SLOBODNA DALMACIJA, PETAK 21. siječnja 2000. - šibenik: TRGUJUĆI OTPADOM ZARADIO BOGATSTVO I

	PETAK 21. siječnja 2000.

ISTRAŽILI SMO: KOLIKO JE STVARAN DANAS POLJULJANI IMPERIJ ŠIBENSKOG TAJKUNA ZDRAVKA ŠPARADE
TRGUJUĆI OTPADOM ZARADIO BOGATSTVO I - ZATVOR

Prije desetak godina Šparada je bio običan vozač u TLM-u. Zahvaljujući svom apetitu i ambicijama, te početnom kapitalu u Šparadićima, Šparada je postao vlasnikom lanca trgovina, a vrlo brzo pojavio se i kao kupac svojeg dojučerašnjeg poduzeća — TLM-a. Nije uspio u tom svom naumu, ali je zato postao vlasnikom više poduzeća u Hrvatskoj, da bi stigao i do prvog čovjeka "Karbona", odakle ga je policija otpratila u istražni zatvor

Pišu: Nikola URUKALO i Ante TALIJAŠ
Snimio: Ante BARANIĆ

Nakon višemjesečne obrade u poduzeću "Karbon", djelatnici Odjela za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta PU zagrebačke utvrdili su da je osumnjičeni Zdravko Šparada kao predsjednik Uprave poduzeća "Karbon" iz Zagreba, vlasnik poduzeća "Minitours" iz Zagreba, suvlasnik poduzeća "Minitours trade" iz Šibenika, suvlasnik poduzeća "Minitours" i "MTK Alprom" iz Šibenika počinio 13 kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i još tri kaznena djela krivotvorenja službene isprave. U tim rabotama, priopćila je zagrebačka policija, Šparadi su pomagali i njegova supruga Mirjana, Zdravko B. iz Šibenika, Vinko J. iz Šibenika, te Ladislav B. i Mario K. iz Zagreba.

Autsajder

Privođenje Zdravka Šparade prošloga tjedna Istražnom sudu Županijskog suda u Zagrebu, u Šibeniku nije dočekano s nekim posebnim iznenađenjem. Taj slučaj ovdašnja je javnost uglavnom svela u okvire već tipizirane priče o tajkunizaciji Hrvatske, odnosno u okvire one priče koja zorno pokazuje na koji način su dojučerašnji anonimusi i gospodarski autsajderi preko noći uspjeli izgraditi vlastito poslovno carstvo.

ŠIBENIK DANAS

Član Gospodarskog vijeća Komore

Nakon strelovitog uspona od anonimusa do šibenskog trgovca broj jedan, 11. lipnja 1994. g. Zdravko Šparada postaje član Gospodarskog vijeća Županijske gospodarske komore kao predstavnik trgovačke branše. S obzirom na činjenicu da je bio vlasnik trgovačkih kuća koje su u to vrijeme iskazivale najveći prihod i koje su zapošljavale najveći broj djelatnika, Šparada je zadovoljavao sve postavljene kriterije da bude kooptiran u savjetodavno tijelo Županijsko gospodarske komore. Kao član Gospodarskog vijeća zadržao se do 2. veljače 1998. g., kada je razriješen s te dužnosti, jer je u međuvremenu svoje poslovno carstvo premjestio u Zagreb.

Robna kuća na Vidicima na koju je svojedobno bacio oko Šparada Slučaj Zdravka Šparade, također, potvrđuje upravo taj model. Još prije desetak godina i on je, kao i još nekolicina recentnih hrvatskih tajkuna, bio tek običan vozač u TLM-u, koji je vjerojatno sanjario vlastitu poduzetničku karijeru. Zahvaljujući imovini u rodnim Šparadićima, on je uskoro i krenuo u te vode, koje će mu u kratkom vremenu donijeti golemi kapital, ali ga i odvesti pred zagrebački Istražni sud. Prvi Šparadini poduzetnički koraci, pored turizma, vezani su uz trgovinu, koju je izgleda najviše volio i koju je uspješno razvijao do 1994. kada je njegova tvrtka "Minitours" na području Šibenika imala u najmu više od desetak dobro opskrbljenih prodavaonica. Krajem 1994. Šparada u Ražinama kupuje jedno od skladišta Robne kuće "Riječanka", a "Minitours" se vrlo ozbiljno okreće i trgovini sekundarnim sirovinama, posebice otpadnim aluminijem. Početkom 1995. Šparada kupuje 37 posto dionica šibenskog "Sabirača", a s još 20 posto neotplaćenih dionica, on uskoro postaje i njegov većinski vlasnik. Istodobno u Gospiću kupuje tvrtku "Industrosirovina", koja se, također, bavi preradom i prikupljanjem sekundarnih sirovina. U Gospiću dolazi i u posjed vrlo vrijedne poslovne zgrade, a kupuje i moderno opremljen pogon ovoga poduzeća u Sesvetama.

Zlatna koka

Prije Šparadina ulaska u "Sabirač", ovo šibensko područje zapošljavalo je oko tridesetak radnika od kojih se petnaest nalazilo na ratištu. Dobivši status glavnog eksponenta upravljačke strukture, Šparada u "Sabiraču" uvodi metode željezne metle, koja će uskoro pomesti veći broj zaposlenih, pa je poduzeće ostalo na samo pet djelatnika. Pod različitim pritiscima i suočeni s neredovitim isplatama plaća veći dio djelatnika "Sabirača" prodao je svoje dionice Šparadi, koji time postaje neprikosnoveni gazda u trgovini i prikupljanju sekundarnih sirovina. Taj posao zapravo je bio njegova zlatna koka. Posebnu ulogu u ovom profitabilnom biznisu odigrala je Šparadina tvrtka "MTK Alprom", koja uskoro postaje i jedan od glavnih dobavljača šibenskog TLM-a. Unatoč tomu što TLM ima vrlo razvijenu vlastitu komercijalu, Šparada stječe pozicije, koje mu donose basnoslovne provizije. Upućeni kažu kako je ovaj snalažljivi šibenski poduzetnik u to vrijeme raspolagao kapitalom o kakvom mogu samo sanjati i najprobitačniji poduzetnici u zapadnom, kapitalističkom svijetu. U prilog toj tvrdnji svakako idu i Šparadini apetiti da postane vlasnik još nekolicine koliko-toliko vrijednih šibenskih poduzeća. Pored "Šibenkine" RK "Vdici", on je zainteresiran i za "Poliplast", a pojavljuje se i kao jedan od potencijalnih kupaca za Tvornicu lakih metala, koja je tada bilježila gubitke od 120 milijuna maraka, koliko je iznosila i njezina tadašnja procijenjena vrijednost.
Šparadina zlatna nit u TLM-u prekinuta je dolaskom Petra Škendera na mjesto glavnog direktora ovoga poduzeća. Prema nekim svjedočenjima, jedan od prvih Škenderovih poteza bio je uvid u sve fakture "MTK Alproma", a oko prekida ove poslovne suradnje vezana je i jedna anegdota. Naime, u Šibeniku se tada glasno šaputalo kako je zbog toga neočekivanog obrata u Šparadinim tvrtkama gotovo proglašena sedmodnevna žalost.
Tijekom 1996. Šparada dalje nastavlja graditi svoj poslovni imperij. Preko "Sabirača", koji je kasnije iznajmio bratu svoje supruge Vinku Jakovljeviću, a zahvaljujući kreditima HBOR-a, kupuje zagrebački "Karbon". O tomu kako je kao predsjednik Uprave ovoga poduzeća vodio njegovo poslovanje, svoje je već rekla zagrebačka policija.
Ulaz na veliko skladište »Minitoursa« na Ražinama Uz Zdravka Šparadu i njegov nagli gospodarski uzlet danas su vezane kontradiktorne priče. Prema nekim, doduše nepotvrđenim sumnjama, Šparada je u proteklih pet godina mogao razvijati svoje poslovanje, jer je iza svojih leđa imao moćne političke tutore. S druge strane, mogu se čuti tvrdnje kako je njegovo poslovno čudo zapravo naraslo zahvaljujući kancerogenom gospodarskom tkivu, i nije ništa drugo doli splet sretnih okolnosti, koje je on lukavo i vješto iskoristio. Ipak, u razumijevanju gospodarskog čuda Zdravka Šparade ne treba zanemariti ni njegovu osobnu, životnu i poslovnu filozofiju kako je on uvijek spreman kupovati i samo kupovati.

Jurasov pulen?

U cilju širenja svog trgovačkog carstva, Zdravko Šparada nije prezao ni od ucjena i iznuđivanja. Naime, poznat je slučaj s kraja 1996. i početka 1997. g. vezan za prodaju "Šibenkine" Robne kuće "Vidici Shop", o čemu su u to vrijeme pisali svi šibenski mediji. Na raspisani natječaj Šparada je istaknuo najveću moguću ponudu, "tešku" 8,5 milijuna maraka, koju nisu ni blizu mogli pratiti ostali zainteresirani za kupnju Robne kuće, pa je to pravo dodijeljeno Šparadi, koji je preuzeo i sve ostale obveze proizišle iz natječaja. Javna je tajna da je Šparada u ostvarivanju svojih nerealnih i megalomanskih ambicija "političku podršku" imao u Josipu Jurasu, na kojega se ovaj "šibenski tajkun" u više situacija pozivao. U konkretnom slučaju preuzimanja Robne kuće, uz blagoslov Jurasa za Šparadu su lobirali Božidar Čatlak i Robert Dadić, tadašnji čelnici "Šibenke".
Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije pokazalo se da je Šparadina licitirana ponuda obična farsa, jer nakon isteka predviđenih rokova Šparada nije uplatio ni lipe na temelju kupljene Robne kuće, niti je izvršio bilo koju preuzetu obvezu. Vrlo brzo ispostavilo da je osnovna namjera Šparade bila da na lagan način dođe do pozamašne svote novca. Naime, u vrijeme isteka roka prvog obroka uplate za Robnu kuću, Šparada je u pratnji svog odvjetnika posjetio Krstu Grandeša Kiku koji je bio franšizer Robne kuće "Vidici-shop" i koji je za kupnju ove trgovačke kuće u vrijeme natječaja ponudio pet milijuna maraka. Prigodom tog posjeta, Šparada je Grandešu najavio svoje odustajanje od kupnje Robne kuće, uz uvjet da mu ovaj u roku od dva dana na ruke isplati pola milijuna maraka. No, prethodno prozrevši Šparadine namjere i njegovu "prljavu igru", Grandeš je čitav ovaj razgovor snimio i o svemu izvijestio novinare. Nakon objavljivanja priče u medijima, Šparada se nije oglašavao, već se iz čitavog slučaja sramotno povukao. Ubrzo je reagirao i Sud, poništio natječaj, a u ponovljenom natječaju Robnu kuću kupio je Grandeš.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.20.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)