SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ zagreb ]
[ dalmacija ]
[ prilog sport ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

PODLISTAK

PONEDJELJAK 15. svibnja 2000.



ZLOČINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

8

Vitez: Bitka za Lašvansku dolinu

Glavni ratni sukob između HVO-a i Armije BiH u viteškoj općini dogodio se 16. travnja 1993. godine. Jake snage Armije BiH iz svega oružja napale su uže središte Viteza. Vode se ulične borbe, a transporter britanskog bataljuna Unprofora upada u dvorište župne crkve sv. Jurja Mučenika i odatle gađa hrvatske kuće

Piše:
Ivica MLIVONČIĆ


Usred Lašvanske doline smjestio se Vitez, a u blizini rimskog naselja Mošunj s ostacima starokršćanske bazilike. Prema popisu stanovništva iz 1991., općina Vitez brojala je 27.859 stanovnika, od toga je bilo 45,49 posto Hrvata, 41,32 posto Muslimana-Bošnjaka i 5,38 posto Srba. Udio Hrvata je desetljećima opadao, pa ih je na popisu 1971. bilo 49,4 posto, a 1981. 46 posto. Vitez je poznat i po razvijenoj vojnoj industriji, pa je i to jedan od važnih razloga što su ga Muslimani-Bošnjaci željeli staviti pod svoju kontrolu. Osim toga, plodna Lašvanska dolina vrlo je pogodna za poljoprivredu i stočarstvo.

Unprofor po hrvatskim kućama

Sredinom listopada 1992. godine počinju ozbiljniji sukobi između HVO-a i Armije BiH. Srbi osvajaju Karaulu i Potkraj, a u Vitez pristižu hrvatski izbjeglice i prognanici iz Jajca. I dok je glavnina vojnih snaga HVO-a bila u Jajcu braneći kraljevski grad od srpske agresije, na području viteške općine izbija sukob između HVO-a i Armije BiH. Muslimansko-bošnjačke vlasti nisu dopuštale da se šalje pomoć braniteljima Jajca, već su, štoviše, tu borbu iskoristili kao mogućnost da osvoje cijelu Lašvansku dolinu.
Porušene Buhine Kuće 9. svibnja 1994. nakon brutalnih ubojstava velikog broja muškaraca, žena i djeceGlavni ratni sukob između HVO-a i Armije BiH u viteškoj općini dogodio se 16. travnja 1993. godine. Jake snage Armije BiH iz svega oružja napale su uže središte Viteza. Vode se ulične borbe, a transporter britanskog bataljuna Unprofora upada u dvorište župne crkve sv. Jurja Mučenika i odatle gađa hrvatske kuće. Unprofor je taj svoj potez objašnjavao činjenicom da su u crkvi zatvoreni Muslimani-Bošnjaci i navodno su ih strijeljali vojnici HVO-a. Viteški župnik fra Drago Pranješ, zvani Čarli, oštro je prosvjedovao i izjavio da je taj dan Unprofor stao na stranu Armije BiH i čak je odbio prevoziti ranjene vojnike HVO-a u bolnicu u Novoj Biloj.
U općini Vitez za vrijeme ratnog sukoba HVO-a i Armije BiH 198 Hrvata bilo je žrtvom ratnog zločina. Ubijeno je 90 zarobljenih vojnika HVO-a, 90 odraslih civila i 18 djece. Hrvatska stratišta u viteškoj općini su: grad Vitez 7, Prnjavor 5, grad Vitez 8 djece, Brdo/Zabilje 13, Bobaši 15, Križančevo Selo 74, Buhine Kuće 26 žrtava. U tome sukobu izbjeglo je 5500 hrvatskih civila.

Brutalna ubijanja

Brutalnost ubijanja hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a na viteškom području bila je česta. Hrvati su zatvarani u dom u Počulici, u "crnu kuću" u Bobašima, u društveni dom u Prnjavoru. Uhićeni su starci, djeca, žene, koji spavaju na betonu, u zgradama bez krova po kiši i hladnoći. Muškarci su odvođeni da kopaju rovove za postrojbe Armije BiH na crtama bojišnice, često izloženi smrtnoj opasnosti i da kopaju grobove za poginule. Ginulo se od granata i mina, snajpera, koji su bili vrlo aktivni, od noževa, pištolja u potiljak, mačeta.
Tužna sudbina pogodila je 70-godišnjega Jozu Rajića koji je 20. studenoga 1993. ubijen iz snajpera dok je na groblju u selu Zabilje palio svijeću na grobu svoje pokojne žene. Snajperist je ranio u nogu župnoga vikara fra Zdravka Dadića. U Vitezu su muslimansko-bošnjačke snage upotrebljavale i bojne otrove.
Viteški Hrvati trajno će se sjećati 10. lipnja 1993. kada su stradala nevina djeca u igri. Oko 20 sati i 45 minuta 10. lipnja doletjela je granata s položaja Armije BiH kalibra 120 mm i pala dva metra od klupe na kojoj je bilo 14-ero djece u igri. Taj dan nisu došla muslimansko-bošnjačka djeca da bi se igrala s hrvatskim vršnjacima. Netko ih je upozorio na opasnost. Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je umrlo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno. Razorna moć granate vidjela se po tome su što dijelovi tijela djece visjeli po obližnjem drveću, a roditelji su svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Istoga dana je u Vitezu ranjeno 12-ero djece. Videokasete tog stravičnog događaja nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, a u Vitezu je bio stacioniran TV BBC.

Križančevo Selo i Buhine Kuće

Posebno okrutan i divljački zločin počinili su pripadnici Armije BiH u Križančevu Selu 22. prosinca 1993. godine. Toga dana dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH Džemo Merdan je izdao zapovijed: "... uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovača..." On je nadalje tražio da se upotrijebe sva ratna sredstva, pa i bojni otrovi, a sve da se čini "u slavu uzvišenog Alaha". Svjedoci zločina u Križančevu Selu kažu da se užas ne može opisati. Vojnici Armije BiH, posebno mudžahedini izgledali su kao gorile koje ubijaju sve na što naiđu, pa i životinje. Na tijelima zarobljenih vojnika HVO-a i civila vidjele su se prostrijelne rane nanesene vatrenim oružjem iz blizine, zatim su to bile rasjekotine i nagnječenja od oštrih i tupih predmeta poput noža, sjekire, mačete, čekića i drugih. Pripadnici Unprofora pokušali su ući u selo, ali su vojnici Armije BiH pucali na njih. Prijetilo se i ambasadoru ECMM-a Martinu Garrodu da će vojnici Armije BiH upotrijebiti oružje ako netko pokuša ući u selo.
Okrutan zločin počinili su pripadnici Armije BiH u Buhinim Kućama 9. siječnja 1994. godine. Duševnu bolesnicu Dragicu Petrović tukli su ciglom po glavi i zatim je ubili. Nesretni Marinko Buhić (1957.) prepolovljen je na dva dijela pilom i donji dio njegova tijela nađen je mjesec dana kasnije odvojen od gornjega dijela. Petar Perković je ubijen nožem u vrat.
(nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.14.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]