SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

PODLISTAK

SUBOTA 20. svibnja 2000.



ZLOČINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

13

Ubojstvo oca
Tihomira Blaškića

Otvoreni oružani sukob između HVO-a i Armije BiH izbio je 1. lipnja 1993. godine. Toga dana postrojbe Armije BiH otvaraju vatru na ophodnju HVO-a na Dugom brdu kod Fojnice i tada pogibaju dva hrvatska vojnika. Istoga dana, a bio je to Bajram, jake snage Armije BiH žestoko su napale hrvatska sela Božići, Gojevići i Lužine

Piše:
Ivica MLIVONČIĆ


U kulturno-povijesnom smislu Fojnica je jedan od tri bisera bosanskih Hrvata i Crkve u BiH. U njoj je krajem 14. stoljeća podignut franjevački samostan s crkvom, a teško su stradali za osmanlijskih progona kršćana 1521. i 1524. godine, uništeni su do temelja. Samostan i crkvu je 1664. godine zahvatio veliki požar pa su u njemu izgorjeli arhiv, samostanska knjižnica i umjetnička zbirka, prava kulturno-povijesna riznica. Knjižnica čuva djela pisana na svim jezicima te na bosančici i latinici. U arhivu je glasovita Ahd-nama iz 1463. godine, koju je Mehmed II. Fatih dao fra Anđelu Zvizdoviću, a koja bosanskim franjevcima i katolicima jamči slobodu ostanka i opstanka u Bosni.

Strategija spržene zemlje

Prema popisu stanovništva 1991. godine utvrđeno je da na prostoru Fojnice živi 12.296 osoba, a od toga je 49,23 posto Muslimana-Bošnjaka, 40,64 posto Hrvata i 0,96 posto Srba. Kada se usporede podaci iz popisa stanovništva 1971. i 1981. opaža se odmah da je udio Hrvata u ukupnom stanovništvu stalno opadao, jer ih je 1971. bilo 46,4 posto, a 1981. 42,7 posto.
Fojničku općinu zaobišla je srpska agresija 1992. godine. Vjerovalo se da je Fojnica oaza mira, ali ispod toga privida tinjale su napetosti. U postrojbama fojničkoga HVO-a bili su i mnogi Muslimani-Bošnjaci, ali na poziv iz Sarajeva oni se povlače, pa se pomalo rastače krhki mir. Prvi ozbiljniji incident dogodio se 3. svibnja 1993. godine na planini Zec kada su Muslimani-Bošnjaci oskvrnuli spomen-križ, što je ogorčilo katolike. Oni su taj incident doživjeli kao napadaj na svoju vjeru i na dio svoga hrvatskog identiteta.
Otvoreni oružani sukob između HVO-a i Armije BiH izbio je 1. lipnja 1993. godne. Toga dana postrojbe Armije BiH otvaraju vatru na ophodnju HVO-a na Dugom brdu kod Fojnice i tada pogibaju dva hrvatska vojnika. Istoga dana, a bio je to Bajram, jake snage Armije BiH žestoko su napale hrvatska sela Božići, Gojevići i Lužine. Kada je taj napad počeo u zapovjedništvu kanadskog bataljuna Unprofora održavao se sastanak predstavnika Armije BiH i HVO-a, kojemu je bio cilj postizanje primirja. Na fojničkom području Armija BiH je uspješnija jer je brojnija, bolje naoružana i više motivirana za osvajanje tuđih sela i kuća. Toga dana stradavaju katolička crkva i samostan časnih sestara, a vojnici Armije BiH pljačkaju hrvatske kuće i stanove, pale ih, protjeruju stanovništvo, a to je strategija spržene zemlje i etničkog čišćenja.

Protjerano šest tisuća Hrvata

U sukobu između HVO-a i Armije BiH muslimansko-bošnjačke snage su počinile ratne zločine nad Hrvatima i bilo je 40 ratnih žrtava, od toga je 13 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, troje djece i 24 odrasla civila, a među njima i dvojica fojničkih franjevaca. Tada je protjerano oko 6000 Hrvata s područja fojničke općine. U tome sukobu hrvatska stratišta su bila 24. travnja 1993. u gradu 8 žrtava, 16. srpnja opet u gradu 22 žrtve, sredina srpnja u selu Bakovići 3 žrtve.
U lipnju 1993. u fojničkom selu Polje Ščitovo počinjen je ratni zločin nad civilima. U izgorjeloj kući otkopana su dva ljudska leša. Ležala su potpuno karbonizirana u podrumu izgorjele kuće. Utvrđeno je da se radi o dva ženska leša. Prvi leš je Luce Barbić (1909.), žene Tomine, rođene Rašo, nastanjene u Polju Ščitovu. Drugi leš bio je Ane, Lucine kćerke, udane Musa, rođene 1934. godine. U napadu Armije BiH one nisu bježale s ostalim Hrvatima već su ostale u svojoj kući i tu su tragično stradale. Nekako u isto vrijeme u Ščitovu su ubijeni Mato (Mateša) Babić i žena mu Anđelka, rođena Bencun. Njihovu kuću pokrivenu šindrom zapalili su vojnici Armije BiH i u njoj su oboje živi izgorjeli trpeći velike muke.
Sedam fojničkih fratara i više časnih sestara nije bježalo iz Fojnice. Prije najžešćih okršaja oni nastoje nastale probleme rješavati dijalogom i pozivaju sve na razgovor. Predlažu da se Fojnica proglasi sanitetskom zonom što je u skladu sa Statutom UN-a, jer su u njoj djelovali u svijetu poznata Specijalna bolnica za miopatična i reumatska oboljenja i Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba. Od toga nije bilo ništa.

Ubojstvo dvojice gvardijana

Fojnica je doživjela još jednom okrutan zločin: 13. studenoga ubijeni su gvardijan franjevačkog samostana fra Nikica Miličević (1957.) i samostanski vikar fra Leon Migić (1937.), obojica rodom iz toga kraja i poznati kao mirotvorci. Oni su ubijeni rafalima iz automatske puške iz neposredne blizine. Ubojica fratara bio je Miralem Čengić, iz visočkog sela Srahinje, otac jednoga djeteta, star 40 godina. On je priznao zločin, a na to zlodjelo potaknulo ga je, kako je sam izjavio, to što je fra Nikica na privjesku za ključeve imao tradicionalnih hrvatski grb - šahovnicu. Osuđen je u Sarajevu na 11 godina zatvora, a kao olakšavajuća okolnost navedeno je da je ubijao pod utjecajem alkohola. Viši vojni sud pooštrio mu je kaznu na 12 godina zatvora. Svjedok toga zločina dr. fra Vitomir Slugić, profesor Franjevačke teologije, izjavio je da se okrutno ubojstvo, koje je bilo smišljeno, svelo na sudu na ubojstvo u krčmi.
(Nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.19.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]