PONEDJELJAK 10. siječnja 2000.

JEDINO BOBANU SLAVA NE TAMNI

Danas, 12 mjeseci poslije, kad je bronca tek predmet sjete, a reprezentativni krah objekt analiza, nailazimo na paradoksalnu situaciju. Jedini koji zavrjeđuje status međunarodne klase u prošloj godini jest Zvonimir Boban! Svi ostali pali su za skalinu-dvije, samo se Boban uspeo kroz prah i pepeo

Pripremio: Slaven ALFIREVIĆ

Glamour mondijalske bronce ostaje za nama u prošlosti s uspomenom na neponovljivu 1998. godinu kad su u Hrvata igrale i svjetske nogometne klase. Minula 1999. donijela nam je krutu stvarnost izbivanja sa velike europske scene, naši "vatreni" nisu sudionici Eura 2000. u Belgiji i Nizozemskoj, što trenutačno srozava ugled i cijenu medaljonoša iz Francuske.

Jedan manje

Sukladno siromašnim rezultatima reprezentacije osiromašena je i naša tradicionalna rang-lista najboljih. Lanjski zbroj od 17 zvijezda umanjen je tek za jednu repaticu (ove godine rangirali smo šesnaestoricu), ali je u odnosu na lanjsku godinu poražavajući pad rankinga. Lani smo imali dvije svjetske klase (Dražen Ladić i Davor Šuker), a međunarodni razred zaslužili su s broncom oko vrata i Robert Jarni, Dario Šimić, Slaven Bilić, Igor Štimac, Aljoša Asanović, te Milan Rapaić koji nije bio na Mondialu, ali je internacionalnu klasu dosegao kroz senzacionalne igre u Perugiji.
Danas, 12 mjeseci poslije, kad je bronca tek predmet sjete, a reprezentativni krah objekt analiza, nailazimo na paradoksalnu situaciju. Jedini koji zavrjeđuje status međunarodne klase u prošloj godini jest Zvonimir Boban! Svi ostali pali su za skalinu-dvije, samo se Boban uspeo kroz prah i pepeo. Prisjetimo se, nije zgorega, kapetan "vatrenih" je svoju 1998. obilježio prosječnim nastupom na Svjetskom prvenstvu te neoprostivom pogreškom u polufinalu protiv Francuske kad je počastio loptom Thurama za francusko ekspres-izjednačenje. Shrvan, tražio je hitro zamjenu ...

Zaccheroni poslušao Berlusconija

Ova godina označila je Zvoninu reinkarnaciju posebice u Milanu gdje je bio ključni nositelj igre crveno-crnih do njihove nove šampionske titule u Italiji. Preokret u Milanu i na ljestvici (dugo su vodili utrku najprije Fiorentina pa onda Lazio) dogodio se kad je trener Milana Alberto Zaccheroni uvažio prijedlog gazde Silvija Berlusconija i postavio Bobana u momčad na centralnu poziciju režisera igre. Od tog trenutka lanjske zime preporodili su se i Boban i Milan sve do konačnog šampionskog slavlja. Na reprezentativnom planu Boban je svih ražalostio što se definitivno oprostio od najdražeg kockastog dresa. Time je na sebi svojstven način udario pečat na vlastitu karizmu, premda bi bilo korisnije da je ostao još godinu-dvije. Jer, pamtimo izvrsnu igru koju je pružio na beogradskoj marakani u epskih 0:0 povijesnog sraza protiv onoga što se još uvijek službeno naziva Jugoslavijom. Šteta što se više neće pojaviti u reprezentaciji, 1999. je bio neprikosnoveno najbolji.
Reprezentacija nam se rasipala pomalo i raspala, uz tek jednu pravu predstavu (u Beogradu 0:0), još jednu kvalitetnu, no fatalnu partiju u kojoj je nedostajalo sreće (2:2 protiv Jugoslavije u Zagrebu) te jednim briljantnim trenutkom. Ono kad je protiv Irske u 95. minuti Šuker prihvatio dugu loptu Roberta Kovača iza leđa protivničke obrane i manirom najboljeg svjetskog strijelca spakirao je u mrežu. Produžio je nadu u Euro, tek za mjesec dana ...
Ukupno, reprezentativni plan bio je deprimirajući, poplava neuspjeha u kvalifikacijama i prijateljskim utakmicama, od 0:1 s Dancima u Splitu u veljači do debakla u studenome 0:3 protiv Francuza na St. Denisu (gorak Bobanov službeni oproštaj).

Aljošin labuđi pjev na Marakani

Ni klubovi nam se nisu iskazali, u prvom redu Croatia koja nije napredovala u stvaranju europskog imagea, nego je u svojoj skupini Champions League od četiri momčadi bila — četvrta. Većina naših "inozemaca" nije standardna u svojim klubovima. Pa je tako s ove liste definitivno otpao legendarni Aljoša Asanović i sam labuđeg pjeva na Marakani. On će se u veljači u Splitu protiv Španjolske također oprostiti od reprezentacije. Još lani smo napisali kako u Panathinaikosu — citiramo — otaljava gažu do penzije. Na popisu nema ni Slavena Bilića koji miruje, Gorana Jurića, pa Silvija Marića kojeg ne vidimo u Newcastleu, Gorana Vlaovića koji se izgubio u Valenciji baš kao i Alen Peternac u Valladolidu. Mario Stanić je tek joker Parme... A svi su oni lani bili vrijedni eksponati ove izložbe.
Dvojica Hrvata sigurno bi bila visoko plasirana da nisu uzela tuđe putovnice. Branko Strupar je lani bio nacionalna klasa centarfora igrajući za Genk, a danas je on vođa navale engleskog Derby Countyja, ali i belgijske reprezentacije. Ne treba ni spominjati da bi Kaštelanin, Ivica Vastić bio internacionalac na ovom popisu samo da uz Sturm igra za Hrvatsku, a ne Austriju, kao i Josip Skoko da nije Australac.
Kroz presjek pojedinačnih učinaka nismo zaboravili osvojen turnir B-momčadi u Seulu, u Južnoj Koreji, a ponajmanje male "vatrene" koji su nam priuštili nekoliko više nego satisfakcija (6:2 u Beogradu, 3:0 protiv Portugala u Splitu i plasman na EP u Slovačku). Međutim, osim čistokrvne klase talenta jednog Jurice Vranješa, te Tome Šokote prerano je za daljnje nominacije.
Draženu Ladiću ovo je zacijelo posljednja stanica. Za lipanj je najavio oproštaj poput Bobana i Asanovića, a danas je postavljen u idealnu momčad jer tko je vidio ekipu bez vratara!? Od potencijalnih nasljednika nema upečatljivih, Stipe Pletikosa je imao uspone (čista desetka u Maksimiru), ali i padove (nekoliko pacerskih pogodaka). Vedran Runje i Željko Pavlović daleko su od očiju.
Robert Jarni je jedini takav branič, a zamislite igrač bez kluba. Barem u stoperima obilujemo, Dario Šimić i Robert Kovač su

reprezentativni tandem, Damir Milinović honorira cjelokupni učinak Rijeke, a Igor Tudor postaje nezamjenjiv u Juventusu unatoč mnogim nevjernicima.

Mali Vranješ ispred Solde

Libero je samo jedan, briljantan na Marakani i na žalost "žut" i izočan u Zagrebu protiv SRJ, Igor Štimac, sposoban za još jedan transfer i jackpot iz Derbyja u West Ham United.
U veznom redu talentu Vranješu dali smo prednost u odnosu na bundes-kontinuitet Zvonimira Solde. O Bobanu smo sve rekli, a Robert Prosinečki je zauzeo mjesto Asanovića ponajviše zato jer u Maksimiru smije igrati "sa štapom" dok je u Panathinaikosu konkurencija žešća.
Tomislav Rukavina kao bek-krilo i vezni ponajbolji je domaći igrač, friško prodan u Veneciju. Napadač Davor Šuker je konstanta, svjež da se u 32. godini okuša u dresu Arsenala, dok je njegova alternacija dinamovac Tomo Šokota izuzetna učinka. Bilježimo čvrst povratak Alena Bokšića dok Milan Rapaić nije u Perugiji što je lani bio, ali je potvrdio vrijednost.
Sve manje klasa, vrijeme smjene generacija.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.09.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)