SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

ŠIBENIK

SUBOTA 13. svibnja 2000.



GOST RUBRIKE:   ŽELJKO DOROTIĆ,
USPJEŠNI VODIČKI HOTELIJER

U HOTEL KRISTINA DOVESLALA I EKIPA
IZ CAMBRIDGEA

Tvrtka obitelji Dorotić "Dom Dorotić" ima već značajna iskustva u trgovini, a u turizam je uletjela postolujne 1996. kupnjom bivšega odmarališta u Vodicama.
Danas Kristina, posve obnovljena, nakon početnih teškoća, grabi uspješno naprijed, unatoč svim krizama

ŠIBENIK DANAS
ŠIBENIK DANAS

Željko Dorotić

Piše: Joško ČELAR


Kada je Željko Dorotić, gospodarstvenik, trgovac i hotelijer, godina 1996. u Vodicama otvorio hotel Kristinu, nekoć jedno od prvih odmarališta u tome gradu, zagrebačkoga Lovinčića, ništa te prve poratne godine nije obećavalo da će krenuti dobro. Sezona je bila izuzetno loša, izostali su očekivani zapadni gosti, obveze i troškovi bili su visoki, a recesija je zakucala na vrata. Dotad je Dorotić već imao bogato iskustvo u trgovini, imao je i opskrbni centar u Šibeniku, na Šubićevcu svoje obiteljske tvrtke (Dom Dorotić), ali s turizmom je trebalo početi iz početka. Taj metodični gospodarski pragmatist imao je, pak, jednu prednost, nije bio zadužen kod HBOR-a za kupnju i obnovu hotela. Latio se stvarati tržišni prostor promidžbom tako da se najviše oslanjao na vlastite goste kao propagatore za dolazak novih. Strpljivim radom, zaokruživanjem sadržaja Kristine, sada s prelijepim zelenim parkom, postupno je počeo brati plodove. Iako po prirodi čini se baš i nije optimist, danas je Dorotić, što se turizma tiče i nailazećega ljeta, više nego optimističan. Sam kaže kako mu je u 2000. dobro krenulo i kako se nada još i bolje. Tako da će mu hotel sa 60 postelja cijelu sezonu biti popunjen.
I kada smo došli na ovaj ugovoreni susret, u objektu je bilo slovenskih turista, a upravo su otišli Mađari, te veslačka ekipa s pratnjom čuvenoga Cambridgea iz Britanije. Naišli smo i kada se opraštao od skupine nekolicine dalmatinskih bankara koji su na proputovanju proveli jedan dan mira u Kristini.

Budućnost za obiteljske hotele

Imate relativno male smještajne kapacitete, slične mnogim malim hotelima u susjednoj Italiji. Mislite li da takvo poslovanje u nas ima budućnost?
— Dobro ste spomenuli Italiju. Polovicu, ako ne i više takvih kapaciteta u toj zemlji čine baš ovakvi hoteli. U njima je gost u prisnome, obiteljskome ozračju, a opet ima razinu servisa, kao i u ostalim hotelskim objektima. Držim da će to i u nas napokon prohodati. Nekih rezultata već ima. Ali prije svega mora prohodati naše ukupno gospodarstvo. U poslu se pak držim onoga da profit moraš stvarati sam, a ne samo trčati za zajmovima i nagomilavati obveze. Ako znadeš koliki ti je prostirač, možeš uspjeti.
Kako biste na vašem primjeru pojasnili poslovanje jednog takvog obiteljskog hotela?
Hotel »Kristina« u Vodicama— Prije svega prvu privatnu trgovačku radnju ja sam u Vodicama otvorio 1988. Već je slutilo na teška vremena. Bili su to mali, ali sigurni koraci. U Vodicama sam se i oženio, kupio kuću, pa sam, eto došao i do hotela. Njega sam kupio još prije Oluje, gotovim novcem, takozvanom starom štednjom. To je bila velika prednost. Ipak, morao sam se poslije i ponešto zadužiti jer je kompleks trebalo posve obnoviti. Išao sam s nižim cijenama, osvojio sam priznanja na Turističkome barometru, no priljev turista startne 1996. bio je slab. Ali, mi jednostavno nismo smjeli stati. Goste smo animirali najviše preko njih samih. Moji su gosti uvijek dovodili nove i to je bila najbolja promidžba. Lani smo tako odradili sezonu sa 120 dana. A bilo je Kosovo...

Dobra usluga

Koliko vam je izostala cijena polupansiona prošle godine?
— Nije tajna: oko 45 maraka. I dobro sam prošao. Došli su Nijemci, Austrijanci, Slovenci i drugi. Nama nema tko praviti marketing za velike novce. To radimo sami. Ali, zato ovaj posao treba dobro izbrusiti. Cijela moja obitelj sa mnom gotovo je bez predaha angažirana. Ove godine, jer je to jedna normalna sezona, idemo na cijenu od 65 maraka za puni pansion po osobi. Ali, morate znati da naš gost samo za doručak dobiva sve ono što mu se nudi u hotelu s tri zvjezdice, pa i više od toga. A Kristina ima tek dvije! No, to baš i nije uvijek mjerilo. Morali ste biti ovdje kada su bili oni Englezi. Oni su svjetski, oni znaju sve, ali su bili vrlo zadovoljni. Bilo ih je četrdeset pet.

Zaradi pa plati obveze

Svi hotelijeri odreda se žale na enormne troškove poslovanja, na visoke poreze, komunalne naknade, na cijene vode, struje. Kako vi s tim izlazite na kraj?
— Znate, ovaj naizgled mali pogon s devet do trinaest zaposlenih, mjesečno mora uplatiti raznih obveza oko 20 tisuća maraka. I zimi i ljeti. A to treba zaraditi. Ima puno načina, nisu samo sajmovi ono gdje se "love" agencije i gosti. Ja to činim i drugim izravnim kontaktima. Tako u lipnju imam veliki banket tvrtke Biokalnik iz Koprivnice. Bit će 130 poslovnih ljudi iz Hrvatske i inozemstva. To su zapravo, njihovi poslovni susreti koji će trajati tri dana. Poznati direktori i menadžeri iz svih oblasti. Za njih treba osigurati 100 jednokrevetnih soba izvan Kristine. Oni su mi također najbolja promidžba. U sezoni ću puniti ne samo naš hotel, već i okolni privatni smještaj. Već sam unajmio jednu kuću s deset soba.
Namjeravate sagraditi i u Vodicama veliki trgovački centar. Kako teku ti planovi?
— Takvi planovi postoje i oni su ostvarivi. Kupio sam teren na izlasku iz Vodica. Imam i lokacijsku dozvolu. Ali, o tome jednom drugom prigodom.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.12.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]