|
|
 |
PETAK 14. siječnja 2000.
|
 |
ODLUKOM POGLAVARSTVA GRADA HVARA
MLADI GLAZBENICI
U PALAČI VUKAŠINOVIĆ
Odlukom Gradskog vijeća da se
Palača Vukašinović otkupi od Fonda za privatizaciju te namijeni kulturnim djelatnostima
konačno je otvorena mogućnost i za smještaj Glazbene škole, odnosno realizaciju
donacije Lorković
Piše: Duško KOVAČIĆ
HVAR — Glazbena škola u Hvaru, utemeljena na donaciji Lorković,
odlukom Poglavarstva grada Hvara, bit će smještena u Palaču Vukašinović. Time je
uklonjena mogućnost ukidanja ovog područnog odjeljenja Glazbene škole Josip Hatze u
Hvaru, te otvorena mogućnost konačne realizacije donacije Lorković koja je prodajom bivšeg
hotela Park dovedena u pitanje.
Nakon što je 1993. g. poznati glazbeni pedagog Radovan Lorković, koji živi i radi u Švicarskoj,
osnovao u Hvaru Udruženje glazbenih pedagoga Hvara sa svrhom da privatnom podukom
glazbeno educira mlade, zainteresirane i nadarene za glazbenu kulturu - odlučio je i u
Hvaru ostvariti donaciju svoje pokojne majke Melite u vrijednosti oko 1.000.000 kuna.
Prvobitno usmjerenje na ljetnikovac Hanibala Lucića, u kojem bi prema zamisli Lorkovića
bila smještena Glazbena škola, te u koji su s tom svrhom utrošena određena sredstva iz
donacije, nije rezultiralo udomljavanjem donacije zbog nastalih problema oko
imovinsko-pravnih odnosa i neslaganja predstavnika ranijih vlasnika oko projekta.
Prostorno rješenje za smještaj Glazbene škole nađeno je tada u prostorijama bivšeg
hotela Park, ex vila Maca, sa zapadne strane hotela Palace u kojem je za tu svrhu iz
sredstava donacije adaptiran jedan kat. Proteklih godina školu je uspješno pohađalo
dvadesetak učenika, koji su svoja postignuća u radu s tri glazbena pedagoga iz Hvara, te
vanjskih suradnika iz Splita, u odjeljenjima za glasovir, violinu i flautu, demonstrirali
na godišnjim koncertima za građane Hvara. Stečeno obrazovanje veliki dio polaznika
hvarske Glazbene škole koja je 1996. g. postala područno odjeljenje Glazbene škole
Josip Hatze iz Splita, nastavio je u srednjoj glazbenoj školi i na glazbenoj akademiji.
Nedavnom prodajom bivšeg hotela Park od strane Sunčanog Hvara, koji je u sudskom sporu s
Gradom dokazao vlasnost nad ovim objektom, zatražena je i deložacija Glazbene škole, pa
su rad škole, kao i sama donacija dovedeni u pitanje. Nezadovoljan tretmanom Radovan
Lorković obratio se Poglavarstvu grada Hvara za konačno rješenje, spreman u protivnom
napustiti Hvar i donaciju prenijeti na drugo mjesto, Trogir ili Korčulu. Tako je ovaj, od
početka medijski praćen projekt, ponovno došao u žižu pozornosti javnosti. Odlukom
Gradskog vijeća da se Palača Vukašinović otkupi od Fonda za privatizaciju te namijeni
kulturnim djelatnostima otvorena je mogućnost i za smještaj Glazbene škole, odnosno
realizaciju donacije Lorković, koja već deset godina čeka rješenje. Prema odluci
Poglavarstva grada Hvara, Glazbenoj školi dodjeljuju se na korištenje tri prostorije na
prvom katu Palače Vukašinović koje će biti adaptirane za tu svrhu iz sredstava
donacije. Konačnu riječ dat će Radovan Lorković s kojim će ovih dana, po dolasku iz
Švicarske, biti potpisan ugovor o korištenju prostora u Palači Vukašinović. |
U POZNATOJ
IMOTSKOJ TVRTKI STVARI IDU NABOLJE
Agrokoka ponovno nese jaja
Treba uvesti reda u hrvatsko
tržište i zaštititi domaću proizvodnju koliko je god moguće. Naši su proizvodi
kvalitetni i ne bojimo se konkurencije, pa tvrdim da Agrokoka ima i te kakvu perspektivu,
kazao je direktor tvrtke Marijan Zovko
Piše: Braco ĆOSIĆ
IMOTSKI — Koncem listopada prošle godine, stanje u već poodavno
problemima načetoj imotskoj Agrokoki, izgledalo je beznadno. Dugovi do grla, a mnogi
dužnici svoja sredstva prema Agrokoki nisu podmirili, ništa od privatizacije, teško
stanje s nabavkom hrane za nesilice i još mnogo toga. Prijetio je stečaj, a nije se bilo
daleko i od stavljanja ključa u bravu ove, nekada perjanice imotskoga gospodarstva.
Danas, nešto više od dva mjeseca, stanje u toj tvrtki je bolje. Istina, većina problema
je ostala, ponajprije status quo s privatizacijom, niske plaće uposlenima, nelojalna
konkurencija preko susjedne granice, dugovanja koja je teško naplatiti. Ipak se nešto
pokrenulo.
— Osamdeset tisuća nesilica imamo, koje nam dnevno izlegu 60 tisuća jaja i da ih je
još toliko, mi bismo ih plasirali na tržište. Osim toga i cijena im je za razliku od
prije nekoliko mjeseci od bezvrijednih 35 lipa skočila na 90 lipa. Plaću, iako je
malena, redovito sada dajemo šezdesetorici uposlenih, redovitija je uplata državnih
obveza, ponajprije famoznoga PDV-a. Uredno ljudima plaćamo i mlijeko za proizvodnju
imotskog sira, a ono što je najvažnije, jaja i sir su nam prvoklasni. To nam svi kažu i
s tim se ponosimo — iznio nam je trenutačno viđenje tvrtke njezin direktor Marijan
Zovko.
Istina, Zovko se ogradio od pitanja poput onih kada će se konkretno krenuti u prodaju
tvrtke, jer još uvijek državni fondovi imaju više od 60 posto dionica, kada se može
očekivati povećanje vrlo malih plaća, kada će konačno bauk meke granice biti presudni
faktor u razvoju Agrokoke, a samim time i imotskog gospodarstva.
— Treba uvesti reda u hrvatsko tržište, to je osnovni uvjet, zaštititi domaću
proizvodnju koliko je god to moguće. Mi se konkurencije ne bismo bojali, jer s ovakvom
kvalitetom proizvoda kakvu danas plasiramo tržištu s pristojnom cijenom, tvrdim da
imotska Agrokoka ima i te kakvu perspektivu — veli nam direktor Marijan Zovko. |
|
|
|