SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

PODLISTAK

UTORAK 16. svibnja 2000.



ZLOČINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

9

Busovača:
Osam na jednoga

U busovačkoj općini u ratnom sukobu između HVO-a i Armije BiH bilo je 116 Hrvata i Hrvatica žrtava genocida i ratnih žrtava, a od toga je bilo 78 odraslih civila, troje djece i 35 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, a protjerano je 2500 civila


Piše:
Ivica MLIVONČIĆ

Na putu Travnik-Sarajevo smješten je gradić Busovača, nedaleko od Viteza, u kojemu je glasovito svetište sv. Ante Padovanskog, a prema popisu stanovništva iz 1991. godine imala je 2720 stanovnika. Na tom popisu općina je brojila 18.879 žitelja, a od toga Hrvati su činili 48,2 posto, Muslimani-Bošnjaci 44,7 posto, Srbi 3,3 posto i ostali 3,8 posto. U ovome stoljeću opadao je udio Srba i Hrvata, a rastao Muslimana-Bošnjaka u ukupnom broju stanovništva. Tako je na popisu 1971. Hrvata bilo 53 posto, a 1981. 49,6 posto.

Počelo je u siječnju 1993.

Crkva sv. Nikole Tavelića u Kaćunima kod Busovače nije ostala pošteđenaZa srpske agresije Muslimani-Bošnjaci zajedno s Hrvatima brane svoje domove, ali i tada dolazi do napetosti. Busovački Srbi su bili izrazili lojalnost HVO-a i predali sve oružje bivše JNA, a postrojbe muslimansko-bošnjačkih snaga su 13. lipnja 1992. godine upale u sela Katići i Predjeli, pretežito srpske, pa su najprije opljačkali te spalili srpske kuće. Stožer HVO-a je odlučio zaštititi Srbe i poslao je svoje jedinice, a Armija BiH je odgovorila vatrom pri čemu je ubila jednog i ranila trojicu policajaca HVO-a. HVO je uzvratio na tu vatru pa su poginula tri, a ranjeno je više vojnika Armije BiH.
U busovačkoj općini u ratnom sukobu između HVO-a i Armije BiH bilo je 116 Hrvata i Hrvatica žrtava genocida i ratnih žrtava, od toga je bilo 78 odraslih civila, 3 djece i 35 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, a protjerano je 2500 civila. Hrvatska stratišta na području općine Busovača su Kačuni 4, Gusti Grab 5, Putiš oko 60, Pazići 5, Busovačke staje 22 žrtve.
U siječnju 1993. godine zaoštravaju se odnosi između Hrvata i Muslimana-Bošnjaka. Vojnici Armije BiH 23. siječnja postavljaju barikadu u Kačunima i tu su ubijena 4 vojnika HVO-a, a među njima i zapovjednik vojne policije Ivica Nikičin Petrović. Počinju napadi na hrvatska busovačka sela, kuće i gospodarske zgrade se pale, a civili ubijaju. Svjedokinja (1926.) izjavljuje da su susjedi u selu Javor sve palili i pri tome je ubijen sin Joze Stapić, koji je istrčao iz kuće i 15 dana je ležao nepokopan u šupi, jer Muslimani-Bošnjaci nisu dopuštali da bude pokopan. Tada su i silovali sestru svjedokinje.
Najžešći napadi postrojbe Armije BiH na Busovaču bio je 25. ožujka 1993. godine. Oko 8500 vojnika raznih postrojba Armije BiH krenulo je iz Zenice, Visokog, Kaknja i Fojnice na Busovaču. Grad je bio sav u okruženju i blokiran, ali je 1400 vojnika HVO-a izdržalo sve te napade i obranilo grad. U ranim satima 17. travnja uslijedio je napad na sela Kuber i Putiš i počeo je novi topničko-pješački udar na grad Busovaču, a otpor HVO-a bio je odlučan.

Logor za Hrvate

Oko 15 km od Busovače nalazi se izletište Busovačke staje, a one su 15. lipnja 1993. godine bile stratište za hrvatske civile. Iz Busovače je 14. lipnja krenuo konvoj za Sebešić po hranu za busovačke građane. Tome konvoju priključile su se i neke izbjeglice iz raznih krajeva, čak iz Brčkog, da bi prebjegle u Hrvatsku. Svi su teškom mukom došli na Busovačke staje da bi se odmorili, okrijepili i konje nahranili pa nastavili putovanje.
Na Busovačkim stajama dočekala ih je zasjeda vojnika Armije BiH. U ranu zoru 15. lipnja počelo je jaka pucnjava po konvoju, a pucalo se iz tromblona, minobacača i automatskih pušaka. Čulo se zborsko pjevanje arapskih pjesama uz stravične povike "Allahu ekber", a pozivali su nas s "ustaše, predajte se ionako ćemo vas pobiti". Jedna svjedokinja je izjavila da je tada pred njezinim licem bila blijeda slika iz Vijetnama. Ljudi su ubijani, krvarili, a nitko im nije mogao pomoći, neki su gorjeli u zapaljenim stajama.
U Kačunima je bio logor "Silos" za Hrvate. Logoraši su strašno mučeni, tučeni rukama i nogama, bokserima u glavu, u zahod se išlo samo jednom na dan i to u četvero, a kada bi se vraćali u svoje sobe onda su ih stražari tukli koliko su htjeli.
U busovačkom selu Čep počinjen je gnusni zločin silovanja Luce Vuletić, kćeri Mije Perića, rođene u Kiseljaku 1923. godine. U večernjim satima 7/8. prosinca 1993. u njezinu kuću upala su tri vojnika Armije BiH, tukla su je nogama i pesnicama, tako premlaćenu nekoliko puta su je silovali, glavu su joj razbili tupim predmetom, a nožem su joj napravili rasjekotinu na glavi. Nju su pronašli susjedi u teškom stanju, prebačena je u bolnicu u Zenici i tu su liječnici ustanovili da je silovana, da nosi više povreda po glavi i jednu rasjekotinu od noža. Od tih rana umrla je 10. prosinca 1993. godine u bolnici.

Imena nisu nepoznata

Prema raspoloživoj dokumentaciji hrvatskih vlasti zna se tko je najodgovorniji za tolike zločine na području Busovače. Organizatori i naredbodavci su general Vehbija Karić, Refik Lendo, Enver Hadžihasanović, Derviš Sarajlić, zvani Gico, Tahir Saračević, Rašidov, Hajrudin Delić, Raif Rizvić, Adis Palalija Mujin, Selver Popalović, Vahid Tolj, Fikret Vreto, Mufid Rafalija, Hajrudin Selman Zihdijin. Podnesena je i krivična prijava zbog osnovane sumnje da su počinili zločine protiv Adema Abaza, zvanog Brada, zapovjednika, Edina Hakanovića iz Dusine, Nijaza Helvida, Filde Čago, Barhe Čago, Ahmeta Helvida, Kasima Helvida, Omera Helvida, Vehida Subašića, Ekrema Šišića, Fahrudina Delića i Hajrudina Belića. Oni su osumnjičeni za zločine u Dusini i Višnjici kada je ubijeno 14 ljudi i više ranjeno.
(Nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.15.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]