SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

PRILOZI

SUBOTA 13. svibnja 2000.



RADAR SD MAGAZIN

[ stranica priloga ]

U H V A T I   R I T A M
HOĆE LI KRONOBIOLOGIJA NAPOKON POBIJEDITI RAK
Knjiga koja pruža nade bolesnimaMOĆ ČOVJEKOVA
SOLARNOG SATA

Pun iskorak k novim spoznajama o ovom fenomenu dogodio se kada su znanstvenici na mozgu čovjeka otkrili SNC - suprachiasmatični nukleus veličine zrna riže. Riječ je o velikoj skupini neurona koji funkcioniraju po određenom dnevnom taktu. "SNC je glavni dirigent kompleksnog orkestra čitavog našeg organizma", otkriva do sada nepoznatu tajnu profesor Till Roenneberg

Priredio: Emil VIDUŠIĆ


Sve funkcije organizma regulira naš unutarnji sat, tvrdi Jürgen ZulleyZašto se unatoč kraćem snu ljeti budimo ranije nego zimi, a glad nas bez obzira na doba dana hvata u isto vrijeme? U koje doba se rađa najviše djece, a kada umire najmanje ljudi?
Kada najmanje griješimo u prometu, a u koje doba nam adrenalin dostiže najvišu točku, kada je i kad nije doba ljubavi, te kakva je praktična korist od istraživanja ovih i njima sličnih pitanja, samo su poneke od zanimljivosti na koja "Naš unutarnji sat", znanstvena studija Jürgena Zulleya, ravnatelja odjela za istraživanje sna na Regensburškom veleučilištu, daje podrobne odgovore opovrgavajući u velikoj mjeri dosadašnje teorije o tomu kako našim biološkim ritmom upravlja samo mozak. Riječ je o knjizi koja nas je izgleda pročitala do kraja.

Opruga sata

Eksperimentirajući neophodnom statičkom masom za pouzdano zaključivanje, profesor Zulley i njegovi suradnici otkrili su nove spoznaje: naš unutarnji sat znatno je složeniji od tvrdnji koje su do jučer vrijedile.
- Svaka stanica ima svoj funkcionalni ritam, a kako je u nama milijune takvih, mozak nikako nije jedini koji podešava naš sat. Najvažnija "opruga" složenog vremenskog mehanizma jest svjetlost koja djeluje na unutarnju uru i drugih živih bića, na floru i faunu, pa čak i na bakterije te rijetko cvijeće koje živi tek nekoliko trenutaka - dokazuju oni.
Till Roenneberg u laboratoriju za istraživanje molekularnog mehanizma snaZato, od kada svane pa dok ne smrkne, sve funkcije u ljudskom tijelu odvijaju se određenim ritmom: podiže li se ili spušta tjelesna temperatura, ubrzava ili usporava puls, budi ili iščezava fizička snaga i tako dalje - sve je regulirano u određenom taktu tijekom 24 sata. Popodne poslije 15 sati javlja se glad, između tri i šest ujutro umire i rađa se najviše ljudi, želučane tegobe počinju oko 14, disanje se počinje ubrzavati, a alkohol se najviše konzumira u predvečerje i noću. Najviše prometnih nesreća dogodi se prije podne, a najmanje između 18 i 24 sata. Oko podne adrenalin u organizmu dostiže maksimalnu vrijednost, a u jutarnjim satima, oko šest, je najniži. Doba nježnosti i seksa nije iza ponoći kako se vjeruje, jer se otada pa do svitanja ono se spušta na najniži prag. Ljubav se najintenzivnije vodi od podne do večernjih sati. Tako glasi nekoliko od stotinjak zanimljivih inferencija iscrpno opisanih u knjizi Unsere Innere Uhr.

Levijevu metodu doziranja tek dva do tri medikamenta u organizam pod strogim nadzorom minijaturnog računala, koje preporuča optimalni vremenski plan tretmana, prihvatilo je tridesetak europskih klinika, a prvi rezultati su gotovo nevjerojatni: djelotvornost zalječenja s 29 popela se na 66 posto

Dirigent orkestra

Pun iskorak k novim spoznajama o ovom fenomenu dogodio se 1972. kada su znanstvenici iza čovječje nosne šupljine na mozgu otkrili SNC - suprachiasmatični nukleus, poput zrna riže, odnosno veliku skupinu neurona koji funkcioniraju po određenom dnevnom taktu. "SNC je glavni dirigent kompleksnog orkestra čitavog našeg organizma", otkrit će profesor Till Roenneberg nakon višegodišnjeg istraživanja molekularnog mehanizma biološkog sata dugo nepoznatu tajnu. Živčani čvorići SNC-a pokraj moždane žlijezde epifize, u dnevnom taktu oslobađaju ili pak blokiraju hormon sna zvani melatonin - te, što se noć više primiče, oslobađa se više melatonina pa organizam polako tone u pospanost, a zatim u san.
Francis Levy na tragu otkrića liječenja karcinomaU mnogim stanjima i aktivnostima čovjek se ravna prema prilično precizno podešenom unutarnjem kronometru. Jan Born, ugledni endokrinolog iz Lübecka, proučavajući ovaj fenomen na svojim ispitanicima, iscrpno ga je opisao prošle godine u časopisu Priroda: organizam posjeduje poseban hormon buđenja koji se često aktivira prije negoli budilica zazvoni.
"Utjecaj melatonina u sićušnim stanicama SNC-a veći je od uloge naše svijesti u tomu", zaključuju Born i Zulley. Dapače kad se zrakoplovom prelazi iz jedne u drugu vremensku zonu, nakon kratkotrajnog podešavanja i prilagodbe prema položaju nebeskih tijela, poglavito sunca, registriravši promjene, nervne stanice kucaju u izmijenjenom ritmu. Ipak, Russell Foster, neurobiolog s londonskog Imperial Collegea, zadržao je nešto rezerviraniji stav prema hvalospjevima o modernoj kronobiologiji te će dobronamjerno posavjetovati: "SNC je poput starog sata, treba ga svakodnevno podešavati kako bi bio upotrebljiv."

Svjetlosni detektori

Prema svakom svjetlu kotačići čovječje unutarnje ure djeluju poput onih u miša, odnosno, bilo koje slijepe životinje u čijoj očnoj mrežnici nema karakterističnih "klinova" i "štapića" koji čovjeku omogućuju vid. Iako zbog genetskog defekta organa, takvi miševi ništa nisu vidjeli, zahvaljujući djelovanju unutarnjeg sata, njihove zjenice svaki put reagirale su na podražaj svjetla kao zdrave životinje, iznosi Foster rezultate pokusa te nastavlja: "To je zato što su posebni kanali vidnog živca u ljudi, miševa i drugih sisavaca izravno spojeni sa SNC-om te omogućavaju razlikovanje tame od svjetla." Međutim, nepoznato je koja je to točno osjetilna stanica u mrežnici oka koja u tomu ima presudnu ulogu.
Russell Foster: SNC je poput starog sata, treba ga svakodnevno podešavatiPretpostavlja se da u ljudskom oku postoje dva optička sustava - jedan reagira na svjetlosni podražaj, a drugi na tamu. "Regulator njihova propuštanja, odnosno blokade nije uvijek zjenica, nego i naš biološki sat", tvrde stručnjaci. U prilog tomu jest i otkriće američkih biologa koji su ustanovili da su živčani impulsi zapravo svjetlosni detektori koji podražavaju reakcije "klinova" i "štapića" u oku.
Postoje i drugi dokazi kako svjetlost može utjecati na satni mehanizam živih bića. Jedan od takvih objavljen je prije dvije godine u časopisu Znanost. Istraživači s Cornell Universityja eksperimentirali su s ispitanicima tako da su im iza koljena usmjeravali jak snop svjetla, a onda registrirali njihove reakcije. "Rezultati do kojih smo došli mogli bi biti istinska revolucionarna otkrića za razumijevanje uzroka i liječenje nesanice, depresije te tegoba rada u noćnim smjenama", kažu oni.

Pionir kronoterapije Francis Levi je eksperimentirajući na unutarnjem satu životinja upotrebom tridesetak klasičnih sastojaka za kemoterapiju uočio da se štetni utjecaj liječenja na njihov organizam umanjio osam puta. Zapanjuće otkriće moglo bi biti od presudnog značenja za liječenje raka

Rok upotrebe

Ugledni znanstvenik Jürgen Aschoff ne dijeli mišljenje kolega o predimenzioniranoj važnosti svjetla na funkcioniranje ljudskog vremenskog mehanizma. Socijalna sredina u tomu ima jednako golemu ulogu pa će njegovu tezu profesor Zulley formulirati ovako: "brak i povezanost skupine sličnim poslom na istom radnom mjestu također diktiraju prilagodbu određenom ritmu ponašanja" i još će dodati kako i ritualne radnje poput ispijanja jutarnje kave ili prelistavanje novina također predstavljaju pokoravanje otkucavanju čovjekova unutarnjeg sata. No, unatoč suzdržanosti nekih prema metodi osvjetljavanja iza koljena (njem. Kniekehlen), ipak se ne može poreći kako se svjetlosna terapija sve uspješnije primjenjuje u suvremenoj medicini.

MEHANIZAM UNUTRAŠNJEG SATA

                                                                                                      MOŽDANA
      Specijalna osjetilna stanica                                                  ŽLIJEZDA
      sat se podešava tako
      da oči  javljaju SCN-u
      da li je svijetlo ili tama                SCN
     
         Nervno tjelešce veličine riže određuje
       dnevni ritam funkcija ljudskog tijela                   MELATONIN

     Moždana žlijezda koja
     kontrolira poticaj melatonina


                            OKO   Mrežnica                                      JETRA


      I drugi organi također potiču     BUBREZI
     funkcioniranje SCN-a,
     a vjerovatno ih se prenosi
     pomoću tvari u krvi

Svijetlo je najvažniji pokretač našeg unutarnjeg sata.
»Opruga« se nalazi u suprachiasmatičnom nukleusu (SCN) iza nosne šupljine i tu regulira dnevni ritam organizma
   
Paralelno s novim spoznajama nameće se pitanje, ako kao svaki sličan mehanizam i unutarnji sat ima rok uporabe, koliko je on nakon više desetaka godina još uopće pouzdan?
Istražujući odgovor na ovo pitanje na starijoj dobnoj skupini znanstvenici u Pittsburgu su zamijetili da satni mehanizam u njih jest poprilično istrošen, ali njegovu ulogu tada preuzima godinama stvarana samodisciplina svake osobe.

Umirovljene bakice, primjerice, čvrsto su spavale do svitanja, a mjerni instrumenti na pokusima su pokazali da ih u točno određeno doba nisu budili ni unutarnji sat pa ni budilica, nego samo ustaljena navika. A kako je s popravcima? Za razliku od životinja, u ljudi ne postoji način popravka istrošenog sata kao kad su kanadski stručnjaci starom hrčku zamijenili njegov dotrajali "vremenski mehanizam" novim, pa mu je organizam profunkcionirao kao u mladim danima, a životni mu je vijek dapače produžen. Takve operacije na čovjeku, razumije se, malo kome padaju na pamet, ali ono što čini Francuz Francis Levi iz pariške bolnice Paul Brousse doista plijeni pozornost te ga nisu uzalud već proglasili pionirom kronoterapije.
Eksperimentirajući na unutarnjem satu životinja uporabom tridesetak klasičnih sastojaka za kemoterapiju, uočio je da se štetni utjecaj liječenja na njihov organizam umanjio osam puta. "Zapanjujuće otkriće", tvrdi Levi, "moglo bi biti od presudnog značenja za liječenje od raka jer korekcijom doze i sata znatnije se smanjuje oštećenja organizma od opasnih tvari". Njegovu metodu doziranja tek dva do tri medikamenta u organizam, pod strogim nadzorom minijaturnog računala koje preporuča optimalni vremenski plan tretmana, prihvatilo je tridesetak europskih klinika u kojima se trenutačno liječi oko 1500 pacijenata. Prvi su rezultati gotovo nevjerojatni - djelotvornost zalječenja s 29 popela na 66 posto, pa su Levijeva iskustva širom otvorila vrata novim pokušajima genetike u kojoj stručnjaci nastoje razdvajanjem stanica pronaći rješenje za izlječenje jedne od najopakije bolesti današnjice. Zato, s puno nade Steven Reppert s Harvardskog medicinskog fakulteta prognozira: ključeve posve novog načina liječenja uskoro ćemo imati u rukama.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.12.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]