PETAK 14. siječnja 2000.

RAZGOVOR: MIRJANA FERIĆ-VAC, POTPREDSJEDNICA SDP-a I POTPREDSJEDNICA FORUMA ŽENA SDP-a
Rado bih na mjestu ministra obrane
vidjela - ženu

Ne vidim da je pripadnost jednom spolu prvenstveni argument zašto bi netko za taj posao bio bolji - Uvjerena sam da je pobjeda koalicije dokaz da se žensko biračko tijelo odredilo upravo prema mjerama poticajnog karaktera, a ne mjerama zabrane i povratka žene u zatvorenu sredinu - Da ne vjerujem u mogućnost pozitivnog rješavanja i takozvanog ženskog pitanja u kontekstu socijaldemokratskog svjetonazora — ne bih se ni upuštala u politiku

Moje se mišljenje ne mora uvijek svima sviđati. Spremna sam na kompromise onda ako su ljudi s kojima radim spremni za njih. Ali, nisam spremna na kompromise ako se tiču mojih temeljnih načela koje bi zbog bilo kojih ili čijih interesa valjalo mijenjati. Tu mi je teško odstupiti od nekih temeljnih životnih postavki, pa tako i u politici. Volim i dobro društvo, dobru knjigu, volim se dobro nasmijati, volim sresti dobre ljude, osjetiti dobre vibracije, ali se još uvijek, unatoč iskustvima i pristojnom broju godina, strahovito naljutim na ljudsku glupost, na pokvarenost, nevjerojatnu dozu taštine i zločestoće koja postoji u ljudima - riječi su Mirjane Ferić-Vac, potpredsjednice SDP-a i potpredsjednice Foruma žena SDP-a, čije se ime u posljednjih nekoliko dana u medijima počelo vezivati uz mogućnost obnašanja funkcije ministra vanjskih poslova u novoj Vladi Republike Hrvatske. A Mirjana Ferić-Vac ima iza sebe "puno odigranih utakmica u nogama". Ova Slavonka, stjecajem okolnosti, kako je sama kazala, rođena u Slavonskome Brodu godinu dana nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1964. godine odlazi u SR Njemačku, gdje studira njemački i engleski jezik. Dio studentskih dana proboravila je na Oxfordu, da bi nakon povratka iz Velike Britanije u SR Njemačku diplomirala u Frankfurtu. U SR Njemačkoj je predavala njemački i engleski jezik u njemačkoj gimnaziji.

Novinarske spekulacije

- Pola životnog vijeka provela sam u inozemstvu, da bih se zajedno sa suprugom Zdravkom i kćerkom Nedom sasvim vratila u Zagreb 1989. godine - govori nam Mirjana Ferić-Vac, ne zaboravljajući svoj "dolazak na mjesto ministra vanjskih poslova" prišiti novinarskim spekulacijama i odluku ostaviti dogovoru koalicijskih partnera.
Spomenuli ste da pripadate redu "workholičara": koliko ste se, nakon dugogodišnjeg boravljenja u stranome svijetu i usvajanja "zapadnjačkih navika" uspjeli prilagoditi životnim okolnostima u kojima se radoholičari još uvijek ubrajaju u egzemplarne primjerke?
- Teško se i danas snalazim u nekim elementima koji nisu na mojoj liniji - gdje se stvar planira, pa se obavi i nakon toga se ne izvrši jedna revizija obavljenog posla koja podrazumijeva vrednovanje obavljenog. U našoj sredini nedostaje mi ustrajnosti. Kod nas su ljudi - ja to volim reći izrazom koji nije omiljen - pustopašni i osebujni, i nisu ustrajni. Dok ja volim raditi timski, s ljudima kojima planiranje na vrijeme krene, gdje nema strke i gdje nema osjećaja da se savršeno improviziralo. Jer, i savršena improvizacija je ipak improvizacija.
Koliko bi naš, kako ste kazali, "pustopašni" mentalitet, prema Vašim procjenama, mogao biti kamen spoticanja kad se jednom uđe u europske integracije?
- Nama nije stran mentalitet Talijana ili Španjolaca, samo što se mi nerado uspoređujemo s tim pomalo raspjevanim ili žovijalnim mentalitetom. Uvijek se radije uspoređujemo s točnim švicarskim uricama ili Nijemcima, rjeđe s Austrijancima, osobito kad i oni sami za sebe kažu da Balkan počinje u južnim predgrađima Beča. Ali, što smo iskreniji, više se ipak uspoređujemo s onim malo otvorenijim ljudima - koji vole pjacu, šetnju, i skloni su malo bezbrižnije planirati svoj rad i sve drugo. U krajnjoj liniji, Grci, Portugalci, Talijani i Španjolci danas žive u društvu zemalja članica Europske unije, pa su stjecajem okolnosti morali preuzeti i neke navike koje odgovaraju standardu jedne tako ujedinjene Europe, različitih mentalnih sklopova i mentaliteta.
Koliko za ženu, prema Vašem mišljenju, spolna određenost može u diplomatskim krugovima značiti prednost, a koliko i otežavajuću okolnost?
- Svaki posao donosi svoje teškoće. Ne vidim da je pripadnost jednom spolu prvenstveni argument zašto bi netko za taj posao bio bolji. Kvaliteta je uvjet za dobro obavljenje posla. Unatoč tome, držim da žene imaju dobar pristup komunikaciji. Osobno bih vrlo rado vidjela žene na mjestima ministrica obrane. U tom bi slučaju u velikom broju zemalja situacija bila nešto drukčija.
Koju ulogu u političkoj, ali i svakoj drugoj afirmaciji žena, ima ispunjenje tzv. ženskih kvota?
- Osobno se zauzimam za paritetnu demokraciju. Mislim da su prednosti kvotiranja da se naprosto osigura nazočnost oba spola u političkome životu. Bitno je, međutim, da se osiguraju tzv. izgledna mjesta koja će žene dovesti u instituciju u kojoj se donose odluke, a ne da se kvotama dobije 40 posto, kako to predviđa statut SDP-a u onom dijelu izborne liste koja ne ulazi u parlament. U tom slučaju imamo fingiranje demokracije! U skandinavskim zemljama dogodilo se da muškarci moraju računati na kvotu da bi bili jednako zastupljeni kao i žene. Žene laburističke stranke Nizozemske ukinule su kvotiranje, držeći da su u okviru svojih stranačkih, pa i društvenih struktura postigle jednakost. Međutim, u trenutku kad su to učinile Socijalistička internacionala žena nevoljko je prihvatila taj njihov potez zato što je još uvijek u velikom broju zemalja, posebno u zemljama u tranziciji, borba za pravu, a ne deklarativnu ravnopravnost žena tek počela.

Zamjerke bivšoj vlasti

SDP je naslijedio sve neriješene probleme "ženskoga pitanja" od do sada vladajuće stranke, HDZ-a. Kako će koalicija SDP-HSLS pristupiti problemu pobačaja, dječjeg dodatka, porodnog dopusta, statusa samohrane majke, ali i potlačenosti i alarmantnog broja nezaposlenih žena?
— Ne treba izmišljati toplu vodu. Neke zemlje su, idući na jedan dio porodnog dopusta akonto majke i akonto oca, ženu rasteretile u njezinoj majčinskoj dužnosti. Kad je SDP u proteklom razdoblju zahtijevao smanjenje PDV-a, pri tome je mislio na oslobađanje od posebne porezne stope na dječje pelene, dječju hranu... To je takozvana pozitivna diskriminacija. Ima niz elemenata kako se može rješavati politika poboljšanja statusa a da ne ulazi u isključenje žene iz javnog života i s radnog mjesta. Kad je u pitanju pobačaj, smatrali smo, a kod toga i ostajemo, da treba ostati regulacija prava na izbor, s tim da se pojača i zdravstvena zaštita žene, da kontracepcijska sredstva budu dostupna, te da se putem odgoja u školskome sustavu humanizira odnos kad je posrijedi problem pobačaja. Kad je posrijedi problem nezaposlenosti, SDP vidi mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta u poticanju male privrede, posebno neiskorištenih potencijala Projekta Svjetske banke za žensko poduzetništvo, a nastojat će se onemogućiti i potplaćenost za isti posao.
Koje zamjerke upućujete na adresu HDZ-a kad je bilo posrijedi njihovo rješenje ženskog pitanja?
— Temeljna poruka današnjeg europskog svijeta je da se žena ne može svesti na tri elementa: da se vrati kuhinji, da stoji uz štednjak i da rađa djecu i da od toga napravimo poseban poziv, što je bila tendencija HDZ-a.
U usporedbi s Europom, kakva je stvarna situacija žene kod nas; sukladno tome, kakva je njezina budućnost?
— Sitnim koracima mogli bismo, doduše za jednu posve novu generaciju, osigurati ženi mjesto u društvu kakvo joj i pripada. To je proces u kojem veliku ulogu može odigrati odgoj kroz školski sustav. Dakako da takvom edukacijskom sustavu ne smije biti strana slika oca koji ima pregaču i majke koja sjedi u naslonjaču da bi otpočinula od naporna rada. Uvjerena sam da je pobjeda koalicije dokaz da se žensko biračko tijelo odredilo upravo prema mjerama poticajnog karaktera, a ne mjerama zabrane i povratka žene u zatvorenu sredinu. Time se, međutim, žene ni u kojem slučaju nisu odredile protiv majčinstva.
Znači li to da će koalicija pokazati puno više senzibiliteta prema stvarnim potrebama žene nego što je to pokazivao HDZ?
— U politiku sam ušla zahvaljujući tome što sam surađivala sa socijaldemokratima u Njemačkoj. Danas se žensko pitanje u Europi uglavnom rješava u okviru skrbi za socijalnu sigurnost, pristojan i kulturan život. Suradnja sa socijaldemokratima bila je za mene normalna opcija političke artikulacije koja je meni bliska. Da ne vjerujem u mogućnost pozitivnog rješavanja i tzv. ženskog pitanja u kontekstu socijaldemokratskog svjetonazora — ne bih se ni upuštala u politiku.

One su obilježile 20. stoljeće

One su se odvažile iskoračiti iz toplog i sigurnog svijeta kuhinje. Za ljubav poziva "ostavile su se kuhače", a što su sve time dobile ili izgubile - tajna je koju su ljubomorno sačuvale za sebe. Svojom su odvažnošću, znanjem, nadarenošću i marljivošću prokrčile put i tako zadužile one koje dolaze poslije njih. Evo kako je Slobodna Dalmacija napravila izbor žena koje su obilježile 20. stoljeće.
Ana FRANK
- Imati 13 godina, biti osuđen na život u četiri podrumska zida i tako godinama ... Osjećati kako se tijelo budi, a u grudima kuca ne samo srce nego i nešto što se zove duša, maštati o prijateljima, o toploj šalici mlijeka, sanjati o budućnosti novinarke i spisateljice ... Svakodnevno bilježiti događaje oko sebe s takvom lucidnošću o kakvoj i puno stariji od nje mogu samo sanjati. I ne dočekati dan kad će snovi postati java, nego nadanja zauvijek ostaviti u Auschwitzu - ne zaslužuje li jedna takva mlada dama, koja se tek pretvarala u ženu, a koja je svijetu ostavila najranjivije stranice svjedočanstva o "metastazama" nacizma - da joj se ustupi počasno mjesto među ženama koje su obilježile 20. stoljeće!
Klara ZETKIN
- S njom je zapravo sve i počelo! Jer, ne samo da je 1910. godine na njezin prijedlog Međunarodna zajednica žena 8. mart proglasila Danom žena, nego je Klara, nakon svih pokušaja sufražetkinja iz 19. stoljeća, bila prva koja je jasno i glasno artikulirala ženske probleme i prohtjeve. I ne samo to. Od osnutka KP Njemačke njihova je članica, a bila je prva žena, i ujedno prvi političar, koja je 1932. godine u njemačkom Reichstagu u podužem govoru upozorila javnost na opasnosti nacionalsocijalizma!
Ana KARIĆ
- Dok se na filmskome platnu jurišalo na bunkere, neprijatelje i domaće izdajice, Ana Karić je stidljivo pokazala gležanj. Što, gležanj! Prvo je čedno razotkrila golišavo rame, a zatim je krenula dalje i tako ušla u povijest hrvatske kinematografije kao prva glumica koja je kamerama razotkrila svoje draži.
Amelia EARHART
- Na listi onih dama koje su se prve okušale u avanturama do tada rezerviranima samo za jači spol našla se i Earhartova, koja će u povijesti ostati zabilježena kao prva žena koja je preletjela ocean. Bilo je to 1932. godine. Pet godina poslije poginula je u avionskoj nesreći pod nerazjašnjenim okolnostima.
Mila DIMITRIJEVIĆ
- Ona je puno prije Ane, dapače u razdoblju između dva svjetska rata, zajedno sa suprugom Mišom Dimitrijevićem, također glumcem, očaravala kazališnu zagrebačku publiku. A za ljubav glume, svoju vilu na Šalati darovala je u trajnu ostavštinu Hrvatskom narodnom kazalištu. HNK se tako danas, među ostalim, pomaže i prihodima iznajmljene vile.
Irena KOLESAR
- Tko ne pamti legendarnu "Slavicu", prvi hrvatski poslijeratni film, i Irenu Kolesar, kojoj je to bio prvi izlet u svijet filma. Kasnije se Kolesarova pojavljivala u filmu Plavi 9 te odigrala još nekoliko filmova, da bi joj se glumački trag nakon toga posve izgubio. Uglavnom, ostat će zapamćena kao prva hrvatska poslijeratna glumica koja je gladne i neizvjesne 1947. postala prvom filmskom zvijezdom jedne komunističke zemlje.
Asja KISIĆ
- Ima li kojeg pametnog čovjeka ili nedajbože pametne žene kojoj se Bepina iz "Maloga mista" nije uvukla pod kožu? Generacije su se mogle smjenjivati, a za ljubav staroga dotura Luiđa i Bepine - sve je živo znalo. Odigrala je, sada već pokojna Asja, Bepinu onako kako ne bi mogla malo koja. Dotur Luiđi moga’ bi samo reć’: "A koju si to gospu učinila?!"
Ana ROJE
- Nenadmašna Splićanka koja je svijetom pronijela slavu grada pod Marjanom zahvaljujući umijeću u baletnim papučicama. Dugo je godina držala titulu primabalerine u Zagrebu i Beogradu, da bi nakon aktivnog bavljenja baletom 1953. godine otvorila internacionalnu baletnu školu u Kaštel Kambelovcu kod Splita.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.13.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)