PETAK 14. siječnja 2000.

I TO SE DOGAĐA
PLATIŠE OSIGURAVAJU NEPLATIŠE

Dogodi li se da izgori stan ili poslovni prostor koji je sadašnji vlasnik otkupio, a za njega ne plaća obvezatno "pričuvu", on će mirno svoju štetu naplatiti od osiguranja. Hoće li se uopće sjetiti zahvaliti susjedu koji uredno plaća "pričuvu" iz koje se namiruju svi troškovi zgrade, pa tako i osiguranje — Zašto se Biro-stan tako "nježno" odnosi prema neplatišama i svim drugim oblicima neizvršavanja zakonske obveze zajedničkog održavanja zgrade

Piše: Jordanka GRUBAČ

O sudbini stambenog fonda koji je, poslije otkupa, prešao uglavnom u privatno vlasništvo, dalo bi se reći mnogo toga. Osobito je zanimljivo znati kakva sudbina čeka zgrade u staroj gradskoj jezgri koja je zaštićeni spomenik kulture, što stvara dodatne uvjete u načinu ponašanja. Jer nije isto kako se ponaša vlasnik neke privatne kuće u Ražinama Donjim i u staroj gradskoj jezgri Šibenika, odnosno kako se ponašaju vlasnici zgrade — novogradnje na Meterizama ili u Ulici Jurja Dalmatinca ili Kralja Tomislava...
Ranije su u gradskom odnosno općinskom stambenom fondu bila predviđena izvjesna sredstva za nužnu sanaciju zgrada u zaštićenoj spomeničkoj jezgri. Novim ustrojstvom gradskih službi, odnosno proračuna, odnosno nakon procesa otkupa, tih novaca i tog fonda više nema i zgrade su ostavljene na skrb — vlasnicima. To što su zgrade i spomenici kulture koje je država zaštitila, nju u startu nije obvezalo da i pomogne njihovo saniranje ili održavanje, premda se zna da su to u pravilu derutne kuće, a njihovi stanari najčešće stariji ljudi i često slabijega materijalnog stanja. Prema riječima Joška Ćuzele, ravnatelja šibenskoga Konzervatorskog odjela, novi Zakon o zaštiti kulturne baštine predvidio je da se izdvoje sredstva (kaže — iz naplate raznih kazni za krivo postupanje prema baštini) za sanaciju kuća u starim gradskim jezgrama. Štoviše, predviđena je i prisila po kojoj vlasnici zaštićenih kuća u najmanju ruku ne smiju dopustiti njihovo sustavno propadanje. S druge strane — kako stanovlasnike koji, figurativno rečeno, nemaju ni za kruh prisiliti da održavaju kuću, zato što je ona spomenik? A ne mogu je održavati ni zato što im kiša pada na glavu ili što propadaju kroz pod?
S treće strane, postoji jedna očita nelogičnost, pa i nepravda, koja se događa oko zajedničkog upravljanja zgradom od novih stanovlasnika. U pravilu, malo je kuća u kojima svi stanari i korisnici prostora plaćaju tzv. pričuvu, a ima kuća u kojima ih plaća manjina njih. Iz njihova novca potom se namiruje honorar za predstavnike zgrade (radio on svoj posao ili ne), namiruje se osiguranje za stanove i prostore i platiša i neplatiša (!), namiruje se i kompletan servis Biro-stana. Praktički, to znači da platiše financiraju neplatiše, koji će se, međutim, uredno pojaviti pred osiguravateljem izgori li im stan ili poslovni prostor! A možda se i neće sjetiti zahvaliti susjedu — urednom platiši — što im je omogućio, tj. platio to osiguranje...
Biro-stan za sada se donekle "nježno" odnosi prema neplatišama. Zato se i događa da obitelj-vlasnik, recimo dvaju stanova i poslovnog prostora (samo u jednoj zgradi...), dvije godine ni kune nije platila za "pričuvu". Dobar potez bio bi izuzeti iz osiguranja neplatiše, ostaviti bez honorara neaktivne predstavnike zgrade još ako su i sami neplatiše, i — ažurirati naplatu preko suda tako da se ne dogodi da netko ne plati niti cijelu jednu, a kamoli dvije, odnosno sve kalendarske godine u kojima postoji obveza plaćanja "pričuve"!

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.13.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)