NEDJELJA 21. svibnja 2000.

Kreševo obećano Muslimanima iz Foče

Za ratnog sukoba u Kreševu je bilo Muslimana-Bošnjaka. Kreševom je kružila priča da je Alija Izetbegović gradić Kreševo obećao Fočacima kada ga osvoji Armija BiH. Time se tumači podatak da je među onima koji su jurišali na Kreševo bilo najviše Muslimana-Bošnjaka iz Foče

Drugi biser katoličke baštine i hrvatske kulture u Bosni je Kreševo sa svojim drevnim franjevačkim samostanom i crkvom, koji potječu također iz 14. stoljeća. Početkom 16. stoljeća crkvu i samostan su najprije opljačkali pa zatim spalili muslimani pa je uništena bogata knjižnica zajedno s arhivom i zbirkom umjetničkog obrta. Ista sudbina pogodila je kreševske fratre i njihov samostan i 1715. godine.
Demografska struktura kreševske općine po popisu stanovništva iz 1991. godine pokazuje da je u njoj većinski hrvatski narod. Te godine općina je imala 6.731 stanovnika, a Hrvati su činili 70 posto, Muslimani-Bošnjaci 22,8 posto i Srbi 5 posto. Na popisu 1971. Hrvata je bilo 76,12, a 1981. 74,07 posto. Na prvim demokratskim izborima u kreševskoj općini pobijedio je HDZ BiH i prema izbornim rezultatima ustrojena vlast.

Rušenje legalne vlasti

U početku srpske agresije općinska vlast, a ona je u rukama hrvatskih političkih stranaka, organizira obranu, formira se HVO i u njemu sudjeluju i Muslimani-Bošnjaci. Pod utjecajem SDA Muslimani-Bošnjaci počinju napuštati postrojbe HVO-a i organizira se paralelna muslimansko-bošnjačka vlast, što je protivno rezultatima izbora i ustavnim normama. U kreševskoj općini su sigurno bili ilegalni organi paralelne općinske vlasti i postrojbe Armije BiH. Takav odnos Muslimana-Bošnjaka prema zajedničkoj obrani od srpskog agresora u hrvatskom stanovništvu izaziva nepovjerenje i rastu napetosti.
Postrojbe Armije BiH čak kreću u napad na Kreševo 17. lipnja 1993. godine da bi svrgnuli legalno izabranu općinsku vlast. Napad postrojbi Armije BiH bio je silovit, vojnici su bili bolje naoružani i motivirani pa je HVO pretrpio gubitke, poginulo je 10 vojnika HVO-a, teže ranjeno 8, a zarobljeno 6. Selo Pirin je sravnjeno sa zemljom, a protjerano je oko 70 staraca i žena. Najžešći napad na Kreševo bio je 23. do 26. lipnja 1993., kada je osvojeno selo Deževice opljačkano i zatim spaljeno, a 250 stanovnika protjerano.
Za ratnog sukoba u Kreševu je bilo Muslimana-Bošnjaka. Kreševom je kružila priča da je Alija Izetbegović gradić Kreševo obećao Fočacima kada ga osvoji Armija BiH. Time se tumači podatak da je među onima koji su jurišali na Kreševo bilo najviše Muslimana-Bošnjaka iz Foče.
Za ratnog sukoba s HVO-om postrojbe Armije BiH počinile su ratne zločine tako da je stradalo 14 Hrvata, a od toga je 12 zarobljenih vojnika i dva civila. U Kreševu je 20. lipnja 1993. od gelera poginuo Marko Mišanović (1928.) i to bježeći u podrum za vrijeme granatiranja grada. Kata Vukoja (1931.) poginula je 28. srpnja 1993. godine. Ona je toga dana s drugim kupila sijeno na njivi zvanoj Hasan Do, a s ratnih položaja Armije BiH pucano je na kosce, nenaoružane civile i jedno puščano zrno pogodilo je Katu Vukoje u prsni koš i od toga je nastupila trenutačna smrt.
Kreševski Hrvati sumnjiče za ratne zločine Ibrahima Lisovca (1949.), koji je prije rata bio službenik u Mešihatu Islamske zajednice u Sarajevu, Avdu Lisovca (1955.) Edina Hasandića (1972.), Ibrahima Hasandića (1941.), Nuridina Aždajića (1948.), Junuza Ahbabovića (1974.) i Ifeta Bajtića (1971.). Protiv njih su podnesene i krivične prijave.
U Deževicama je 1962. godine podignuta župna crkva Gospe Snježne, a nju su uništili pripadnici Armije BiH. Crkva je opljačkana, u njoj je sve porazbijano kao što su oltar, svetohranište, veliki križ, svi kipovi i slike, lusteri, sat za struju, razglas, harmonij, crkveno ruho, sav crkveni pribor, jaslice, Božji grob, zvonce, klupe, a u Gospin kip je pucano iz lakog oružja. Župna kuća je najprije temeljito opljačkana, a onda je devastirana. Iz župne kuće nestali su arhiv, knjižnica, kipovi, posuđe, namještaj, poskidana su vrata i prozori, povađene instalacije, skinuta lamperija.
Oko 15 km udaljen od Kreševa, a na cesti Konjic-Sarajevo, smjestio se Tarčin, malo mjesto koje pripada općini Hadžići. Njegovo stanovništvo je najvećim dijelom muslimansko-bošnjačko, Srba je mali broj, a Hrvata tek nekoliko obitelji. U Tarčinu je Armija BiH formirala logor za zatočene Hrvate i Srbe, on je nosio ime Silos, a bio je smješten u silosu, ali je dio logoraša prebivao i u prostorijama mjesne osnovne škole.

Tijela u jamama

U Tarčinu je, u blizini podvožnjaka, blizu mesnice, pronađena jama u koju su bacana tijela ubijenih Hrvata i Srba. Zatočene Hrvate i Srbe su noću izvodili iz logora, ubijali i zatim njihova tijela zatrpavali u spomenutu jamu. Glavni izvršitelji tih zločina su Nezir Kazić, Nihad Šehić, Ismet Guska i stanoviti Đino Žuti. Od 20. do 30. kolovoza 1993. godine u Tarčinu je ubijeno oko 30 Hrvata iz Konjica, 3 Srbina i među njima 5 djece mlađe od 14 godina.
Odjel za ljudska prava negdašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne 14. listopada 1993. godine o stratištu u Tarčinu obavijestio je više međunarodnih organizacija kao Međunarodni komitet crvenoga križa, promatrača Europske zajednice, UNPROFOR, UNHCR, komisiju za ljudska prava UN. Sud za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije, ali nikakva odgovora nije bilo: Nitko nije mogao dobiti dopuštenje da napravi očevid u samom Tarčinu, jer to nisu odobravale tamošnje muslimansko-bošnjačke vlasti.
(nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.20.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)