PONEDJELJAK 17. siječnja 2000.

PREDIZBORNI RAZGOVORI:
STIPE MESIĆ, PREDSJEDNIČKI KANDIDAT HNS-a, LS-a, IDS-a, HSS-a I ASH
HRVATE  SU
EUROPOM PLAŠILI ONI KOJI
SU IH PLJAČKALI

Sada kada je Hrvatska u novoj tranziciji, kada se Hrvatska nalazi u vrlo teškoj situaciji, moj iskorak prema Europi može pomoći da mnoge stvari riješimo. Nagomilanih problema ima previše, ali ja kao legalist i kao legitimist, kao borac za trodiobu vlasti u Hrvatskoj vjerujem da mogu biti od koristi i da mogu obnašati predsjedničku funkciju na opću korist. Jer, političar koji radi u korist svojih građana je političar, a onaj koji ne radi u njihovu korist je slučaj za kriminalističku policiju

Piše: Bisera LUŠIĆ
Snimila: Sandra TIĆAC

Predsjednički kandidat pet hrvatskih političkih stranaka (HNS, IDS, LS, HSS i ASH) Stjepan Mesić dobro je poznata ličnost u političkom životu Hrvatske. Zahvaljujući ležernom, često i vrlo duhovitom nastupu, ali i dosljednim političkim stavovima u kojima nije spreman na pragmatične kompromise, Stipe Mesić najugodnije je iznenađenje o pitanju rasta popularnosti predsjedničkih kandidata.
Kampanja kandidata Mesića po cijeloj Hrvatskoj temelji se i na već poznatim akcijama zajedničke kave s građanima na kojima simpatizeri Stipe Mesića mogu čuti nešto više o tome kako bi se on kao hrvatski predsjednik ponašao, a zanimljivo je i da su istraživanja pokazala da Mesić osobito dobro prolazi kod žena. Svojevrsni dokaz tomu dobili smo i kada smo došli na dogovoreni predizborni razgovor za Slobodnu Dalmaciju jer su simpatizerke Stipe Mesića strpljivo čekale u središnjici HNS-a da bi predsjedničkog kandidata i njegov tim počastile domaćim pecivom za doručak prije još jednog iscrpljujućeg dana predizborne kampanje.

Ispravni odgovori

— Što bi to, gospodine Mesiću, trebalo kod hrvatskih birača prevagnuti da na glasačkom listiću zaokruže Vaše ime? Što im Stipe Mesić kao predsjednik nudi, a drugi ne?
Stipe Mesić, kao prvo, ima iskustvo s radom državnih mehanizama. Počeo sam kao gradonačelnik, bio sam predsjednik Vlade i predsjednik Sabora i predsjednik države. Znam kako mehanizmi moraju funkcionirati u europskom smislu riječi i kako ne smiju funkcionirati. Drugo, često sam davao odgovore u najkritičnijim situacijama koji su se pokazali ispravnima. Bio sam odlučan u svim trenucima koji su bili ključni za Hrvatsku i uvijek su to bili odgovori koji su samo koristili Hrvatskoj.
Sada kada je Hrvatska u novoj tranziciji, kada se Hrvatska nalazi u vrlo teškoj situaciji, moj iskorak prema Europi može pomoći da mnoge stvari riješimo. Nagomilanih problema ima previše, ali ja kao legalist i kao legitimist, kao borac za trodiobu vlasti u Hrvatskoj vjerujem da mogu biti od koristi i da mogu obnašati predsjedničku funkciju na opću korist. Jer političar koji radi u korist svojih građana je političar, a onaj koji ne radi u njihovu korist je slučaj za kriminalističku policiju.
— Često kažete da ste više puta bili testirani, ali da Vas vlast nije pokvarila. Budući da to baš i nije čest slučaj u Hrvatskoj, je li to razlog što Vam popularnost u anketama stalno raste?
Vjerojatno je i to razlog. Ja sa svojim pravnim fakultetom i pravosudnim ispitom još iz 1962. godine, sa svojim komunikativnim sposobnostima i obrazovanjem mogao sam, da sam htio, samo zarađivati novac, raditi samo u svoju korist. To sam odavno mogao napraviti, što je, recimo, dio moje obitelji i želio.
Međutim, moje bavljenje politikom znači korist onih koji me biraju i to sam upravo mislio kada sam rekao da sam testiran više puta. U politiku sam ušao s istom imovinom koju imam i danas i sada svojim građanima isto to mogu reći. S imovinom s kojom ulazim na funkciju predsjednika, namjeravam iz nje i izići. Jedino što će se vjerojatno promijeniti jest da ću stari golf koji vozim danas-sutra zamijeniti novim. A drugo se ništa u imovinskom smislu neće mijenjati.

Brijune turizmu

— Ako biste postali hrvatski predsjednik, biste li "stolovali" na Pantovčaku, a ljetovali na Brijunima?
Mislim da se tu radi o principijelnim stvarima. Naime, Brijune treba sigurno dati u turističke svrhe, to mora biti zlatni rudnik hrvatskoga turizma. Brijuni mogu donijeti ogromna sredstva Hrvatskoj, a ne da se troše za potrebe državnog establišmenta i da to plaćaju hrvatski porezni obveznici. Drugim riječima, od Brijuna cijela država i društvo trebaju imati koristi.
Što se Pantovčaka tiče, ista je situacija — to je preveliki trošak i predstavlja paralelnu Vladu i Sabor, a to je sve nepotrebno ako se držimo Ustava i propisane trodiobe vlasti. Najviši organ vlasti treba biti parlament, vlada mora raditi u okvirima regulative koju donosi Hrvatski sabor, a sudovi moraju biti nezavisni. Ja kao legalist i legitimist upravo na tome zasnivam svoju politiku.
Predsjednikova funkcija treba biti u određenom smislu simbol, on treba predstavljati Hrvatsku u zemlji i vani i sudjelovati u kreiranju vanjske politike, primati i otpremati ambasadore. Predsjednik treba biti jezičac na vagi u kriznim situcijama i faktor ravnoteže u funkcioniranju hrvatskih državnih mehanizama. Za tu funkciju njemu ne trebaju stotine i stotine službenika, niti tolika logistika. Njemu je dosta samo nekoliko savjetnika i ništa više. Tada ni Pantovčak kao lokacija nije potreban jer je to skupa i atraktivna lokacija koja se opet može koristiti za dobro svih građana Hrvatske. Predsjednik može imati svoje urede ili u Banskim dvorima ili u Visokoj ulici koja je u blizini.

Predsjednik građanin

— Kojem ste modelu predsjednika osobno bliži — moralnom autoritetu kao što je, recimo, češki predsjednik Vaclav Havel, ili ipak predsjedniku koji bi imao nešto šire ovlasti?
Pa ja sam za otprilike onu ulogu koju danas ima slovenski predsjednik Milan Kučan. Dakle, da predsjednik ipak u određenim slučajevima odlučuje. To nije zbog toga što se ja plašim donošenja odluka, nego zato što je to praksa zrelih i zdravih demokracija i to je europski standard. Stoga, ako hrvatski građani odluče i u tome nam daju podršku, onda prihvaćaju one poruke koje su im stranke pobjednice na parlamentarnim izborima uputile. Tu treba, kao predsjednik, biti samo korektiv ili autoritet koji će budno pratiti da se ostvari ono što je na izborima obećano.
Drugim riječima, trebamo predsjednika s autoritetom, ali koji neće biti autoritaran. On treba biti predsjednik građanin, da se uspoređuje sa svojim građanima, a ne s predsjednicima moćnih zemalja jer to nema nikakvog smisla.
— Kako tumačite to što je mjesec dana smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana ispred njegova groba od javnosti poznatijih ličnosti obilježio samo don Anto Baković i članice Centra Apel?
Ne znam komu Anto Baković koristi.

Pucanje pokreta

— HDZ se sada zabavlja nekim drugima pitanjima?
HDZ je sada zabavljen pitanjima koje sam im ja prorekao. Oni se nisu profilirali u stranku, ostali su pokret. Taj pokret se pretvorio u interesnu zajednicu ljudi koji su tražili samo svoju korist. Kada je došlo do pucanja pokreta, to je otišlo na stotine komada. Neki od njih će otići vjerojatno u neke radikalne stranke, neki se neće više baviti politikom, neki će ostati u stranci. Ako se taj dio isprofilira kao europska demokratska stranka, bit će to dobro za ostatak HDZ-a i za Hrvatsku jer hrvatski politički prostor ne trpi u svojem okruženju pokret i stranke.
Znači, danas mogu opstati samo stranke i zato je korisno da je HDZ izgubio vlast jer će se sada osloboditi mnoge funkcije. Recimo, sada će se osloboditi policija da bi slobodno rješavala sve one slučajeve i afere koje su se pojavljivale. Sada ćemo znati i četvrte i pete ortake i općenito koji je ortakluk napravljen kod drugih privatizacija. Procesuirat će se mnogi slučajevi koji su čekali upravo ovo vrijeme, da pokret ode s vlasti, da se depolitizira vojska i policija i da dobijemo nezavisno sudstvo.
— Hoće li se, prema Vašem mišljenju, HDZ i formalno raspasti?
Nije niti toliko važno hoće li se formalno raspasti. Bitno je da se HDZ transformira iz pokreta u stranku. A tko će u stranci ostati i tko će biti na čelu, to je pitanje. Ja bih volio da na čelu i te stranke bude osvjedočeni demokrat koji članove drugih stranaka neće smatrati neprijateljima, nego ljudima koji o različitim problemima različito razmišljaju i koji neće patriotizam rezervirati za sebe, nego će to biti opće dobro svih hrvatskih građana. Također se nadam da taj čovjek neće tražiti neprijatelje među hrvatskim građanima i plašiti ih vanjskim neprijateljima, nego će prihvatiti europsko udruživanje kao hrvatsku potrebu, a toleranciju prihvatiti kao odnos s hrvatskim građanima i strankama koje su profilirane.

Hercegovce se vara

— Što kažete na poruke iz Hercegovine da "još samo fali da nam Stipe Mesić postane predsjednik"?
Nikada nisam imao ambicije da bilo kakvu funkciju dobijem u Hercegovini i mislim da se oni bez razloga plaše. Ja se kandidiram u Hrvatskoj za funkciju koju smatram da mogu obavljati i koju, uostalom, i mnogi građani Hrvatske mogu obavljati. A što se tiče Hercegovaca, oni se zapravo na krivoga čovjeka ljute. Ja sam bio protiv rata u Bosni i Hercegovini, bio sam za otpor Miloševićevoj agresiji na način da se udruže sve žrtve njegove agresije jer sam znao da se BiH ne može razbiti.
Za one snage koje su htjele dio BiH pripojiti Hrvatskoj, znao sam da su gubitnici. Prema tome, ostvarilo se ono što sam govorio i kada bi samo malo promislili, vidjeli bi da i oni sa mnom dobivaju jer se ostvarilo upravo sve ono što sam ja govorio. Bosna i Hercegovina ostaje, rat za razbijanje BiH je propao, nema više snaga koje su u tome sudjelovale. Umjesto da kažu — pa taj Stipe Mesić bio je u pravu, oni idu krivim smjerom.
Ja znam o čemu se radi — nije u pitanju je li Stipe Mesić za ove ili one Hrvate, nego je u pitanju tko će raspolagati hrvatskim proračunom. Tražim da njime raspolažu hrvatski građani u hrvatskom parlamentu. Ja jesam za to da se pomaže i Hrvatima u BiH, ali ne po cijenu uništenja. Jer, oni se vladaju kao onaj škorpion kojega nosi žaba preko rijeke. Kad je zamolio žabu, ona je rekla da ga neće nositi jer će je on ubiti, na što je škorpion odgovorio da to ne dolazi u obzir jer bi onda i on poginuo. Žaba pristane, a na sredini rijeke, škorpion ubode žabu i ona ga upita zašto je to napravio. Škorpion odgovori da je to jednostavno jače od njega.

Novac dijasopre

— Kako će se te odnose dovesti do potpune transparentnosti? Očekujete li otpor?
Otpora će svakako biti kod onih koji su raspolagali sredstvima iz hrvatskog budžeta. Budući da više to neće imati, neće imati ni podršku svojega biračkog tijela. Podršku će imati oni koji budu kooperativni s Hrvatskom. Ja ću u svakom slučaju biti kooperativan, ali ne s ratnim profiterima i lupežima.
— Što bi trebali biti prioriteti nove hrvatske vlasti, pa i Vas kao eventualnog predsjednika? Hoće li hrvatski građani, prije svega umirovljenici i nezaposleni, imati strpljenja za reforme koje se ipak neće dogoditi preko noći?
Hrvati su se pokazali kao strpljiv narod i predugo su trpjeli ono što se događalo, ali trenutak istine je nastupio na izborima. Vidjelo se da se stvari mogu mijenjati i sada je prioritet snimiti stanje, vidjeti koliko uopće Hrvatska duguje, utvrditi koliki je unutarnji i vanjski dug, gdje su sredstva dijaspore.
Naime, dijaspora je uplaćivala u Fond za obnovu i razvoj Hrvatske, ta sredstva su bila u Švicarskoj, a poslije u jednoj banci u austrijskom gradu Villachu. Nikada hrvatski parlament nije uspostavio kontrolu nad tim sredstvima, to nije učinila ni hrvatska Vlada. Ta sredstva je darovala Hrvatskoj naša dijaspora i hrvatska Vlada i Sabor moraju utvrditi gdje su ta sredstva, tko ih je trošio, na čije račune su otišla i pod kojim uvjetima. Sve što Hrvatska dobije, mora biti zabilježeno.
To treba utvrditi radi onih koji su plaćali i radi nas u čiju je korist to plaćeno. Ne može se to skrivati pod tepihom i mi moramo znati gdje su ta sredstva, a potpisnici Fonda bili su Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Hrvoje Šarinić.

Opljačkani narod

— Kakvim vidite hrvatski put u integriranu Europu i što poručujete eurofobima u Hrvatskoj?
Naše građane plašili su oni koji su pljačkali Hrvatsku. Plašili su ih vanjskim neprijateljima, Europom, čak i Amerikom do te mjere da su Bill Clinton i Madeleine Albright proglašavani neprijateljima Hrvatske. Možete misliti, kao da Clinton ne može doručkovati dok ne napakosti Hrvatskoj. To su besmislice do krajnjih granica, do karikaturalnosti.
Europa ide u udruživanje i ono se ne može zaustaviti, i to na našu sreću. U toj arhitekturi Hrvatska mora naći svoje mjesto, ali prethodno moramo postići određene standarde. Ako želi opstati u ovome stoljeću, Europa mora biti udružena jer tako može konkurirati i SAD-u i dalekoistočnim tigrovima. U toj konkurenciji nove tehnologije će se osvajati, treba hraniti taj golemi svijet koji se stalno povećava. Više nema sukoba Istok — Zapad. Sada postoje tri centra moći: Japan, SAD i Europa ako se održi. I mi moramo sudjelovati u tom procesu, kao i u promociji demokratskih procesa jer i to spada u europske standarde.
Oni koji se plaše Europe, to su namjerno širili da bi mogli pljačkati vlastiti narod. Ta glupost je išla dotle da je 20 posto građana proglašeno neprijateljima, a to je koristilo samo ratnim profiterima i mafijašima te bleferima koji su opljačkali hrvatski narod i poslali novac na Djevičanske i Kajmanske otoke, a nešto ima i u Austriji i Švicarskoj na bankama.

Građani iza mene

— Koga smatrate najozbiljnijim protukandidatima na predsjedničkim izborima? Ide li Vam na štetu činjenica da i Vi i Dražen Budiša dolazite iz iste političke grupacije stranaka — šestorke?
Mi dolazimo iz iste političke grupacije, ali ja moram reći da iza mene stoje građani i ni prema komu nemam nikakve obveze. Gospodin Budiša se poziva na drugo poluvrijeme iste utakmice, a to su protekli izbori, kada je on na novom vjetru pobijedio jer se glasovalo protiv HDZ-a i za stranke koalicije. Oni koji su glasovali protiv, učinili su to da HDZ ne prođe, ali im je bilo bitno i da njihov glas ne propadne. Predsjednički izbori su pak suprotno, oni su potpuno personalizirani, tu se vidi osoba, njezina biografija i njezine poruke i vidi se tko iza koga stoji. Iza mene stoje jedino građani prema kojima imam obvezu, kao i prema svojoj savjesti.
— A HDZ-ov kandidat Mate Granić? Koliko Vam je on "opasan"?
Mislim da Granić više praktično ne sudjeluje u izborima jer se njega odrekao HDZ, a i on se odrekao HDZ-a. Drugog biračkog tijela on nema pa je njegova kampanja praktično završila.

— Zašto u Vašim televizijskim spotovima ima gotovo više dr. Franje Tuđmana od Vas?
Pa to nije loše. Franjo Tuđman je bio prisutan ovih devet godina, ali je i hrvatski narod poveo u krivom smjeru, prema Paragvaju, a ja ga želim uvesti u europske luke.

Haag traži osumnjičene

— Ako postanete hrvatski predsjednik, jedno od važnih pitanja jest kako će se provoditi suradnja Hrvatske s Haaškim sudom. Jeste li spremni izručiti one koje Haag bude tražio?
Što se tiče Haaškog suda, tu trebamo principijelno stvari postaviti. Hrvatski državni sabor sa supotpisom predsjednika Tuđmana usvojio je Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom koji obvezuje sve hrvatske građane, bez obzira na to na kojoj se funkciji nalaze da surađuju s Haaškim sudom. U tom smislu ja sam i bio svjedok na Sudu i tamo sam išao zato što sam bio u centru gdje sam mogao gledati kako Milošević srlja u rat i kako smo se mi odupirali tome ratu. Ja sam u tom smislu svjedočio.
Što se tiče generala Blaškića, niti sam imao, niti imam kakva saznanja u kojoj je on bio subordinaciji i s kim. O tome ne znam ništa pa nisam mogao ni koristiti ni štetiti Blaškiću, ali sam mogao reći u kojem je smjeru išla hrvatska politika. Ona je išla u podjelu Bosne i dogovore s Miloševićem i ja u toj politici nisam želio sudjelovati. Ali, da ja sada kažem da Hrvatska nije to radila, da nije bilo dogovora u Tikvešu, u Ženevi, u Karađorđevu, onda bih lagao, a to ne smijem.
Postoji još jedna podvala koja kaže da Hrvatska neće izručiti generale. Prvo, tako se traži homogenizacija Hrvatske i hrvatskog korpusa oko generala. Nitko ne traži hrvatske generale, još nisam čuo za taj slučaj, i nitko ne kriminalizira Bljesak i Oluju. Haaški sud traži samo osumnjičenike. Dosadašnja je vlast bila toliko perfidna u izjavama kako ne da generale, a znači seljake, rudare, obrtnike, pa i pukovnike, novinare i zubare — sve ćemo njih isporučiti ako to traži Sud. Samo generale ne daju. To je prijevara. Niti tko traži generale, niti tko traži zubare. Haaški sud traži osumnjičenike, a Hrvatska treba imati instrumentarij da može isporučiti samo one za koje postoji utemeljena sumnja da su počinili ratni zločin. I to je sve.

RAZGOVOR
KAPETAN ANTE JERKOVIĆ, ČELNIK DUBROVAČKE
ATLANTSKE PLOVIDBE I POMORSKE UDRUGE "MARE NOSTRUM"
Želimo graditi brodove,
a ne pokrivati gubitke

Na svu sreću uspijevamo se održati dok drugi oko nas tonu, gubitke smo u 1999. znatno smanjili u odnosu na 1998. godinu, a ako jedan brod i budemo prodali, bit će samo zbog gradnje novih
Hrvatski brodari ne očekuju da im Vlada pokriva gubitke, nego da što prije omogući provedbu programa financiranja gradnje brodova za domaće brodare na domaćim navozima

Piše: Anet MARUNIĆ-LISIČIĆ

Unatoč velikoj pomorskoj krizi i brojnim popratnim teškoćama koje su snašle brodare, dubrovačka Atlantska plovidba izbjegla je zamke poslovnoga brodoloma. O poslovanju i planovima toga, ali i drugih brodara razgovarali smo s predsjednikom Uprave kap. Antom Jerkovićem, ujedno i čelnikom Udruge hrvatskih pomorskih brodara "Mare Nostrum".
— Budući da 98 posto svojega poslovanja Atlantska plovidba obavlja na svjetskom pomorskom tržištu, logično je da mora dijeliti njegovu sudbinu. S druge strane, kao tvrtka iz Hrvatske dio smo njezina ukupnog gospodarskog, pravnog i socijalnog trenutka koji, kako znamo, nije nimalo ružičast. Još uvijek smo suočeni sa znatnim teškoćama, posebno izraženima u problemu likvidnosti.
No, na svu sreću uspijevamo se održati zahvaljujući u prvom redu stečenom ugledu u poslu, jedinstvu Uprave i svih uposlenika, kao i politici maksimalne štednje i racionalizacije. U odnosu na 1998. godinu kada je poslovni gubitak tvrtke iznosio nešto više od 15 milijuna dolara, prošlogodišnji gubitak je znatno manji i kretat će se oko 11 milijuna dolara.
U vrijeme kada sa svjetske pomorske scene nestaju brojne brodarske tvrtke, na žalost i neke iz naše poput Croatia Linea, u Atlantskoj pliovidbi smo zadovoljni time što smo se do sada održali, što je glava izvan vode i što u tome i dalje uspijevamo. Čak smo i povećali tonažu flote, pa ako bude nužno nešto žrtvovati, imamo od čega — kaže kap. Jerković.
Mislite li pri tome na prodaju jednog od brodova, o čemu se govori u pomorskim krugovima?
— Točno je da se razmišlja o prodaji jednog od brodova, ali samo zato da bi se mogao izgraditi jedan ili više novih. Kao što su mediji već izvijestili, Atlantska plovidba nalazi se pred potpisivanjem ugovora o gradnji dviju novogradnja u Splitu. Radi se o brodovima za sipke terete tipa "panamax", a čekamo samo konačnu potvrdu hrvatske Vlade o modelu financiranja gradnje brodova za domaće brodare. Ako taj model konačno zaživi, mi se ne bismo ustručavali od prodaje jednoga broda kako bismo došli do gotovine potrebne za ulaganje.
Kao predsjednik Udruge hrvatskih brodara "Mare nostrum" znate što i drugi misle o tome modelu gradnje brodova u domaćim brodogradilištima?
— Mišljenje je da bi se tim modelom riješila dva krupna problema, u prvom redu zaposlenost domaćih brodogradilišta, te istodobno pomoglo hrvatskim brodarima da obnove flotu, a sve bez davanja izravne financijske injekcija što bi, usput rečeno, bilo potpuno pogrešno. Jednostavno rečeno, on omogućava brodarima da sagrade brod po relativno povoljnim uvjetima. Pri tome valja naglasiti da brodari u Hrvatskoj ne očekuju od Vlade nikakve mjere pomoći kojima bi se pokrivali gubici, nego dugoročne sustavne mjere, koje bi omogućile da domaće tvrtke budu konkurentne inozemnima.
Kada pomorski stručnjaci očekuju početak smirivanja krize i nazire li se njezin kraj?
— Kriza s kojom smo suočeni posljednjih godina najveća je ikada zabilježena na pomorskom tržištu. Vrlo je teško biti pouzdan prognozer, ali ipak ima pokazatelja da će se tržište u sljedeću godinu-dvije početi vraćati u normalu. Već su prisutne tendencije povećanja vozarine, no na žalost prate ih druge negativne pojave kao što je drastičan skok cijena brodskoga goriva. Ipak, s obzirom na ukupna kretanja u pomorstvu vjerujemo da smo dno dotaknuli i da konačno krećemo uzlaznom putanjom.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.16.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)