PONEDJELJAK 17. travnja 2000.

JEDRENJE: VIŠESTRUKO ZADOVOLJSTVO SREBRNOGA KARLA KURETA
Trostruki trijumf Pobjednika

Iznad Kuretove jedrilice na EP-u olimpijske klase "finn" u Palma de Mallorci nadimalo se jedro Victory čiju je izradu on potaknuo našavši u jedraru Zvonimiru Beziću projektanta i dizajnera. Zadovoljstvo je bilo potpuno, sva trojica osvajača europskih medalja koristili su ovo jedro, kojim bi Karlo Kuret mogao i do priželjkivanoga odličja u Sydneyu

Piše: Ivo JURIŠIĆ

Poljska zastava na vrhu. Do nje hrvatska i irska. Mateusz Kusznierewicz na prvoj stepenici pobjedničkoga postolja, splitski labudaš Karlo Kuret sa srebrnom plaketom u ruci, Irac David Burrows s broncom. Slavodobitnički tercet okupan u svjetlu reflektora i gromkom pljesku u lučici Yacht Cluba Aneral u Palma de Mallorci na završnoj svečanosti proglašenja najboljih na Otvorenom europskom prvenstvu u jedrenju u klasi "finn".
Prvi put poslije 22 godine jedan je hrvatski jedriličar osvojio medalju u olimpijskoj klasi na svjetskom ili europskom prvenstvu. Nakon splitskoga labudaša Minski Fabrisa, prvaka EP-a 78. i

drugoga godinu prije, rutom uspjeha zaplovio je njegov klupski kolega i nasljednik 29-godišnji Kuret, dipl. inž. strojarstva. Golemi trud, brojna odricanja i novac uvelike odvojen iz roditeljskoga budžeta, naplaćen je srebrnim odličjem. Godinama u elitnoj floti "finaca", u svjetskom Top Tenu, četvrti ili peti, sada napokon drugi u konkurenciji 68 kormilara iz Europe, Kanade, Australije i Južne Afrike. Posljednju kolajnu Karlo pamti s juniorskoga EP-a 1998. kada je u klasi "laser" dojedrio do bronce.
Uporni i žilavi borac na duge staze može predahnuti i reći: Napokon! — zadovoljno će Kuret s Palma de Mallorce poslije velike fešte priređene na kraju jednotjednoga Otvorenog europskog prvenstva. — Premda zbog bolesti nisam trenirao puna tri mjeseca, sada mi se čini da je predah koristio. Osvježio sam se nakon maloga zasićenja i počeo trenirati na drugačiji način. Otišao sam u Australiju, u Splitu vježbao sa svjetskim prvakom Šveđaninom Fredrikom Loofom pa sam u Palma de Mallorcu došao posve spreman. Veliku zahvalnost dugujem kondicijskom stručnjaku Damiru Sekuliću na pedantnom i profesionalnom vođenju, te treneru Tonču Antunoviću koji mi je izuzetno pomogao, premda jedan i drugi sve to rade isključivo na prijateljskoj osnovi. Međutim, ničega ne bilo bez tajnika nacionalne klase "finn" Lukše Cicarellija koji od prvoga dana, otkako jedrim u ovoj klasi, stoji iza mene. Naravno, roditelji su na prvome mjestu, ali me je Lukša pružujući pomoć i dajući savjete zadužio do kraja života.
Olimpijski pobjednik 96., poljski zmaj Kusznierewicz pozlatio se dva dana prije kraja prvenstva. O vlasnicima ostalih odličja odlučila je posljednja regata. Kuret se s 30 negativnih bodova u bitku s Burrowsom (34 boda) i Francuzom Xavierom Rohartom (36) otisnuo kao drugi:
Trudio sam se da budem što smireniji i da pritisak odagnam od sebe, ali sam ipak osjećao nervozu. Nije bilo druge nego paziti na Irca i Francuza. Ubaciti se među njih i vladati situacijom. Rohart je zaostao, dok je Burrows stalno za četiri-pet mjesta bio iza moje krme. U posljednjoj regati stigao sam na cilj 13., irski kormilar 17. Na ovom Europskom prvenstvu jedrio sam gotovo bez pogreške. Srastao sam s novim brodom što je, kupljen sredstvima Hrvatskoga olimpijskoga odbora, po jakome i umjerenom vjetru jedrio dobro, u željenoj motorici, ritmu i formi ostao od prve do posljednje regata. Jer u bitci elitnih jedriličara najveća opasnost prijeti od oscilacija, želiš li medalju stalno moraš biti među vodećima.
Iznad Kuretove jedrilice nadimalo se jedro Victory čiju je izradu on potaknuo našavši u jedraru Zvonimiru Beziću projektanta i dizajnera:
Zvonu svakako uvrstite među prijatelje koji su mi neizmjerno pomogli u osvajanju srebrne europske medalje. Jedro Pobjednik u koje smo uložili mnogo truda i sredstava, u Palma de Mallorci dobilo je potpunu potvrdu. Osim mene koristio ga je zlatni Kusznierewicz i brončani Burrows.
Prvi put na regati Karla je pratila supruga Sendi:
Takvoga coacha još nisam imao! Sendi je stalno bila uz mene, hrabrila me i smirivala. Torcida na moru!
U suglasnosti s trenerima Antunovićem i Sekulićem, Kuret je odustao od sudjelovanja na prestižnoj regati u francuskom Hyeresu. S Baleara se vraća u Split, gdje će nastaviti pripreme za Svjetsko prvenstvo što je na programu od 8. do 18. lipnja u britanskom Waymouthu. A glavna luka ovogodišnje sezone ipak je australski Sydney. Treće olimpijske igre u bogatoj karijeri hrvatske jedriličarske perjanice iz lučice podno Sustjepana:
Srebrna medalja predstavlja poseban poticaj i veliko samopouzdanje. Konkurencija će u Sydneyu biti paklena jer će se između 28 "finaca" na Olimpijskim igrama nači čak deset osvajača medalja s europskih i svjetskih prvenstava, a radovati će se onaj tko bude u vrhunskoj formi i sve mu se poklopi u tih desetak dana jedrenja. Međutim, poslije uspjeha u Palma de Mallorci sve više dolazim do uvjerenja kako su moji izgledi za osvajanje olimpijske medalje realni. Neka me samo zdravlje posluži. Odmarat ću se samo dan-dva. U Splitskom i Bračkom kanalu s prijateljima u društvu odmah nastavljam rutom što vodi do Australije. Na Olimpijadu će sa mnom, vama prvome kažem, i trener Antunović.
S jedrom Pobjednika i europskim srebrom na krmi do prve hrvatske olimpijske jedriličarske kolajne!

MLADOST IZ KAŠTEL LUKŠIĆA, VELIKI HRVATSKI ODBOJKAŠKI HIT
LUKŠIĆANI PONOS KAŠTELA

Europa je novi izazov, Europa o kojoj Lukšićani nisu mogli ni sanjati. Valja "samo" iznaći sredstva. U kaštelanskome klubu, koji živi i radi isključivo na amaterskoj osnovi, u šali znaju reći da su doprvaci Hrvatske postali "s pola Baturine". Njihove godišnje potrebe, naime, iznose otprilike 150.000 DEM

Piše: Marko BILIĆ

Znate li gdje su danas igra najbolja odbojka u Hrvata? Nije u Zagrebu, a nije ni u Rijeci, nego u Kaštelima! Istina, zagrebačka Mladost je i ove godine prva među odbojkašima, no, njoj uz bok svrstao se kaštelanski klub istoga imena! Dok je Mladosti (ZG i KL) neće biti straha za budućnost hrvatske muške odbojke. Kod žena, kolo prije kraja Kaštelanke su bodovno poravnate sa Riječankama (skor 16:1), njihov međusobni susret dat će nove prvakinje! Uz prvenstvene, kaštelanski odbojkaši i odbojkašice pucaju i na uspjehe u Kupu, i jedni i druge igrat će na Final fouru!
Ukupno gledajući, Kaštela su se prometnula u hrvatski broj jedan. Za cure se znalo još od prije, uostalom, govoreći o odbojci u "gradu sa sedam sela" nekako se uvijek mislilo na Kaštelanke. Kako je ego muške nedodirljivosti vražja stvar, tako su i Kaštelani, pritisnuti kompleksom manje vrijednosti u odnosu na svoje sugrađanke, nanizali 12 pobjeda za redom, osigurali drugo mjesto u prvenstvu, te su dočekali i takvu počast da ih se pribojava i nedodirljivi imenjak iz metropole!

Legendarni Frajer

Odgodili su naš prvenstveni ogled koji se trebao igrati u Starome, pod izlikom da im dvojica prvotimaca igraju za juniorsku reprezentaciju. Zanimljivo, ni jednu drugu utakmicu nisu odgodili — kazao je predsjednik kluba Pave Rančić.
Na krilima Sokola iz 1946. godine, sekcije koja je okupljala nogometaše, odbojkaše i vaterpoliste, Mladost (ime je dobila dvije godine poslije) je uzletjela sve do druge pozicije u državi. Prvo se igralo u lu’šićkome parku, pa na zemlji gdje su danas teniski tereni hotela Palace. Prve "asfaltne smečeve" Kaštelani su ostvarili na igralištu kod Crkve. Poslije su ih razvlačili posvuda, bili su domaćini u Sućurcu, Splitu, Trogiru, Šibeniku...
Puno je ljudi skrbilo o Mladosti kroz njezinu povijest. I da ih hoćeš sve nabrojiti uvijek bi nekoga zaboravio, uvijek bi se netko osijećao zakinutim. Zato ću ovu prigodu iskoristiti za izdvojiti samo dva imena. Prvi je legenda kaštelanske odbojke Vinko Butier Frajer, šjor Vinko je bio i nogometni golman i odbojkaš i naš trener. Gradio je povijest kluba. Baš kao i Jozo Stude, dugogodišnji član Uprave, entuzijast koji povezuje sve generacije Mladosti — zadire u sjećanja Rančić.
Za velikoga odbojkaškoga entuzijastu Vinka Butiera Frajera, za kojega njegovi vršnjaci govore da je kad je o odbojci riječ bio oličenje smirenosti i sportskoga ponašanja, vele da je pogriješio — samo jednom! Kad nije prepoznao da je Lukšićanin Ivo Katić — Lujo veliki odbojkaški talent. Katić i danas uspješno igra odbojku među veteranima u Düsseldorfu, a u "svoje vrime" za njega nije bilo mjesta u najjačoj momčadi Mladosti...

Dominirali Dalmacijom

Osamdesetih godina Kaštelani su dominirali dalmatinskom odbojkom (generacija Ante Matijace, Duje Glavurdića, Viktora Bašića...), ali nisu uspijevali ući u viši rang. Kao prvaci Dalmacije nekoliko puta za redom posrnuli su u kvalifikacijama. Uvijek za set ili poneki poen kratki. U drugu jugoslavensku ligu konačno su ušli 1990. godine, odigrali u njoj nekoliko utakmica, ali je zbog rata natjecanje bilo prekinuto.
U klubu je tada ostala generacija mlađih momaka koji su igrali drugu hrvatsku ligu. Kada su oni stasali, uz veliku pomoć iskusnijih igrača Zorana Nikolovskog, Borisa Biliškova, Miroslava Tolića, Ivice Žižka, Mira Milića i Borisa Zorice, ušli smo u Prvu ligu u sezoni 1994./95. Na početku smo se grčevito borili za ostanak, sve do lani kada smo bili šesti — kratki pregled rezultata i plasmana dao je Zoran Grgantov, jedan od najzaslužnijih za preporod kaštelanskih odbojkaša.
Zoran je godinama ključni igrač, trener seniora, trener dice, animator, ne tako davno i izbornik hrvatske kadetske reprezentacije, a danas trener u B-reprezentaciji, asistent na Fakultetu za fizičku kulturu u Splitu, mladić oko kojega se sve vrti, spiritus movens 90-tih. U paru s Damirom Jurkom koji je "emigrirao" na klupu odbojkašica Kaštela (ali i dan-danas Mladost zove svojim klubom) čini jamstvo kaštelanske odbojkaške budućnosti.

Viceprvaci Hrvatske

Na početku ove sezone planirali smo biti među prva četiri u prvenstvu, no, dobrim igrama u drugome dijelu uspjeli smo se vinuti sve do drugog mjesta. Bepo Matijaca ostao je studirati u Zagrebu, ostali smo i bez Josipa Klarića, ali su zato sazreli Ivan Rančić, Siniša Viculin, Vedran Božić i Mate Lučić. Iz Siska je stigao Dino Rastovčan, njegovim dolaskom napravili smo fantastičan posao. Uz Igora Omrčena, Peru Križanovića i mene bila je to okosnica momčadi koja je ostvarila najveći uspjeh u povijesti kluba — kazao je Grgantov.
Mlađi kadeti bili su prvaci Hrvatske prije sedam godina! I inače, mladost Mladosti svake godine klubu podari poneku medalju. Hrvoje Močić, Andrija Polić, Ivan Ćosić, Dragan Zelić i Dejan Skočić već igraju i za seniorsku momčad!
I što sada? Europa je novi izazov, Europa o kojoj Lukšićani nisu mogli ni sanjati. Valja "samo" iznaći sredstva. U kaštelanskome klubu, koji živi i radi isključivo na amaterskoj osnovi, u šali znaju reći da su doprvaci Hrvatske postali "s pola Baturine". Njihove godišnje potrebe, naime, iznose otprilike 150.000 DEM. Previše i za tako vrijednu upravu koju vode Rančić i Lukša Novak.
Sad je ključni trenutak! Ili ćemo se vinuti još više, ili ćemo ponovno potonuti u prosječnost — kazao je Rančić.
Kaštelani nisu zadovoljni niti sa odabirom A i B reprezentacije. Na popisu od 50-tak imena bilo je mjesta samo za dvojicu njihovih igrača. Dino je u A, Igor u B razredu. Premalo za drugu momčad u Hrvatskoj! No, otrpjeli su Lukšićani kroz svoju povijest puno toga, pa će tako i ovu (novu) nepravdu. Za nadati se je, ipak, da će netko prepoznati vrijednost njihove odbojke, koja će od jeseni imati i europsku markicu kvalitete. Da ne bi i u Europu išli s — "pola Mate Baturine"!

UZ UTAKMICU BADEL 1862 - METKOVIĆ JAMBO
Vrijeđanje za 16 trofeja

Na trenutke su me vrijeđanja publike doista izbacivala iz takta. Ne znam čime sam to zaslužio. Zvali su me Badelovi navijači na mobitel i prije utakmice prijetili mi kako dolazi "noć dugih noževa", kako će mi zapaliti stan, te kako je bolje da uopće ne dolazim u Zagreb. Ne znam jesu li nahuškani na to... — kaže Ivica Obrvan, trener Metkovaca

Piše: Mladen BARIŠA

Utakmice Badela 1862 i Metković Jamba imale su ove sezone biti rukometni spektakli. Ali poslije svakog sučeljavanja dva najkvalitetnija hrvatska kluba ostajala je mučna atmosfera prepucavanja i međusobnih optužbi. Konfrontacija je dosegla vrhunac uoči subotnjeg ogleda u Kutiji šibica. Metkovci su pristigli u Zagreb s prijetnjom da neće odigrati susret. U znak revolta glede svekolike situacije u hrvatskom rukometu.
Susret je ipak odigran. Sudbonosna je odluka donesena neposredno uoči susreta nakon telefonskih konzultacija momčadi i vodstva Metkovaca s predsjednikom Stipom Gabrićem. Budući da je predstavniku kluba Slobodanu Batinoviću prijetila kazna od šest mjeseci do dvije godine zabrane obnašanja svih rukometnih funkcija, Jambo je definitivnu odluku prepustio njemu. A Batinović je tijekom zagrijavanja kazao: "Igra se!".
Ova je odluka protivna stavu klupske uprave koja je inzistirala na neigranju kako bi se u Savezu napokon pokrenula neka pitanja. Nadam se kako moji u Metkoviću ovu odluku neće pogrešno shvatiti jer ona je sigurno u interesu rukometa i čini mi se u ovom trenutku i najbolje rješenje za naš klub — obrazložio je Batinović svoju odluku.
Trener gostiju Ivica Obrvan, a nekada i igrač Badela u Kutiji šibica bio je sustavno vrijeđan svih 60 minuta susreta ("Obrvan pederu, vrati stan"!).
Na trenutke su me vrijeđanja publike doista izbacivala iz takta. Ne znam čime sam to zaslužio. Zvali su me Badelovi navijači na mobitel i prije utakmice prijetili mi kako dolazi "noć dugih noževa", kako će mi zapaliti stan, te kako je bolje da uopće ne dolazim u Zagreb. Ne znam jesu li nahuškani na to, ali je činjenica da znaju čak moju zagrebačku adresu. Pokušao sam im objasniti kako sam u Badelu igrao osam godina, primao na desetke injekcija da bih nastupio i pošteno se borio za šesnaest trofeja koje sam u Zagrebu osvojio.
Geneza navijačkog napada na Obrvana upućuje na sukob Badelovog dopredsjednika Zorana Gopca i trenera Metkovića.
Samo sam ga u Metkoviću, nakon utakmice Kupa, pitao treba li sada razbiti i ovaj klub kao i sve druge prije njega? Zbog toga sam u Zagrebu morao trpjeti sat vremena uvreda dok se on na tribinama smijao. Izvrijeđan je i predsjednik Metkovića Gabrić mada je prije nekoliko godina pomogao Badelu da u Zagrebu sa šesnaest golova pobijedi CSKA (poslije minus 11 u Moskvi). Kako je pomogao? Pitajte njega. Nikada se u karijeri nisam svađao i smetaju me Gopčeva prozivanja. A zna i sam kako mi je smjestio da ne odem na Olimpijske igre u Atlantu. Umjesto mene išao je Šujster koji je te godine došao u Badel. Osam godina sam čekao Olimpijske igre, ali mi se ta želja nikada nije ostvarila. Danas me Gobac proziva za stan kojega sam pošteno zaradio. Neka stoga javnost prosudi tko je u pravu — zaključio je Obrvan.

ŽDRIJEB POLUFINALA HRVATSKOGA RUKOMETNOG KUPA
BRODOMERKUR - BADEL,
KALTENBERG - PODRAVKA

Piše: Marko BILIĆ

Splitski dvojac Brodomerkur i Kaltenberg bili su zle sreće u izvlačenju polufinalnih parova Hrvatskoga kupa za rukometaše i rukometašice, jer ih je ždrijeb (rukometaš Goran Šprem i rukometašica Klaudija Bubalo) odveo na, u hrvatskim okvirima, neprikosnovenog Badela 1862 i Podravku! Zanimljivo, mnogi ljubitelji rukometa iole upućeni u stanje u hrvatskome rukometu, predvidjeli su davno prije da će biti izvučeni baš ovi parovi!? Baš svi su tvrdili isto, baš svi su pogodili sve polufinalne parove koji daju minimalne izglede splitskim klubovima!?
MUŠKARCI (Final four od 2. do 4. lipnja): Badel 1862 Zagreb — Brodomerkur, Medveščak OZ — Zamet ATR.
Vjerujte mi, nisam gledao izvlačenje parova. Znao sam da ćemo ići na Badela. Ništa me nije iznenadilo. Ni ženski parovi. A što ću vam komentirati? Zbilja, nemam vam što komentirati. Zar mi u Kupu uvijek moramo igrati samo protiv Badela? — rezigniran je bio trener Splićana Vatromir Srhoj.
ŽENE (Final four od 9. do 11. lipnja): Koka — Osijek, Kaltenberg — Podravka Dolcela.
Podravka ima određenu prednost. Međutim, u ovakvim utakmicama ne pobjeđuju uvijek favoriti. Imam ekipu koja je sposobna susret učiniti do kraja neizvjesnim, tek ako nas pobijede priznat ćemo Koprivničankama da su bolje. Tek poslije utakmice! — oštru borbu najavljuje trener "pivarki" Slavko Bralić.
Natječaj za domaćine završnih turnira otvoren je do 19. travnja. Zagreb (zajedno Badel i Medveščak) i Rijeka iskazali su želju za organizacijom turnira igrača, dok će kod igračica zanimljivo biti vidjeti može li Split dobiti organizaciju Final foura! Varaždin je prvi favorit, a tu je još i Koprivnica!

KUGLANJE: UZ NOVU KRUNU PRVAKA MOMAKA IZ MOCIRA
ZADAR JE NAJBOLJI

Prije početka sezone kazao sam da ćemo opet biti prvaci Hrvatske s tri boda prednosti i pogodio sam. Također sam tada najavio novu svjetsku krunu i tako će biti. Nakon Bratislave i u talijanskome Bolzanu orit će se pjesma "Mi smo Zadrani, Zadar je naš" i "Zadar je najbolji ..." — najavio je sljedeći pothvat direktor KK Zadar Ivan Lulić

Pišu: D. MARIĆ — R. REBOV

Dok zadarski košarkaški navijači već desetljećima pjevaju "Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi njemu nije ravan" u čemu ima više želje nego istine, pristalice zadarskih kuglača mogu zapjevati "Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u svijetu njemu nije ravan", jer kuglački klub Zadar zaista je prvak svijeta. Od ove subote i drugi put najbolji u Hrvatskoj. U vjerojatno najkvalitetnijem i najizjednačenijem hrvatskom prvenstvu Zadrani su smogli snage i znanja zaigrati najbolje kad je bilo najpotrebitije te su pobjedom od 6:2 protiv splitskoga HPT-a kolo prije okončanja lige postali nedostižni. Tako će gostovanje u Bjelovaru biti tek ugodni izlet. Iako je postignut sjajan uspjeh u Mocirama se nije slavilo kao prošle godine. Dijelom što se Zadar već zasitio da je stalno najbolji (prvak Hrvatske, Europe, svijeta), a više što se nakon poraza košarkaša od Cibone VIP nikome baš nije pjevalo i veselilo. To je ona više dimenzija privrženosti među svim zadarskim sportašima.

Velika igra Petra Zubčića

Odlučujući sraz sa Splićanima je počeo je "ajme majko". Klarić je lako dobio Todorića, a Gruber iznenadio inače odličnog ali bolesnog Ukalovića i u prepunim Mocirama "kost u grlu". No onda je Mario Baljak za malo nadigrao Jurišića, najbolji hrvatski kuglač Damir Fučkar pobjegao Coti za 88 "drva" da bi ključnu veliku pobjedu ostvario Petar Zubčić "pregazivši" Duška Milanovića za 108 čunjeva. Time je sve bilo riješeno, te je posljednje bacanje bilo formalnost.
Imali smo velikih problema pred ovu utakmicu. Luka Ukalović je nastupio pod povišenom temperaturom, a Marko Vidak i Mario Baljak bili su ozlijeđeni. No, borili su se junački. Dobio sam krila kad je Mario ipak uspio pobijediti, a Damir poravnati i sretan sam što je moja dobra igra doprinijela novom naslovu prvaka — kazao je junak utakmice Petar Zubčić.

Kad će Fučkar u reprezentaciju?

Iako se te večeri većina Zadrana smjestila u Jazine (poklopili su se dijelom termini utakmice) Mocire su ipak bile dobro popunjene. Među mnogima i veliki uglednik našega i svjetskog kuglanja Nikole Dragaš. Došao je bodriti svoje Zadrane i bio je zadovoljan. Aktualni pojedinačni državni prvak Damir Fučkar manje.
Sretan sam što sam sa Zadrom osvojio i drugi naslov. Zaslužili smo ga, jer smo zaista najbolji. Meni to izgleda ipak neće pomoći da kao član državne reprezentacije odem na SP. Gospoda u HKS-u imaju neke druge kriterije, kao da im uspjeh reprezentacije nije u prvome planu, opravdano je zamjerio prvak Hrvatske.
Nadamo se da će se "moćnici" našega kuglanja ipak navrijeme urazumiti i Damira Fučkara uvrstiti u reprezentaciju, čiji su interesi ipak iznad interesa pojedinaca.

Proslavili kavicom

Ponovnim osvajanjem prvenstva Hrvatske kuglači Zadra opet će na Svjetski kup, kojeg su prošle godine osvojili u Bratislavi.
Prije početka sezone kazao sam da ćemo opet biti prvaci Hrvatske s tri boda prednosti i pogodio sam. Također sam tada najavio novu svjetsku krunu i tako će biti. Nakon Bratislave i u talijanskome Bolzanu orit će se pjesma "Mi smo Zadrani, Zadar je naš" i "Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi njemu nije ravan" — zaključio je novi veliki uspjeh zadarskog kuglanja i najavio slijedeći pothvat direktor KK Zadar Ivan Lulić.
Eto zadarski kuglači, tihi i skromni sportaši i redom izuzetni ljudii, koji djeluju u zaista skromnim uvjetima stalno ostvaruju vrhunske rezultate. Znadete li kako su proslavili novi naslov — tek na kavici kod direktora Lulića.
Pa tko ih ne bi volio i bodrio.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.04.16.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)