SLOBODNA DALMACIJA, PETAK 14. siječnja 2000. - dalmacija: MLADI GLAZBENICI U PALAČI VUKAŠINOVIĆ

	PETAK 14. siječnja 2000.

ODLUKOM POGLAVARSTVA GRADA HVARA
MLADI GLAZBENICI
U PALAČI VUKAŠINOVIĆ

Odlukom Gradskog vijeća da se Palača Vukašinović otkupi od Fonda za privatizaciju te namijeni kulturnim djelatnostima konačno je otvorena mogućnost i za smještaj Glazbene škole, odnosno realizaciju donacije Lorković

Piše: Duško KOVAČIĆ

HVAR — Glazbena škola u Hvaru, utemeljena na donaciji Lorković, odlukom Poglavarstva grada Hvara, bit će smještena u Palaču Vukašinović. Time je uklonjena mogućnost ukidanja ovog područnog odjeljenja Glazbene škole Josip Hatze u Hvaru, te otvorena mogućnost konačne realizacije donacije Lorković koja je prodajom bivšeg hotela Park dovedena u pitanje.
Nakon što je 1993. g. poznati glazbeni pedagog Radovan Lorković, koji živi i radi u Švicarskoj, osnovao u Hvaru Udruženje glazbenih pedagoga Hvara sa svrhom da privatnom podukom glazbeno educira mlade, zainteresirane i nadarene za glazbenu kulturu - odlučio je i u Hvaru ostvariti donaciju svoje pokojne majke Melite u vrijednosti oko 1.000.000 kuna. Prvobitno usmjerenje na ljetnikovac Hanibala Lucića, u kojem bi prema zamisli Lorkovića bila smještena Glazbena škola, te u koji su s tom svrhom utrošena određena sredstva iz donacije, nije rezultiralo udomljavanjem donacije zbog nastalih problema oko imovinsko-pravnih odnosa i Palača Vukašinović ubuduće će služiti kulturnim djelatnicima neslaganja predstavnika ranijih vlasnika oko projekta. Prostorno rješenje za smještaj Glazbene škole nađeno je tada u prostorijama bivšeg hotela Park, ex vila Maca, sa zapadne strane hotela Palace u kojem je za tu svrhu iz sredstava donacije adaptiran jedan kat. Proteklih godina školu je uspješno pohađalo dvadesetak učenika, koji su svoja postignuća u radu s tri glazbena pedagoga iz Hvara, te vanjskih suradnika iz Splita, u odjeljenjima za glasovir, violinu i flautu, demonstrirali na godišnjim koncertima za građane Hvara. Stečeno obrazovanje veliki dio polaznika hvarske Glazbene škole koja je 1996. g. postala područno odjeljenje Glazbene škole Josip Hatze iz Splita, nastavio je u srednjoj glazbenoj školi i na glazbenoj akademiji.
Nedavnom prodajom bivšeg hotela Park od strane Sunčanog Hvara, koji je u sudskom sporu s Gradom dokazao vlasnost nad ovim objektom, zatražena je i deložacija Glazbene škole, pa su rad škole, kao i sama donacija dovedeni u pitanje. Nezadovoljan tretmanom Radovan Lorković obratio se Poglavarstvu grada Hvara za konačno rješenje, spreman u protivnom napustiti Hvar i donaciju prenijeti na drugo mjesto, Trogir ili Korčulu. Tako je ovaj, od početka medijski praćen projekt, ponovno došao u žižu pozornosti javnosti. Odlukom Gradskog vijeća da se Palača Vukašinović otkupi od Fonda za privatizaciju te namijeni kulturnim djelatnostima otvorena je mogućnost i za smještaj Glazbene škole, odnosno realizaciju donacije Lorković, koja već deset godina čeka rješenje. Prema odluci Poglavarstva grada Hvara, Glazbenoj školi dodjeljuju se na korištenje tri prostorije na prvom katu Palače Vukašinović koje će biti adaptirane za tu svrhu iz sredstava donacije. Konačnu riječ dat će Radovan Lorković s kojim će ovih dana, po dolasku iz Švicarske, biti potpisan ugovor o korištenju prostora u Palači Vukašinović.

U POZNATOJ IMOTSKOJ TVRTKI STVARI IDU NABOLJE
Agrokoka ponovno nese jaja

Treba uvesti reda u hrvatsko tržište i zaštititi domaću proizvodnju koliko je god moguće. Naši su proizvodi kvalitetni i ne bojimo se konkurencije, pa tvrdim da Agrokoka ima i te kakvu perspektivu, kazao je direktor tvrtke Marijan Zovko

Piše: Braco ĆOSIĆ

IMOTSKI — Koncem listopada prošle godine, stanje u već poodavno problemima načetoj imotskoj Agrokoki, izgledalo je beznadno. Dugovi do grla, a mnogi dužnici svoja sredstva prema Agrokoki nisu podmirili, ništa od privatizacije, teško stanje s nabavkom hrane za nesilice i još mnogo toga. Prijetio je stečaj, a nije se bilo daleko i od stavljanja ključa u bravu ove, nekada perjanice imotskoga gospodarstva.
Danas, nešto više od dva mjeseca, stanje u toj tvrtki je bolje. Istina, većina problema je ostala, ponajprije status quo s privatizacijom, niske plaće uposlenima, nelojalna konkurencija preko susjedne granice, dugovanja koja je teško naplatiti. Ipak se nešto pokrenulo.
— Osamdeset tisuća nesilica imamo, koje nam dnevno izlegu 60 tisuća jaja i da ih je još toliko, mi bismo ih plasirali na tržište. Osim toga i cijena im je za razliku od prije nekoliko mjeseci od bezvrijednih 35 lipa skočila na 90 lipa. Plaću, iako je malena, redovito sada dajemo šezdesetorici uposlenih, redovitija je uplata državnih obveza, ponajprije famoznoga PDV-a. Uredno ljudima plaćamo i mlijeko za proizvodnju imotskog sira, a ono što je najvažnije, jaja i sir su nam prvoklasni. To nam svi kažu i s tim se ponosimo — iznio nam je trenutačno viđenje tvrtke njezin direktor Marijan Zovko.
Istina, Zovko se ogradio od pitanja poput onih kada će se konkretno krenuti u prodaju tvrtke, jer još uvijek državni fondovi imaju više od 60 posto dionica, kada se može očekivati povećanje vrlo malih plaća, kada će konačno bauk meke granice biti presudni faktor u razvoju Agrokoke, a samim time i imotskog gospodarstva.
— Treba uvesti reda u hrvatsko tržište, to je osnovni uvjet, zaštititi domaću proizvodnju koliko je god to moguće. Mi se konkurencije ne bismo bojali, jer s ovakvom kvalitetom proizvoda kakvu danas plasiramo tržištu s pristojnom cijenom, tvrdim da imotska Agrokoka ima i te kakvu perspektivu — veli nam direktor Marijan Zovko.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.13.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)