SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

PODLISTAK

NEDJELJA 14. svibnja 2000.



ZLOČINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

7

Zenica: Prognano 17.000 Hrvata

Hrvatsko je stanovništvo u zeničkoj općini ubijano na razne, često vrlo okrutne načine. Mnogi su ubijeni metkom u potiljak, priklani su ili izbodeni nožem, tupim im je predmetom razbijana glava, a nekima su glave odsječene


   


Piše:
Ivica MLIVONČIĆ

Zenica je industrijski grad u srednjoj Bosni, smješten na obalama rijeke Bosne i na cestovnom i željezničkom pravcu Sarajevo-Doboj. U doba ranog kršćanstva tu je bilo sjedište biskupije Bistue Nova. Zeničko područje je bogato antičkim spomenicima i ostacima starokršćanskog perioda. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina broji 145.517 stanovnika, a od toga je Muslimana-Bošnjaka bilo 55,22 posto, Hrvata 15,46 posto i Srba 15,41 posto. U ukupnom broju stanovništva raste udio Muslimana-Bošnjaka i Srba, a opada udio Hrvata, kojih je na popisu 1971. godine 21,9 posto.

Islamizacija grada

Srpska agresija potpuno mijenja demografsku sliku općine i grada Zenice. Sve više je muslimansko-bošnjačkih izbjeglica i prognanika, kao i muslimana iz islamskih zemalja. Grad dobiva snažno islamsko obilježje, kino Metalurg je pretvoreno u Balkanski islamski centar, sav je obojen u zeleno i u njega mogu stupiti samo odabrani pojedinci.
Suze bespomoćnosti i neizvjesnosti na licima preživjelih prognanika iz srednje BosneIzmijenjena demografska slika grada i općine Zenica rađa međunacionalne napetosti. Hrvati doživljavaju teška i česta maltretiranja, ponižavanja, gube radna mjesta, izgone ih iz stanova i kuća. Potaknuti općim ugrožavanjem sloboda i prava svojih vjernika, katolički svećenici zeničke općine 28. travnja 1993. godine obratili su se zeničkoj i svjetskoj javnosti priopćenjem u kojemu govore o nevoljama katolika i pozivaju se na kršćansko načelo "ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi učine". A još u svibnju 1992. godine bili su napeti odnosi između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata. Ta napetost se pojačala poslije 13. svibnja 1993. jer je toga dana ubijena dvogodišnja djevojčica Matea (Drago) Jurić u očevu automobilu. Svjedoci su potvrdili da se na nju pucalo rafalnom paljbom s udaljenosti od 10 metara. Automobil je pogođen sa 17 metaka iz vatrenog oružja kako je ustanovila zenička policija.
U općini Zenica za sukoba Armije BiH i HVO-a na hrvatskim stratištima bilo je 156 žrtava, od toga ubijena su 82 zarobljena vojnika HVO-a, troje djece i 71 odrasli civil. U to vrijeme iz zeničke općine prognano je 14 tisuća Hrvata. U selu Dusini 26. siječnja 1993. bilo je 10 žrtava, u Čajdrašu 2. travnja 2, u Podbrežju 15. travnja 4, u Grmu 18. travnja 6, u Šušnju 18. travnja najmanje 30, u Stranjanima u travnju 3, u selu Zahdlijama 4, u selu Želju travnja 1993. 12, u Šušnju 5. lipnja 17 i u Čajdrašu/Talniku 24. prosinca 3 žrtve.

Allah kolje

Vojnici Armije BiH mnoge Hrvate su uhitili i strpali ih u logor prostorije Muzičke škole u Zenici. Logorski čuvari su fizički i psihološki maltretirali Hrvate. Tukli su civile, osobito muškarce, ženama su prijetili da će biti silovane, a muškarcima da će biti obrezani po islamskom ritualu. U tome logoru je ubijeno 12 zarobljenih vojnika HVO-a. Radio Zenica na čelu s novinarom Adamirom Jerkovićem otvoreno je raspirivao mržnju prema Hrvatima. U zeničkom selu Kozarcima pripadnici Armije BiH tukli su zarobljene vojnike HVO-a toliko da su krvarili, zubi su im bili izbijeni, oči zatvorene od oteklina zadobivenih udarcima, a glave su im bile otekle. Vojnici su jedni druge hrabrili povicima "Allahu egber", a neki hodža je uzvikivao "Allah kolje", a drugi su mu u glas odgovarali "Allah kolje". U toj akciji je jedna starica zapaljena u Gavrinoj kući.
U zeničkoj bolnici od nečovječnoga ponašanja umrlo je novorođenče. Iz bolnice je nasilno izbačena rodilja E.Š. 24. travnja 1993. godine. Liječnik je odbio pružiti pomoć novorođenčetu i ono je zbog toga umrlo. Liječnik je odbio pružiti pomoć uz riječi: "Zato što je otac djeteta pripadnik HVO-a."

Pismo Goldstoneu

Hrvatsko stanovništvo je u zeničkoj općini ubijano na razne, često vrlo okrutne načine. Vojnici Armije BiH su krajem travnja 1993. godine zaklali staricu Maricu Lukić (70), a sa sobom su poveli 20 njezinih ovaca. Mnogi su ubijeni pištoljem u potiljak, priklani ili izbodeni nožem, tupim predmetom im je razbijana glava, nekima su glave odsječene.
U masakru u zeničkom selu Šušnuj 8. lipnja 1993. godine ubijen je Vlado Marković (1922.), otac dr. fra Ive Markovića, poznatog mirovnjaka i profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Saznavši pojedinosti ubojstva svoga oca Vladimira i drugih osam rođaka, dr. Marković je napisao otvoreno pismo predsjedniku Haaškog tribunala Goldstoneu 5. veljače 1996. godine i u njemu precizno opisao zločin. Njegova obitelj brinula se za sirotoga Nihada Porobića zvanog Osman, Muslimana-Bošnjaka, ali su i njega ubili vojnici Armije BiH da ne bi bilo živoga svjedoka. Jedan starac je ubijen metkom u potiljak, drugi rafalom u kolima u kojima su ga vozili jer je bio nepokretan.
Hrvati posebno optužuju zeničkog gradonačelnika Besima Spahića što nije štitio svoje građane Hrvate. Dr. fra Marković navodi da su mu se obraćali za zaštitu Hrvati i da je on obećavao pomoć, ali ništa nije učinio. General Armije BiH Stjepan Šiber je pokrenuo istragu protiv počinitelja zločina u Šušnju, ali od toga nije bilo ništa. Hrvati su krivične prijave podnijeli i protiv Ramiza Džafirovića, predsjednika općinske vlade, Fuada Džidića, sociologa, ministra koordinatora za religiju u općinskoj vladi, Ervina Bašića zvanog Strela, zapovjednika Zelene legije, Šerifa Patakovića, jednoga od zapovjednika zloglasne 7. muslimanske brigade, Mahmuta ef. Karalića, ideologa te brigade i niz drugih Muslimana-Bošnjaka.
  (nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.13.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]