Osnivač
"Zore dalmatinske"
Podaci iz životopisa Ante
Kuzmanića, osnivača "Zore dalmatinske ", prvoga književnog lista u Dalmaciji
na hrvatskom jeziku, otkrivaju kakva je sredina odredila njegova kasnija gledišta: pučki
Lučac, plebejska obitelj, poznavanje junaka Kačićeve pjesmarice, hrvatsko crkveno
pjevanje... Sve će ga to usmjeriti prema narodnom životu i u nastojanja za njegovu
afirmaciju
U ovoj godini značajnih jubileja, kada će se obilježiti 550-godišnjica
rođenja Marka Marulića i 350-godišnjica smrti jezikoslovca Bartula Kašića, može se
ukazati na još jedno ime važno za naš jezik, na Antu Kuzmanića, osnivača 1844. godine
"Zore dalmatinske", prvoga književnog lista u Dalmaciji na hrvatskom jeziku, od
čije je smrti nedavno proteklo 120 godina. Osim toga, nedavno smo u knjizi "Gazzetta
di Zara u preporodnom ozračju", zadarskog profesora Valtera Tomasa, dobili
znanstvenu obradu tog književnog lista (1832.-1850.), koji je, istina, tiskan na
talijanskom jeziku, ali je sudjelovao u onodobnim nacionalnim buđenjima u Dalmaciji.
Zaboravljen u Splitu
A. Kuzmanić je rođen 12. lipnja 1807. u Splitu, ali u tome gradu nema
ni ulice, niti je igdje postavljena o njemu kakva spomen-ploča ili bista. Da nije bilo
nekoliko članaka u novinama prije više godina, bio bi u Splitu posve zaboravljen. Međutim,
Zadar mu se odužio. Istina, u tom je gradu uglavnom djelovao i u njemu je umro 10.
prosinca 1879. godine. Bio je dvadeset godina nastavnik tamošnje babičke škole i uređivao
nekoliko službenih listova. Međutim, Zadrani naročito pamte njegov preporoditeljski
rad, u dobroj mjeri obilježen upravo dvokratnim uređivanjem "Zore
dalmatinske". Stoga su Zadrani u listopadu 1994., na 150-obljetnicu početka izlaženja
te novine, okupili na naučnom skupu tridesetak znanstvenih radnika koji su čitali svoje
radove o Kuzmaniću i zadarskom preporoditeljskom krugu. Iduće godine zadarski ogranak MH
izdao je zbornik s većinom tih radova.
Kada je umro A. Kuzmanić, zadarski "Narodni list" objavio je njegove nedovršene
autobiografske zapise. U njima se čita kako njegov rod potječe iz omiške Rogoznice
"od plemenitoga hrvatskog kolina Dikličića... a prezivlje se Kuzmanić po stareniku
svome Kuzmanu Dikličiću."
Splitski istraživač kulture Rafo Ferri je
u "Slobodnoj Dalmaciji" 1958. objavio članak o A. Kuzmaniću, u kojemu tvrdi da
je u splitskim matičnim knjigama našao da su se njegovi roditelji vjenčali 7. listopada
1806. godine. Otac mu je bio Ivan Kuzmanić Petrov iz Lučca, a majka Mande rođena Jurašin
Jurina iz Kambelovca. A. Kuzmanić se oženio 9. lipnja 1933. s Elenom Marijom Korner, rođenom
u Hvaru 30. listopada 1910. godine.
"Verlo lipo hervatski govoraše..."
Koliko se zna, Ante je imao sestru Franku Anticu, a sam iza sebe nije
ostavio poroda. Vjerojatno time treba objasniti što nisu sačuvane njegove fotografije i
rukopisi.
U Splitu živi inženjerka kemije Anka Kuzmanić, po ocu u srodstvu s Antom Kuzmanićem.
Ni ona, ni oni koji su o njemu pisali, ne znaju za Antinu rodnu kuću (ako je sačuvana),
a za današnju Kuzmanićevu ulicu na Lučcu kažu da je nekada nosila Antino ime. Kada su
Ankini preci prije stotinjak godina gradili novu kamenu kuću na početku Gospinice
(nasuprot pojišanskom samostanu) iz jedne stare i nestale kuće Kuzmanićevih na Lučcu
prenijeli su i ugradili u pročeljni zid kameni grb Dikličić-Kuzmanića, gdje se i sada
nalazi.
U svojim uspomenama A. Kuzmanić o svojemu ocu Ivanu piše da "bijaše desetinar, ili
vam pobirač kraljske desetine...". Dalje o njemu kazuje da "verlo lipo
hervatski govoraše, Kačića u kući stajaše, nabožne hervatske pisme (u crkvama) pivaše...".
Iz tih se nekoliko podataka vidi sredina koja je uvelike odredila njegova kasnija gledišta:
pučki Lučac, plebejske obitelji, poznavanje junaka Kačićeve pjesmarice, hrvatsko
crkveno pjevanje... Sve će ga to usmjeriti prema narodnom životu i u nastojanja za
njegovu afirmaciju.
( NASTAVLJA SE ) |

Plemićki
preci
U knjizi "Grbovi i rodoslovlja" Miroslava Granića o Dikličićima zvanim
Kuzmanići stoji da su "jedan od sedam plemićkih rodova iz sjeverne Hrvatske,
naseljenih u Rogoznici kod Omiša. Rodonačelnik Miloš Dikličić spomenut je u dokumentu
od 5. IV. 1235. godine". Zatim Granić piše da im je mletački Senat potvrdio 29.
rujna 1787. plemićke povlastice.
Međutim, A. Kuzmanić je o tome u "Narodnom listu" pisao ovako:
"Dikličić, a kašnje Dikličići Kuzmanići, a najposli samo Kuzmanići, po Kuzmanu
Dikličiću, jesu moji starenici; koji se prve polovine XVIII. vika doseliše iz Rogoznice
na Lučacx, varoš pri gradu Splitu i tu se u dvi grane razdiliše. Otac mi Ivan, koji
bijaše pismen, kazivao mi je, kako on i rođak mu Ante iz druge kuće, priko splitskog
odvitnika Otavija plem. Jurnijića (Geremia) po drugi put zaistaše potvrdu svoga staroga
plemstva... ali Commissione Araldice odbi dotičnu molbenicu". |
|