PONEDJELJAK 3. siječnja 2000.

HONOLULU  I MADRID?!"     

Na tri gradske destinacije Zagrepčani su mogli do jutarnjih sati uživati u bogatom zabavnom programu — Vatreni je tobogan na kratko uljepšao ruglo Jelačić placa - neboder, mameći uzdahe nazočnih — Nije manjkalo pirotehnike, dapače

Ča će mi Copacabana, Honolulu i Madrid", pjesma je koju su deseci tisuća Zagrepčana primijenili u novogodišnjoj noći, te su 2000. dočekali na središnjem trgu svoga grada, a ne na nekoj atraktivnoj inozemnoj destinaciji. Dobro, nije tome isključivi razlog bio ljubav prema svome gradu, već i "blagostanje" opredmećeno sušom kuna u obiteljskim džepovima, a vedronebovski doček je stajao "samo" nekoliko sati smrzavanja. Premda su, dakle, pored novca manjkali i Celziji, mnogi su jubilarnu godinu dočekali u centru Zagreba i nisu razbijali glavu time da li novi milenij počinje od ove ili iduće godine. Odgovorni su proslavu organizirali tako što su instalirali pozornice na dva mjesta — kraj Gradske kavane i na Preradovićevom iliti Cvjetnom trgu, a između toga, na "ničijoj zemlji" kraj hotela Dubrovnik — mladi su se mogli zabavljati uz "moderniju" glazbu s razglasa. Program je počeo već u 17.30 sati — prikazom na videozidu mjuzikla "Tko pjeva zlo ne misli", u interpretaciji kazališta "Komedija". Nije mu nazočilo puno građana, jer su se tada ljudi doma tek pripremali za odlazak na slavlje. Tramvajci su obećani termin do kada će voziti prema središtu prolognirali s 21 na vrijeme i poslije 22 sata, a onaj pravi štimung je, zapravo, počeo tek oko 23 sata, kada se rijeka ljudi slila ka središtu metropole.

Poligon pirotehničara

Teško je procijeniti koliko je osoba nazočilo ovom najvećem tulumu, jer mnogi zbog hladnoće nisu stajali na mjestu, već su šetali okolnim ulicama. Uz to, središnji je dio Jelačić placa spontano ostavljen kao poligon pirotehničarima. Svi oni koji su se željeli skloniti od petardaške pošasti, a to su uglavnom bili sredovječni i stariji građani, otišli su do Cvjetnjaka, no i tamo je žestoko pucalo. Među brojnim Zagrepčanima dobro se zabavljala i Lidija iz Moldavije, koja se prije nekoliko godina udala u Lijepoj našoj za jednog našeg vojvođanskog Hrvata. Simpatična Moldavka, koja je jedno vrijeme radila i u policiji svoje zemlje, bila je oduševljena spontanošću i ljubaznošću Zagrepčana i njihovim smislom za slavlje, a nije mogla odoljeti zovu "piratica", "cicolina"... kojima je napunila džepove. Brojni zagrebački policajci su stajali po strani tolerirajući i nepodopštine onih koji su se malo više zaigrali. U okolnim se ulicama, inače, prodavala preostala pirotehnika, kojoj su preprodavači nabili cijenu, no posao im je išao od ruke. Uz kuhano vino prodavale su se i prigodne kartonske naočale u obliku brojke 2000.
Kada su se velika i mala kazaljka sata na Trgu bana Jelačića zagrlile "sve u dvanaest" — uprizoren je do tada neviđen spektakl u Hrvatskoj, a vjerojatno i puno šire.

Neviđen spektakl

Naime, samoborski su pirotehničari ispunili obećanje i niz visoki neboder spustili "vatreni tobogan". Najveća prskalica u Zagrebu je tada izgledala impozantno, a gledateljima je zastao dah. Izostao je, istina, obećani, dosad najspektakularniji vatromet. No, zato je na svoje došla pirotehnika iz kućnih arsenala građana. Pucalo je sa svih strana kao na ratištu, a rakete su parale i oči i uši. Rafali iz nekoliko smjerova dali su naslutiti da se tu u najmanju ruku ne radi o bezazlenim "žabicama", već znatno težim kalibrima. Zbog buke, pokušaji mobiteliranja i slanja prigodnih čestitki iz epicentra zagrebačkoga novogodišnjeg "potresa" bili su izlišni. Program je, inače, nastavljen do poodmaklih jutarnjih sati. Kako je najavljeno da će tramvaji krenuti tek u tri ure — dosta ljudi se do udaljenih domova uputilo pješice. Oni koji su ostali — vrhunac veselja su doživjeli na Cvjetnom uz Nove fosile i njihovu legendarnu: "Kako je dobro vidjeti te opet, staviti ruke na tvoja ramena..." Tada su na svoje došli i neizbježni Bad Blue Boysi, jer je navedena pjesma njihova "druga himna". Moramo napomenuti i to kako su BBB-i po predizbornim plakatima u centru grada lijepili naljepnice na kojima piše: "Voliš li Dinamo?" Kad su Fosil pjevali: "... Kako li se preziva moja Milena", humoru skloniji posjetitelji koji, osim toga i malo dulje pamte, kao iz topa su povikali: "Dravić". Od poznatijih izvođača valja izdvojiti i nastup Dade Topića, Davora Gopca, Jimmija i Barbare Stanić, dviju Zdenki, Kovačiček i Vučković, Massima, Vanje Lisak, Višnje Korbar... Oni trenutno popularniji ipak su "tezgarili" negdje drugdje.

ZET vozi po svome

Unatoč čvrstim jamstvima i obećanju da će tramvaji nakon tri sata voziti učestalo, ZET je, nažalost, i u ovoj "ludoj noći" primijenio ritam uobičajenih noćnih vožnji. Zagrepčani dobro znaju što to znači, po onoj: "Dabogda se vozio noćnim prometalom gradskog prijevoza". Kako su vrijedni djelatnici Čistoće u rekordnom roku očistili središnji trg, požalili smo što svoju hitrost u metenju malo ne primijene i u Zagrebačkom električnom tramvaju.
Sve u svemu ovo je bio jedan od najveselijih novogodišnjih dočeka u glavnom gradu svih Hrvata, koji će mnogima ostati u pamćenju, a ne bi ga se posramile niti destinacije s početka teksta.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.02.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)