih 11 komisija. Najviše se polemike diglo oko Duška Grabovca. Oprostite, ali mislim da je Vlatko Marković imao veće izglede za Izvršni odbor UEFA-e. Zacijelo Josip Čop kao dopredsjednik Komisije za mlade reprezentacije, ne želim otvarati raspravu, ali je zanimljivo da riječka županija nije stavila Grabovca kao svog delegata u Skupštinu, a nema ga niti u Izvršnom odboru Rijeke. No, ja cijenim Grabovca i on će zajedno s Čopom biti predložen za neku od UEFA-inih komisija.

Raspisivanje javnog
natječaja za glavnog tajnika

Financijska policija može slobodno doći
u Ilicu 31

Prema nalazima financijske policije proizlazi kako su nogometni klubovi svih ovih godina radili protuzakonito. Gdje je poslovanje HNS-a u toj priči?
Po dolasku u Savez zatekao sam na računu 4 milijuna kuna. Za iduće dvije godine imamo osiguranih 70 milijuna što je jamstvo da ćemo moći pratiti sve reprezentacije. Nemojte me pitati kako smo osigurali sredstva. Ne bojim se međutim, finacijske policije, može slobodno doći u Ilicu 31.

   

Ukidanje "tri posto" za mlade idiotska odluka

Hoće li u skoroj budućnosti svaki hrvatski nogometaš pri realizaciji ino-transfera za blagajnu HNS-a izdvojiti tri posto od ugovora?
Da nije donijeta idiotska odluka o ukidanju tih tri posto imali bismo danas već 2 milijuna maraka za rad s mlađim uzrasnim kategorijama. Najveći je problem što treneri u klubu koji rade s budućim zvijezdama dobivaju nipodaštavajuće honorare od 300 do 400 maraka.

   

Za Božić u novoj kući

Aluzija kako hrvatski nogomet može završiti samo na Mirogoju trebalo bi uskoro dobiti svakim praktično značenje. HNS naime, uskoro započinje gradnju kuće, (a ne grobnice) nogometa u mirogojskoj cesti.
Faza papirologije završava, uskoro započinju građevinski radovi i ako Bog da možda ćemo već božićne praznike dočekati u novim prostorijama. Dakako, tamo će sve biti kompjuterizirano i slučaj Andrić neće biti moguć.

   

Za nade po UEFA-inoj regulativi

Dokle će Hrvatska biti nogometna kolonija, mjesto odakle nogometni bogataši odvode na zapad talentirane dječake i tinejdžere? Imamo zakon koji je napravljen po UEFA-inoj regulativi. Roditelji ili staratelji svakog 14-godišnjaka moraju potpisati kako će njihov štićenik biti u klubu do 18 godine kada sklapa prvi profesionalni ugovor, što posredno znači da klub ima igrače na dispoziciji do 23 godine. Tu je međutim, i velika odgovornost klupskih trenera za mlađe uzraste da već u ranoj fazi prepoznaju talente.

   
Nikome nije ugodno kada mu se u obitelji događaju ružne stvari. Postao je trend da se nogomet pribija na raspelo iako svi znamo da nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže ... Zaboravljamo u kakvom smo razdoblju deset godina živjeli i radili, zaboravljamo da je Dalmacija bila odsječena od matice. Zaboravljamo što je sport učinio za Hrvatsku i što je značio borcima u rovovima. U ratu, sva su sredstva dozvoljena. I ako je bilo problema, to je shvatljivo. Nogometu se pomagalo na razne načine, no to nije bilo ni kontrolirano niti spriječavano

Kao jednoga od kandidata za pozicije u UEFA-inim tijelima HNS će jamačno istaknuti i aktualnog tajnika Zorislava Srebrića iako je sasvim izvjesno da do sljedećeg kongresa UEFA-e, Srebrić više neće biti u funkciji glavnog operativca nogometne organizacije. Predsjednik Marković zatražio je od njega promtno određenje — hoće li ubuduće biti glavni tajnik ili tajnik stručnog stožera reprezentacije? Čini se da je Srebrićevu odluku olakšao izbornik Blažević razmišljanjem kako mu je "Srebrni" neophodan u reprezentaciji.
Već u petak na sjednici Izvršnog odbora donijet ćemo odluku o raspisivanju javnog natječaja za glavnog tajnika. Moram naglasiti kako je Zorislav Srebrić jedinstvena pojava u hrvatskom nogometu, jer uz iskustvo i poštenje ima energije za 25 sati dnevno, no više ne može sjediti na dvije stolice. Po običaju naturaju mi razne kandidate, ali u prednosti će biti pravnici i nogometaši. Dakako, da će Marković pri izboru glavnog tajnika voditi glavnu riječ, jer radi se o mom prvom suradniku.
Osim brojnim marginalija izvan terena hrvatski je nogomet doživio velika razočaranja i u areni. Sjećanja na Slovačku još su svježa i bolna.
Očigledno smo precijenili našu mladu reprezentaciju. Ekspertna skupina koja je pratila natjecanje na PE-u Slovačkoj konstatirala je kako Hrvatska ima najsporiju momčad. Zbog hendikepa brzinske izdržljivosti učinili smo najviše prekršaja na turniru, 96 u tri utakmice. Rezultati i plasman u Slovačkoj svakako su neuspjeh, no moramo prihvatiti spoznaju kako ova generacija nije na razini Bobanove. Kazao mi je to uostalom i Aigner: morate pričekati još mnogo godina da biste ponovno imali igrače poput Bobana i Šukera. Nemoguće je svakih 10-15 godina regenerirati reprezentaciju. Teško to uspjeva i velikim nogometnim nacijama s nekoliko milijuna nogometaša.

Tužan pogled na tribine Maksimira

Neugodno je doživljen i poraz od Francuza (0:2) u Maksimiru, ali još je turobnija spoznaja da su prva i treća reprezentacija sa SP-a odigrale susret pred polupraznim tribinama. Prodane su samo 5522 ulaznice.
Maksimirski posjet odraz je stanja u državi. U posljednjih nekoliko mjeseci piše se toliko negativno o nogometu da sportske rubrike više sliče crnoj kronici. Moramo priznati da je te večeri u Maksimiru bila noć nogometne poezije u kojoj su naši reprezentativci bili loši recitatori. Pogled na tribine učinio me još tužnijim. Ozbiljni ljudi danas se vjerojtno boje doći na stadion. Tamo se svašta viče, pjeva, dolaze pijani i drogirani huligani.
Zbog neprimjerenog rezultata i inferiorne igre hrvatski su reprezentativci u susretu s Francuskom bili izloženi kritikama i omalovažavanjima s tribina. Štimac i Šuker predložili su stoga da se utakmice reprezentacije više ne odigravaju u Zagrebu i Splitu. Hoće li HNS podržati takvu sugestiju?
Sigurno nećemo podržati tu ideju. Neće o organizaciji utakmica odlučivati reprezentativci nego Izvršni odbor i Vlatko Marković. Moramo okrenuti ploču, zabave je bilo dosta.
Hrvatski nogomet živi danas u vrlo dekadentnom ozračju. Pribojavate li se kvalifikacija za SP 2002.?
Zašto lagati, naravno da se bojim. Događa nam se da neki igrači uslijed godina i ozljeda odlaze, neki su isprovocirani i više ne žele igrati za reprezentaciju, a mladi koji dolaze nemaju kvalitetu Bobana i društva. U nove kvalifikacije ulazimo međutim, s jasnim ciljem. Rekao sam to i Blaževiću. Igrat će oni koji mogu, a ne koji moraju.


SPORTSKI VREMEPLOV ZADAR - NAJKOŠARKAŠKIJI HRVATSKI GRAD

PINO I KREŠO -
DVOJAC ZA SVA VREMENA!

Enzo Sovitti je počeo stvarati novu generaciju igrača, koja će kasnije proslaviti zadarsku košarku. Prvi i najveći među njima Giuseppe Pino Giergia prvi se put u prvome sastavu pojavio kao 17-godišnjak 1955. godine da bi kasnije, uz Krešimira Ćosića, postao najveći igrač zadarske košarke u njezinoj povijesti

Piše: Drago MARIĆ


Ove godine Zadrani će proslaviti izuzetnu sportsku obljetnicu - sedamdeset godina od početka košarke kojoj je Zadar kolijevka u Hrvata. Ako je mnogima nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, košarka je Zadranima najvažnija glavna stvar. Ona je bitno obilježje Zadrana i Zadra i oni su po njoj u svijetu prepoznatljiviji više nego po bilo čemu drugome.

Košarka rođena 1930. godine

Sve je započelo još 1928. godine kada je jedan sastav talijanske vojske iz Zadra nastupio na vojnom prvenstvu u Anconi. No, organiziranim službenim početkom košarke u Zadru smatra se 1. listopad 1930., jer je toga dana utemeljena košarkaška udruga koja je imala četiri članice: Societa Ginnasticu (gimnastičko društvo), Colonia Agricolu (dom siromašnih učenika), Dopolavoro Provinciale (rekreacijsku udrugu) i Convitto "Nicolo Tommaseo" (dom imućnijih učenika). Oni su 8. ožujka 1931. odigrali prvo službeno prvenstvo grada i pokrajine, a pobjednik je postala Socita Ginnastica za koju su igrali: Aldo Ostoja, Stjepan Minak, Arrigo Batara, Mario Tacconi i Oddone Talpo. Za Coloniju Agricolu nastupili su sve Hrvati: Krstić, Vidović, Štetić, Mikelić i Šarović. Prvenstvo se održavalo svake godine, a već 1933. u gradskoj četvrti Puntamika organiziran je prvi košarkaški kamp za školovanje trenera i igrača.
Prve tragove organiziranog igranja košarke kod žena nalazimo 1935. godine i prve poznate zadarske košarkašice bile su Lucija Buva, Ana Grdović, Svetka Gracin, Cecilija Karavan, Dora Mazzoni, Maria Mestroni, Alda Perlini, Italia Ponteli i najbolje Gianna Verisco, Loredana Svirčić i Genevieve Deković. Tri godine kasnije novu generaciju predvodila je Madera Kalmeta, koja za žensku košarku u Zadru znači isto što Giuseppe Pino Giergia za mušku. U to doba pojavio se i prvi veliki zadarski košarkaš Lucio Benevenia, prvi zadarski reprezentativac.

Rochlitzer i Sovitti

Nakon okončanja Drugog svjetskog rata Zadrani su košarkom započeli već 26. travnja 1945. kada je utemeljeno Fiskulturno društvo Zadar, a unutar njega Tullio Rochlitzer, Berto Nadoveza (stric Hajdukova trenera Petra Nadoveze) i Enzo Sovitti osnovali su košarkaški odjel, temelj budućem klubu. Prvi službeni nastup Zadra bio je na Prvom zemaljskom fiskulturnome sletu u Zagrebu

Giuseppe Giergia i Krešimir Ćosić, svjetske košarkaške megaveličine

Zadarski igrači
u drugim sredinama

Prvi je otišao Lucio Benevenija u PC Romu, zatim Tullio Rochtlizer u Crvenu zvezdu, pa Italiju, Izidor Maršan u Italiju, centar Branko Gojanović u Švicarsku, Marko Ostarčević u Crvenu zvezdu pa Francusku, Petar Jelić, Čedomir Perinčić i Krešimir Ćosić u Cibonu (Krešo još u Synudine s kojim je osvojio dva "scudeta"), Ante Matulović i Boris Hrabrov u Jugoplastiku, Giuseppe Giergia u Italiju, Davor Marcelić u Cibonu, Branko Skroče u Belgiju, Emilijo Kovačić u Zrinjevac i Cibonu, Nikola Olujić u Ameriku, Veljko Petranović u Sloveniju, Petar Popović u Benston, Arijan Komazec u Grčku i Italiju, Stipe Šarlija u Tursku i Cibonu, Marko Bulić u Zrinjevac, Ivan Perinčić u Zagreb, Marin Pestić u Zrinjevac, te u Šibenik B. Petani, B. Babić, B. Šuljak i još mnogi drugi...

17. kolovoza 1945. Zadar je pobijedio Sušak sa 26:16 u sastavu: Berto Nadoveza (6), Tullio Rochlitzer (2), Teo Bernardi, Ermano Vazzoler (3), Ante Zeraušek (10), Gojko Mirković (2), Enzo Sovitti (2), Gianni Lazzari i Norino Scirocchini. Bilo je to prvo neslužbeno prvenstvo Republike Hrvatske i Zadar je bio drugi, iza Rijeke.
Godine 1946. u Zadru je igrano prvenstvo Hrvatske za muške i ženske i Zadar je osvojio oba naslova. Prvaci Hrvatske bili su August Zenne, Tullio Rochlitzer, Ante Zeraušek, Ermano Vazzoler, Gvido Pittoni, Enzo Sovitti, Nade Domin, Izidor-Iži Maršan i Ratko Alunni. Oni su s Gojkom Mirkovićem i Antom Reljom, a pod vodstvom Đure Vujanića, iste godine u Beogradu na Prvome prvenstvu Jugoslavije osvojili drugo mjesto, što su ponovili i sljedeće godine u Zagrebu. No, generacija se raspada iseljavanjem nekih igrača u Italiju, a 1951. najveći zadarski košarkaš toga razdoblja Tullio Rochlitzer, neumorni pokretač, veliki igrač i vrstan trener prelazi u Crvenu zvezdu, a otuda ubrzo u Italiju. Dolazi do krize kvalitete i Zadar 1953. godine jedini put u svojoj dugoj povijesti ispada iz prve lige.

Prvi naslov prvaka

Sve je u svoje ruke u klubu uzeo Enzo Sovitti i počeo stvarati novu generaciju igrača, koja će kasnije proslaviti zadarsku košarku. Prvi i najveći među njima Giuseppe Pino Giergia prvi se put u prvome sastavu pojavio kao 17-godišnjak 1955. godine da bi kasnije, uz Krešimira Ćosića, postao najveći igrač zadarske košarke u njezinoj povijesti. Nova generacija brzo je stasavala i 1957. vratila se u Prvu ligu da nikada više iz nje ne ispadne. Kvalifikacije su igrane u Zadru i u odlučujućoj utakmici Zadar je pobijedio Maribor sa 100:69 (59.27). Povratak su s trenerom Enzom Sovittijem izborili: Vlado Šešelja (4), Vladimir Vele Ćubrić (13), Željko Cico Troskot (35), Paulo Tičina (5), Franko Jurišić (22), Đorđo Zdrilić, Franko Kresoja, Gabriel Manarelli, Feručo Jurišić, Mario Perica i Duško Kužet.
Veliki košarkaški znalac Enzo Sovitti na rukama razdraganih navijačaZa razvoj zadarske košarke od osobite je važnosti godina 1962. Na betonskome igralištu u Jazinama prvi se put pojavio tada 14-godišnji Krešimir Ćosić, koji će kasnije izrasti u izvanserijskog igrača, najvećeg centra kojeg je europska košarka dala. Prvi put u seniorskome sastavu Zadra Krešo Ćosić je nastupio na zimskome prvenstvu Jugoslavije u Kumanovu 28. studenoga 1964. Imao je 16 godina. Stasavao je vrlo brzo i kad se sljedeće godine iz vojske vratio Pino Giergja, Krešo je dobio još veću podršku i pravoga učitelja. Zadar je te godine, dijelom i Ćosićevim doprinosom, osvojio prvi naslov prvaka Jugoslavije. Odlučujuća se utakmica igrala u Zadru 23. listopada 1965. godine, Zadar je pobijedio Olimpiju sa 80:75 (39:44). Prvi naslov osvojili su: Vladimir Ćubrić, Đuro Stipčević (14), Miljenko Valčić (6), Marko Ostarčević (5), Bruno Marcelić, Jure Košta, Giuseppe Giergia (35), Petar Anić, Petar Jelić (8), Mile Marcelić (8), Krešimir Ćosić (4), Željko Troskot i Milan Komazec. Kao prvak Jugoslavije Zadar je prvi put stekao prava igranja u tadašnjem Kupu europskih prvaka. Da bi stigao u skupinu morao je eliminirati rumunjskog prvaka Dinamo iz Bukurešta. Uspio je u tri utakmice. U Bukureštu je bilo 78:92, u Zadru 70:56 pa se morala igrati treća utakmica, koju je Zadar dobio sa 65:59, ušao u skupinu s AEK-om, bugarskim Červenim Znamjem i jakim CSKA-om iz Moskve i nije uspio do drugoga mjesta, koje je vodilo u poluzavršnicu.

Trijumf u Kupu

Drugi naslov prvaka Zadar je osvojio 1967. godine. Enzo Sovitti je zbog nesporazuma s klupskom upravom otišao u Split i preuzeo Jugoplastiku, a na klupi Zadra zamijenio ga je Đorđo Zdrilić. Uz sjajnoga Pina Gjergiu potpuno se nametnuo drugi nositelj igre Krešimir Ćosić i Zadar je naprosto harao prvenstvom bivše Jugoslavije. Te godine osobito je bila značajna utakmica s BSK-om iz Slavonskog Broda u Zadru. U pobjedi od 159:103 Krešo Ćosić je ubacio 61 koš što je 15 godina bio klupski rekord. U novom nastupu u Kupu europskih prvaka odlični Zadar stigao je do poluzavršnice, iako je imao strašnu skupinu: Juventud, CSKA i Simmenthal. Iz toga doba je i možda najveća međunarodna pobjeda Zadra. U nekoliko dana prije otvorenoj dvorani Jazine Zadar je 14. ožujka deklasirao prvaka Italije Simmenthal rezultatom 90:66, osvojio prvo mjesto u skupini, ali finale nije dohvatio, jer je Real u dvije utakmice bio bolji. Zadar je imao veliku momčad, sigurno tada najbolju u Europi, ali nju nije pratila odgovarajuća logistika. To je, na žalost, stalni veliki problem zadarske košarke. Na uzvratnoj utakmici s Realom u Jazinama je prvi put postavljen semafor i prvi put je obavljen izravan TV prijenos.
Treći naslov prvaka u Jazine stigao je sljedeće godine. Donijeli su ga: Valčić, Stipčević, Laura, Komazec, Troskot, Košta, Giergia, Ćosić, G. Brajković, Bruno i Mile Marcelić (s trenerom Đorđom Zdrilićem. U KEP-u Zadar nije ponovio prošlogodišnji uspjeh. Ta 1969. godine prerano je odnijela velikane zadarske i hrvatske košarke. U Splitu je u 43. godini života umro Enzo Sovitti. Krešimir Ćosić razvio se u prvoga centra Europe i na prvenstvu u Napulju proglašen je prvim igračem, da bi odmah zatim napustio Zadar i otišao na školovanje u Ameriku te s nezapamćenim uspjehom igrao u sastavu Brigham Young University. Kako je Pino Giergia otišao u Gorizziju i uslijedila je smjena generacije koja je uzrokovala krizu rezultata. Ipak sljedeće godine Zadar je prvi put osvojio Kup i to pobjedom nad Jugoplastikom u Splitu od 64:60. Dogodilo se to da je Krešo Ćosić došao na pripreme reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Ljubljani, a Pino Giergia se vratio iz Italije. Kup su osvojili: Vlado Vanjak, Đuro Stipčević, Goran Brajković, Bruno Marcelić, Milan Komazec, Pino Giergia, Vlado Gruškovnjak, Krešimir Ćosić, Nedjeljko-Mišo Ostarčević, Nikola Olujić, Petar Jelić s trenerom Trpimirom Lokinom. Osvajanju Kupa Zadar je dodao i pobjede na mnogim turnirima na kojima je Pino Giergia redovito bio najbolji igrač. Bilo je to dugo razdoblje njegovih velikih igara. A koje nije?
   (Nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.06.11.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]