SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiv ]
       

 

PODLISTAK

UTORAK 9. svibnja 2000.



ZLOČINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

2

Kiseljak: Pokolj nad djecom i ženama

U teškim ratnim sukobima Armije BiH i HVO-a na području Žepča postrojbe muslimansko-bošnjačkih snaga počinile su 94 ratna zločina nad Hrvatima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ubijeno je 78 odraslih civila, 15 djece i jedan zarobljeni vojnik HVO-a, a protjerano je ili izbjeglo 3000 Hrvata


Piše:
Ivica MLIVONČIĆ

Srednjobosanski gradić Žepče leži na rijeci Bosni, na cestovnoj i željezničkoj prometnici Sarajevo — Doboj. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina je imala 22.966 žitelja, od toga su Muslimani-Bošnjaci činili 47,1 posto, Hrvati 39,6 posto i Srbi 9,9 posto. Udio Hrvata stalno je opadao zbog iseljavanja, a na popisu stanovništva 1971. godine činili su 42,4 posto ukupnog broja žitelja. Ista sudbina je pogađala i Srbe, ali se zato stalno povećavao udio Muslimana-Bošnjaka.

Napad na Žepče

S početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu žepački kraj zajednički brane Hrvati i Muslimani-Bošnjaci, organizirani politički i vojno u HVO-u. Oni imaju zajedničku ratnu bolnicu, zajedničke medicinske ekipe, borili su se skupa na crtama bojišnice. Odlukom kriznog štaba općine Maglaj od 2. lipnja 1992. godine obrana teritorija povjerava se HVO-u i formacije teritorijalne obrane (TO), u kojima su bili Muslimani-Bošnjaci, trebale su se staviti pod zapovjedništvo HVO-a.
Pod utjecajem politike SDA i političara iz Sarajeva nastaju napetosti između dva naroda, vojnici HVO-a Muslimani-Bošnjaci počinju napuštati zajedničke crte bojišnice i zbog toga su hrvatski bojovnici bili ranjavani i ginuli. Kada je formirana Armija BiH napetosti postaju sve veće. Na blagdan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1993. godine, dok se služila sveta misa u Žepču počeo je napad muslimansko-bošnjačkih snaga. Napadnuto je Žepče, a uz njega Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher. Od tada žepački kraj je u potpunom okruženju vojske Republike Srpske i Armije BiH, a borbe su bile žestoke s mnogo ranjenih i poginulih vojnika na sve tri strane.

Živi zid

U teškim ratnim sukobima Armije BiH i HVO-a na području Žepča postrojbe muslimansko-bošnjačkih snaga počinile su 94 ratna zločina nad Hrvatima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ubijeno je 78 odraslih civila, 15 djece i jedan zarobljeni vojnik HVO-a, a protjerano je ili izbjeglo 3000 Hrvata. U žepačkoj općini paravojne i redovne postrojbe Armije BiH počinile su dva masovna zločina. U travnju 1993. godine u selu Željezno Polje smrtno je stradalo 30 Hrvata, a 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak pobijena su 43 Hrvata.
Zarobljeni žene i djeca u Kiseljaku poslužili su Armiji BiH kao živi štitKiseljak je selo istočno od grada Žepča i u njega su 16. kolovoza 1993. godine preodjeveni u vojnike HVO-a upali diverzanti iz 303. i 314. brigade 3. korpusa Armije BiH iz Zenice. Bilo je to u predvečerje, vojnici HVO-a bili su iznenađeni i dok se postrojba HVO-a konsolidirala vojnici Armije BiH počinili su zločin nad starima, ženama i djecom. Vatrenim i hladnim oružjem život su izgubile 43 osobe. Kada su upali u selo, vojnici Armije BiH iz kuća su istjerali hrvatske civile i postavili ih kao živi zid prema postrojbi HVO-a.
Hrvatica iz žepačkog sela Kiseljak, majka petero djece, o tome zločinu svjedočila je 21. veljače 1994. godine i o tome rekla:
»Muslimanski vojnici su se međusobno dovikivali s ’Allahu ekber’. Skupilo se više od 20 muslimanskih vojnika. Prijetili su, psovali: ’Znat ćete vi, ustaše, što su balije’. Sve su zarobljene potjerali prema cesti naredivši da se međusobno drže tako da njima mogu biti živi zid... Vraćali su se natrag. I onda čuh Ivanu: ’Joj, mama!’ Pogledah kroz prozor, Ivana pade i nije više progovorila. Muslimani su pucali po ostalima. Čula sam kako viču: ’Sad ćete vidjeti što su balije. Majku vam ustašku, sad ste naši’.
Prija Kata Krezić pala je na leđa s rukama prekriženima na prsima. Floro je ležao na putu pod prozorom, a kraj njega je na trbuhu puzila moja snaha Ankica, Florina sestra. Jaukala je. Janja i Jozo Bulajić ležali su jedno na drugom. Mislila sam da su oboje mrtvi. Ivana i Franju smo vidjeli kroz balvane. Franjo je ležao s iznutricama vani. Čula sam kako kaže Ivanu da mu stavi drvo pod glavu. Ivan je to učinio i trudio se da mu jezik izvuče vani. Ali, Franjo je istog trenutka umro...«

Bagarićev apel

Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u žepačkom selu Kiseljak u svjetskoj javnosti je bio nezapažen. Predstojnik sektora za zdravstvo u odjelu obrane HZ Herceg-Bosne dr. Ivo Bagarić 17. kolovoza 1993. godine o zločinu u Kiseljaku obavijestio je UN, UNHCR, UNPROFOR, WHO, ICRC, helsinški Watch New York, Amnesty international, UNICEF, The European Community i Cederica Thornberryja i apelirao za zaštitu hrvatskog pučanstva u Bosni pred genocidom koji provodi Armija BiH. Žepče je bilo u okruženju, a muslimansko-bošnjačke vlasti nisu dopuštale pristup humanitarnim organizacijama, inozemnim novinarima i europskim promatračima blokiranjem putova i polaganjem mina.
Za ratni zločin u selu Kiseljak vojnom tužilaštvu u Travniku 29. studenoga 1994. godine podnesena je krivična prijava. Ona je podnesena protiv Suada Hasanovića, zapovjednika 303. brigade, i Mirsada Šestića, zapovjednika II. bataljuna 303. brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH, kojemu je sjedište bilo u Zenici. Uz njih krivična prijava je podnesena protiv Ramiza Bećirhodžića, rođenoga 1953. godine, zapovjednika specijalne policijske postrojbe Odreda MUP-a CSB Zenica.
    (Nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.05.08.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]