SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ izbori ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ rijeka ]
[ zagreb ]
[ herceg-bosna ]
[ dalmacija ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ podlistak ]
[ kolumne ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiva ]
       

 

PRILOZI

PETAK 21. siječnja 2000.

COOL

NA 700 METARA VISOKOM OBRONKU MAKIRINA USKORO ĆE POČETI S RADOM
ŠKOLA ASTRONOMIJE

S MOSORA
DO ZVIJEZDA

Na Mosoru će se okupljati, učiti i raditi svi mladi ljudi koji pojma nemaju kako bi provodili slobodno vrijeme, a htjeli bi biti astronomi, radioamateri, meteorolozi ili jednostavno izletnici. Za sve koji protegnu noge do Zvjezdarnice povrh Sitna Gornjeg put će se isplatiti

Piše: Diana BAŠIĆ


Zvjezdano selo Mosor na 700 metara visokom obronku Makirina uskoro bi trebalo postati mjesto gdje će se okupljati, učiti i raditi svi oni mladi ljudi koji pojma nemaju kako bi provodili slobodno vrijeme, a htjeli bi biti astronomi, radioamateri, meteorolozi ili jednostavno izletnici koji bi tu i tamo protegli noge do Zvjezdarnice poviše Sitna Gornjeg.
Inače, sam projekt Zvjezdanog sela ambiciozno je zamišljen sredinom 70-ih kada je ono trebalo postati tek izvangradska zvjezdarnica u kojoj bi se onda skupljali članovi Društva astronoma Splita. Kako sličnog objekta na prostorima bivše države nije bilo, a interes je bio golem, zvjezdarnicu su materijalno pomagale gotovo sve veće splitske tvrtke, a na njoj su radili članovi "Narodne tehnike". Glavni pokretač čitave te ideje bio je prvi predsjednik Društva astronoma i autor zvjezdarnice Ivan Sergić. Njegova tragična smrt u prometnoj nesreći, i to baš na zadatku za Astronomsko društvo, ali i doba rata i poraća, vjerojatno su najveći krivci što zvjezdarnica još uvijek nije dovršena. Ali bit će uskoro, i to u prvom redu zahvaljujući Dragi Sergiću, ocu pokojnog Ivana, koji je iako u poznim godinama, napravio sve da dovrši ono što je njegov sin prije dva desetljeća počeo, pa čak i da proširi opseg programa Zvjezdanog sela Mosor.

Korak po korak

I tako korak po korak, per aspera ad astra i ove je godine konačno proradila i Mala škola astronomije u prostorijama u Šimićevoj 30 u Splitu, a konačno je i zvjezdarnica na Mosoru i bukvalno dobila krov nad glavom.
— Objekt na Mosoru je posvećen mojemu sinu, ali neće to biti samo okupljalište astronoma. Želimo okupiti mlade ljude s ulice, koji i ne moraju jednoga dana biti astronomi ili znanstvenici, ali uz timski rad, upornost i odricanje svakako će izgraditi karakter i postati marljivi i ozbiljni ljudi. Naravno, s obzirom da je interes za tečajeve astronomije prevelik, prednost će imati učenici koji vole fiziku, matematiku, optiku, ali i dobro vladaju engleskim jezikom. Naime, bez Interneta ne može funkcionirati moderna škola astronomije, a za surfanje Internetom potrebno je i znanje engleskog i informacije — opisao je Drago kako bi budući astronom trebao izgledati.
Oni, pak, koji se prepoznaju u ovom opisu i prijave se u ured u Šimićevoj, praktični će dio nastave — onaj najinteresantniji — odrađivati baš na Mosoru.

Nedovršeni prostori

Na raspolaganju će im biti poludovršena zgrada u čijem se prizemlju nalaze četiri spavaonice sa sanitarnim čvorovima te dnevni boravak, a na prvom katu je velika polivalentna dvorana, šest metara velika kupola i promatračka terasa s koje puca izvanredan

[ stranica priloga ]

PRILOG: LINIJA

PRILOG: COOL
   

ŽELITE LI POSTATI DALMATINSKI GALILEO
Mala škola astronomije

Čime se bavi astronomija, prividno gibanje neba, godišnja doba, kalendar i zodijak, Sunčev sustav, zvijezde i galaktike... tek su dio tema iz opusa nastavnog plana Male škole astronomije. Predavači ili ne, kako se službeno zovu, astronomi animatori su Mladen Zorko, trideset petogodišnji dipl. ing. fizike, i Ante Perković, pet godina mlađi dipl. ing. elektrotehnike. Ovaj posljednji posao je dobio i zahvaljujući preporukama sa zagrebačke zvjezdarnice na koju je rado odlazio promatrati zvijezde za vrijeme vojnog roka.
- Pozivamo sve mlade da nam se pridruže, jer svrha ovoga programa jest druženje kroz nastavu koju nije teško pratiti. Nećemo mi nikoga maltretirati gradivom - uvjerava nas Mladen.
On i Ante već imaju stotinjak učenika podijeljenih po dobnim skupinama u manje grupe, a nastava se za svaku skupinu održava jednom tjedno, i to u jutarnjim i večernjim satima.
Također, doznajemo da su glavni motivi mladih za pohađanje škole astronomije gledanje kroz teleskop te orijentacija i sazviježđa, a odrasli se ponajviše zanimaju za teme iz astrofizike. U tome im Ante i Mladen svakako mogu pomoći svojim znanjem i uz pomoć grafoskopa, računala, teleskopa, ploče, krede, časopisa i knjiga prilagođenih svim uzrastima.
A onda, tko zna, možda se u Maloj školi astronomije stvori splitski Galileo, Newton ili Kopernik. Zašto ne? Za početak dovoljno je prijaviti se u učionicu u Šimićevoj 30 ili na broj telefona 021/371-705.

pogled na vizuru Splita i malih sela po obroncima Mosora. A kad je lijepo vrijeme, i sami smo se uvjerili, može se vidjeti i najudaljeniji jadranski otok Jabuka. Naravno, najljepši je pogled ipak onaj koji će pomoću astronomskih sprava, istina onih početničkih koje imaju povećanje do 30 puta, uperiti u zvjezdano nebo iznad Zvjezdanog sela Mosor.
A što se tiče romantičnog naziva Zvjezdano selo, ni to nije slučajnost, jer prema riječima gradskih čelnika koji će financijski pomoći dovršenje tog objekta, na toj bi lokaciji na Makirini prostor za gradnju nacionalnih etničkih kuća trebali dobiti i gradovi prijatelji Splita. A onda bi, procvate li na Mosoru i takva međunarodna ponuda, u Selu ljubitelji prirode uredili i botanički vrt s ljekovitim biljem. U svim tim sadržajima, osim aktivnih članova Udruge Zvjezdano selo Mosor, vikendom bi uživali i ostali građani.

"KOME JOŠ
TREBAJU RODITELJI?"

Knjiga je izišla prošle jeseni u Americi i napisala ju je gospođa Judith Rich-Harris. Ta gospoja piše kako u razvoju djece više nisu najvažniji roditelji, nego prijatelji s kojima se djeca druže. Digla se velika frka oko njezine knjige i tvrdnji da tinejdžeri danas ne oponašaju odrasle i svoje roditelje, nego svoje vršnjake

Piše: Siniša CMRK


Pod ruku mi sažetak jedne knjige stiže i odmah mi tlak to diže, jer u njoj stoji, ljudi moji, "kome još trebaju roditelji"?! Knjiga je izišla prošle jeseni u Americi i napisala ju je gospođa Judith Rich-Harris. Ta gospoja piše kako u razvoju djece više nisu najvažniji roditelji, nego prijatelji s kojima se djeca druže. Digla se velika frka oko njezine knjige i tvrdnji da tinejdžeri danas ne oponašaju odrasle i svoje roditelje, nego svoje vršnjake. ’Oće reć’ — mogu roditelji pričat, drat’ se, prijetit, kažnjavat, govorit lijepe riječi, hvalit, poticat, sve to ide lipo u vitar. I oni "mole i kume" ovo načini, a ti ćeš reć’ ni me briga, ja ću po svome, ’ko mi šta more’. E, priča ide i dalje. Ne radi se samo o tome da imamo u tim godinama silnu potrebu kontrirati i mislit kako mora sve biti suprotno od onog što čine i govore roditelji, nego ono što o tome veli društvo u kojem se nalaziš. Znači — ako u razredu tvoji ljudi, oni s kojima si bliži, ili ljudi s kojima se družiš na utakmici, ili vršnjaci iz bilo kojega drugog đira vele "OVO JE ZAKON", ti ćeš uvijek to progutat i držat se ko da je stvarno tako. Ma normalno je da svi hoćemo bit sigurni u nekom društvu, osjećati se prihvaćenima i ni nam svejedno bit "papak po strani", kojeg svi guraju od sebe.

Kućna "ratna zona"

Totalno oblikovanje našeg izgleda baš i ne može proć’ uvijek. Ali, ako mi neka budaletina iz mog đira veli — "ko ne nosi, za primjer samo, "nike", taj je zadnja papčina!", e onaj je onda papčina koji isto tako misli. Ili će reć’ — "hamburger i cola su zakon, a sve ostalo je sranje", tog isto pogledajte još jedanput. Hoću vam reći da trebate razmisliti jesu li uvijek i baš uvijek vaši vršnjaci u pravu. Doma će vam reć, kad čuju vaš stav — e, pa ni tako! Šta fali dobroj lešadi, manistri, pici ili nečem desetom. Nećete valjda samo što veli Miki u čijem ste društvu, odreć da postoji i još nešto dobro. Ne velim ja da su roditelji ni baš uvijek u pravu, ali da se se trude činiti za vaše dobro — to je. Vi to još ne trebate vidit, ali s roditeljima jedna stvar uvijek štima. Oni vas savjetuju s UVJERENJEM da je to za vas dobro ili loše. Neće namjerno ić’ na štetu svog djeteta. A naši vršnjaci? Siguran sam da većinom i oni ne misle loše, ali manje poznaju i vas i svijet oko sebe da bi mogli biti najvažniji i presudni za većinu vaših odluka. Nekad i "rečeš samo da rečeš" i ne’š odmah misliti drugo da te odmah i ne popljucaju, ali uvijek imaš izbor za razmisliti. Bilo bi idealno kad biste mogli i htjeli i doma pričati o onome što pričate u školi ili vanka. Probajte i pazite da baš ne govorite i tim riječima, jer će brzo razgovor zapeti baš zbog "grubih riječi", "onih tvojih" i ostaloga, ali ono — "čuo sam druge govoriti..." uvijek može bit dobro za početak. Ako ne ide priča doma, iz bilo kojeg razloga, dajte poslušajte što roditelji pričaju s odraslima o tome ili probajte čuti što misle drugi vršnjaci, oni koji nisu vaš đir. Ne morate s njima biti super, ali ne sužujte se samo na jedno mišljenje. Probajte zamisliti ovo: netko vam tupi kako je samo pizza sa sirom "ono pravo". I tebi je to jedino pravo, a nisi proba nijednu drugu. I ne bi te niko nagovori na probat, pa da je ne znam šta. I prođe neko vrijeme i ti zaboraviš da je samo "to i to" i nikako drugačije i probaš miješanu pizzu i svidi ti se. Što ćeš sad?, ’oćeš li biti sebi glup što si i ti tvrdio "samo to i to" ili ćeš reći — pa nije ovo ni loše.

Uvažavanje autoriteta

Eto, sad smo dosegnuli i ono što zovemo isključivost. To počesto ide uz uvažavanje samo stavova jednih autoriteta. Pa je onda sve dobro, i baš sve, ako to čine ovi, a ništa ako čine oni. Ma, ljudići, to vam ni tako. Ni roditelji, ni vaši vršnjaci nisu ni uvijek u pravu, a bo’me nisu ni uvijek u krivu. A zato i vi imate svoju glavu i šansu za probanje. Bilo bi strašno kad bi nam roditelji baš sve propisivali i tlačili nas cijeli život svojim načinom pranja zubi, i to "uvijek moraš prvo kružno, onda lijevo-desno", ili da i mi moramo volit Johna Waynea. Mogu ja volit i Willa Smitha, zašto ne bih? Ali zbog toga ne znači da ih neću poslušati i uzet zaštitnu kacigu kad idem u đir motorom. Zato vam ja mislim da je gospoja Judith malo "zalutala" u razmišljanju i možda joj treba dat za pravo da u nekim dijelovima života jesu vršnjaci ti koji presudno utječu na naše stavove, ali da nam roditelji baš i ne trebaju, to je debelo falila. Mislim da razumijem to da odrasliji nikad ne mogu razumjeti do kraja novu generaciju i stvarno je tako. Po tome ni mlađi ne mogu razumjeti do kraja odrasle i to stoji. No, probajte shvatiti da nije svaka nova generacija pala "s Marsa" i nema nikakve veze s iskustvima onih otprije. Tako ne može bit da se ne možemo razumjeti uopće ili nikako. Ne smije bit ni da smo svi isti i mislimo i osjećamo isto, ali da uvijek mora bit onako kako misle samo jedni - ni ni tako. Ono što je istina, bar ja mislim, jest da osnovne životne istine i vrijednosti dobivamo od roditelja, a ono što zovu "socijalizacija" i oće reć - uklapanje u odnose s drugima i tako učenje o životu i svijetu oko sebe, to ide brže i lakše u društvu prijatelja, poznanika, onih koji nas po sličnosti mišljenja "taknu u žicu". Meni vam to sliči na sljedeće - zamislite da vozite kočiju koju vuče nekoliko konja. Vi sjedite na mjesta kočijaša i... ne, tu stajem i priznajem da sam uzeo primjer koji je po mojemu skrojen, jer sam "rastao među konjima". Uzmimo brod i kormilara. Dakle, vozite brod svojega života i s jedne strane su vam prijatelji, a s druge roditelji. Vi i prijatelji slušate Dina Dvornika, a oni Olivera. Brodite ravno i valova nema. No, naglo naiđe nevera i prijatelji govore - smiri brod, potopit ćemo se, a roditelji govore smiri, sinko ("ćeri"!) brod i to napravi da uđe u vjetar, a nemoj kontra. Ti ne puštaš kormilo iz ruku i možeš izabrat. Koga ćete poslušati? To mi vi recite, a ja ću vama reć da mi je drago znat čut da su i roditelji tu. U zdravlje vam bilo!

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.20.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]