SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ rijeka ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

PODLISTAK

ČETVRTAK 25. svibnja 2000.



ZLOČINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

18

Užasan zločin
u selu Grabovica

Užasan zločin u selu Grabovica počinile su postrojbe Armije BiH u noći između 8. i 9. rujna 1993. Vojnici Armije BiH su ubijali redom, nisu gledali na godine i spol. Svaki onaj tko je na pitanje Tko si odgovorio da je Hrvat bio je ubijen. Ljudi su teško mučeni, odsjecane su im glave, leševi su bacani u kanjon Neretve

Piše:
Ivica MLIVONČIĆ


Grad Mostar je političko, gospodarsko, obrazovno i kulturno središte Hercegovine, smješten na Neretvi, a na strateškom putu iz Sarajeva prema Jadranskom moru. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Mostar brojila je 126.067 stanovnika, a od toga broja bilo je 24,8 posto Muslimana-Bošnjaka, 33,8 posto Hrvata, 9 posto Srba, 10 posto Jugoslavena i 2,4 posto ostalih. U ovome desetljeću, zbog ratnih sukoba, nacionalna struktura stanovništva se bitno izmijenila.

Mostar kao paradigma

Osobito snažna bila je srpska agresija na grad Mostar, kojega zajednički brane Hrvati i Muslimani-Bošnjaci. Do 30. lipnja 1993. godine u postrojbama HVO-a su i Muslimani-Bošnjaci, a skoro svi iz naselja Vrapčići i Bijelo Polje bili su u vojsci bosansko-hercegovačkih Hrvata. U Bijelome Polju na jednog Hrvata pripadnika HVO-a bilo je 5 do 10 Muslimana-Bošnjaka.
U ranim jutarnjim satima 30. lipnja 1993., između 2.30 i 3 sata muslimansko-bošnjački nacionalisti pokazali su da su okrenuli kartu jer su uperili puške u Hrvate i povikali: "Predajte oružje, vi ste opkoljeni od muslimanske vojske, oko vas su Zukini ljudi. Nešto nije u redu s politikom, ali bit ćete pušteni za par dana dok se to sredi." Pripadnici HVO-a Hrvati su se predali, odvedeni su u zatvor u Mostaru i tu su maltretirani i mučeni. Opljačkani su, oduzeto im je sve što im je bilo sveto, krunice su im čupali s vrata i gazili ih nogama, psovali im "ustašku majku", izvodili su ih iz zatvora van i onda vraćali izudarane i krvave.
Mostar je paradigma sukoba između Hrvata i Muslimana-Bošnjaka. Slučajno ili namjerno se zaboravlja da je obranu grada i cijele općine od srpske agresije organizirao i vodio HVO, u kojemu je bilo dosta pripadnika muslimansko-bošnjačkog naroda. HVO je oslobodio Mostar od srpskog agresora. U ratnom sukobu između HVO-a i Armije BiH Hrvati su imali 80 ratnih žrtava, od toga je bilo 19 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, 1 dijete i 60 odraslih civila.
U Mostaru je Armija BiH uspostavila više logora za hrvatske zarobljenike i zatvorenike. U logoru "4. osnovna škola" bili su zatočeni mnogi zarobljeni vojnici HVO-a, koji su vođeni u skupinama na prisilni rad na prvoj crti bojišnice, gdje su se borili HVO i Armija BiH. Oni su morali izvlačiti mrtve vojnike Armije BiH s prvih crta bojišnice. Na taj način bili su izravno izloženi smrtnoj opasnosti, a mnogi su i ubijeni ili teško ranjeni.
Muslimanske su snage nakon zločina redovito ostavljale svoj pečat: Armija BiHTako su poginuli Stojan Škobić, Marko Nikolić, Slavko Kolobara, Branko Kodro, Tomo Kulišić, Filip Raić, Zoran Bošnjak, Branko Grgić, Ante Mikulić i drugi. Mario Lasić je podlegao ranama od brutalnog fizičkog maltretiranja u logoru. Prema navodima svjedoka, svi ubijeni i umrli logoraši pokopani su u "Sjevernom logoru", gdje se nalazi ukupno 27 grobova. Svi zatočenici su stradavali dok je upravnik bio Mirsad Župina, koji je smijenjen 15. listopada 1993. godine.
Užasan zločin u selu Grabovica, na granici mostarske i jablaničke općine, počinile su postrojbe Armije BiH. U noći između 8. i 9. rujna 1993. počeo je zločin nad mirnim hrvatskim stanovništvom. Vojnici Armije BiH su ubijali redom Hrvate, nisu gledali na godine i spol, a život su gubili samo zato što su bili Hrvati. Svaki onaj tko je na pitanje Tko si odgovorio da je Hrvat, bio je ubijen. Ljudi su teško mučeni, odsjecane su im glave, leševi su bacani u kanjon Neretve, a čitavo selo bilo je godinama blokirano i nitko u njega nije mogao pristupiti. Jozo Brekalo je razapet na križ, a glava mu je odrubljena i nabijena na kolac pokraj križa. Njegovoj ženi izvadili su srce i pekli ga na vatri. U obranu svojih susjeda Hrvata digle su se susjede Muslimanke-Bošnjakinje, ali su i one svirepo ubijene.
O tome zločinu znao je vrh muslimansko-bošnjačke vlasti u Sarajevu i Armije BiH, ali nitko nije pokretao istražni postupak niti tražio da se kazne zločinci.

Napad na Rodoč

U mostarskom predjelu Rodoč izvršen je ratni zločin nad hrvatskim civilima 20. rujna 1993. godine. Postrojbe Armije BiH napale su toga dana u 5.20 sati Rodoč i prema svjedočenju očevidaca smrtno je stradalo 6 civila. Pero Grubišić je usred svoje kuće ubijen iz snajpera. Biserka Miletić (1941.) bila je ranjena u nogu s Višnjice, oko 9 sati, ostala je ležati na ulici, a kada ju je njezin sin, vojnik HVO-a, pokušao izvući na sigurno ranjen je u stomak, a majka mu je ubijena. Iva Koštro ubijena je uz Biserku od istog snajperista. Toni Božić je bio duševni bolesnik, a nađen je mrtav, ubijen je rafalom iz neposredne blizine. U tome napadu pripadnici Armije BiH ubili su i Husu Isića (65), bio je težak bolesnik, a ubijen je iz neposredne blizine puščanim rafalom.
U mostarskom predjelu Podhum, u Ulici Muje Bjelanca broj 25, zatekla se 28. listopada 1993. godine jedna Hrvatica (1965.) i tada je u kuću upalo 5 naoružanih muškaraca sa šarenim maramama na glavi. Bili su to pripadnici postrojbi Armije BiH. Odveli su je u jedan podrum, tu je čula zapomaganje jedne žene uz molbu da je ne siluju. Nešto kasnije neki "Deba" ju je uhvatio rukama, a drugi vojnik ju je silovao. Preko Unprofora ona je razmijenjena uz otkup novcem. Jadnica, silovana žena ostala je trudna pa je bila prisiljena pobaciti.
U jednom napadu Armije BiH na Mostar 1. prosinca 1993. godine ranjen je fra Oton Bilić. Njega je spašavao domar samostana Cvitan Jurić i pri tome je ubijen iz snajpera.
    (Nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.24.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]