PONEDJELJAK 3. siječnja 2000.

MATE PARLOV - HRVATSKA SPORTSKA LEGENDA:
BOKSU SAM SE
U CIJELOSTI DAVAO

Olimpijski prvak iz Münchena 1972., svjetski prvak u Havani 1974., gospodar poluteške kategorije u tom desetljeću postao je i na profesionalnoj sceni, gdje je vladao od 1976. do 1979. godine - Mate Parlov je rukavicama ispisao zlatnu boksačku karijeru. Danas ovaj 51-godišnji Imoćanin uživa u Puli, vodi kafić koji nosi ime Mate i sport, kako kaže, "prati onako ovlaš"

Razgovarao: Danijel TRUMBIĆ

Iz ruke koja je nekada rušila direktima i aperkatima mi smo dobili — kavu. Rijetka je zgoda doživjeti da boksački as, nekadašnji car ringova služi pića, pa makar u svom kafiću jednostavnoga imena — Mate. Ali, to definitivno nije čudesan prizor kada se radi o Mati Parlovu. Danas već 51-godišnjak, odavno je napustio sportska borilišta, odrekao se i stare slave, skromno i povučeno živi u Puli. Podrijetlom iz Ričica kod Imotskog, rođen u Splitu, ali sam svoj curriculum vitaje vezao je za grad na punti Istre.
Ponajprije bih vas zamolio da spomenete moga prvog učitelja boksa iz Pule Alda Buršića. Zaboravio sam ga spomenuti u svim intervjuima koje sam davao ovih dana povodom izbora sportaša stoljeća, a riječ je o čovjeku kojemu najviše dugujem, velikome radniku koji mi je dao elementarno znanje ove plemenite vještine. Boksom sam se počeo baviti sa 16 godina, zajedno s društvom iz kvarta u Puli, a baš u toj fazi Buršić mi je bio učitelj — kaže nam Parlov.

Najdraže zlato iz Havane 1974.

Trebalo bi valjda čitav sportski prilog ispuniti nabrajajući sve

trofeje koje je Parlov osvojio u briljantnoj karijeri. No, vrijedi istaći amaterske naslove olimpijskog prvaka iz Münchena 1972. godine te svjetsku titulu osvojenu na Kubi 1974. Gospodar poluteške kategorije u tom desetljeću postao je i na profesionalnoj sceni, gdje je vladao od 1976. do 1979. godine.
Kad god me upitaju koji mi je meč najdraži, bez dvoumljenja istaknem zlato u Havanni na Svjetskomu prvenstvu. U neponovljivom finalnom ogledu s Rusom Karatajevom izborio sam zlatnu medalju. Taj naslov na Kubi posebno je važan, jer sam na putu do finala pobijedio sve najjače poluteškaše iz toga vremena. Naročito je dramatičan bio sudar s domaćim borcem Carillom — čak dva puta sam "padao", ali i poslao protivnika na pod. U konačnoj bilanci suci su mi dali pobjedu 3:2.
Parlov se oprostio od boksanja 1984. godine, tada je bio izbornik jugoslavenske reprezentacije na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, osvojene su po jedna zlatna i srebrna te dvije brončane medalje. Od tada se praktično povukao u anonimnost, jedini hobi mu je ostalo — kuglanje...
U Splitu sam 1979. godine obranio naslov profesinalnog šampiona svladavši Camela, a nakon poraza od istoga protivnika u Americi nekoliko mjeseci poslije odlučio sam prekinuti s bavljenjem boksom. Imao sam tada osjećaj, a danas vidim da je bio ispravan, kako sam se naprosto zasitio boksa, "izgorio", zapravo, sve dao od sebe ovome sportu. Ostat će mi puno predivnih uspomena, poput onoga panterskog skoka u publiku na Marakani 1976. kada sam nokautirao Talijana Adinolfia.

Oduvijek mi se sviđao Šurbek

Za mlađe, one koji nisu imali prigode uživo vidjeti Parlova na ringu, sam će sebe opisati kao borca koji je uvijek znao najbolje pogađati držeći se na distanci, vrlina mu je bio prije svega snažan "direkt". Otkako se povukao iz boksa, reći će, "više skoro uopće ne pratim sport, tek onako ovlaš". Ipak, morali smo ga pitati smatra li Željka Mavrovića svojim logičnim nasljednikom?
Volio bih da on to postane. Po nekoliko njegovih mečeva koje sam vidio mogu reći da se radi o vrlo dobrom boksaču, želim mu sve najbolje, ukoliko nastavi profesionalnu karijeru. Moj idol? Nikada nisam preferirao nekoga posebno, možda je ipak iznad svih Mohammad Ali, koji je bio svakako najatraktivniji od svih boksača, te pobrao slavu.
Samozatajan kakav već jest, Parlov nije želio dati svoj glas u izboru za hrvatskog sportaša stoljeća:
Smatram da bi isticanje bilo kojega imena značilo nepravdu prema mnogima koji također zaslužuju nagradu. Također smatram da ne bi bilo pošteno i da sam ja izabran za sportaša stoljeća, jer to ne zaslužujem. Mogu tek kazati kako mi se oduvijek jako sviđao Dragutin Šurbek, veliki šampion, majstor stolnog tenisa. Osim svih medalja i trofeja koje je osvojio, Šurbek je poput nekakve metafore iskonski čistoga sporta. Ima i drugih, primjerice taj fantastični Toni Kukoč. Kako njega ne spomenuti, a osvojio je sve što postoji u košarci, uključivši i tri naslova NBA prvaka.

Sin Matko igra nogomet u Fažani

Matina kćerka Mira posvetila se studiranju, ali je sin Matko dobar sportaš. Bio je kadetski prvak države u tae-kwon-dou, a sada se bavi nogometom, igra u Fažani.
Jest, bio je samnom na proglašenju sportaša stoljeća u Zagrebu, samo zbog želje da vidi Davora Šukera, koji mu je veliki uzor, dodat će Mate.
I to bi bilo sve, iako se u zraku čitavo vrijeme osjećala doza Matina razočaranja, gorčine koju je očito čvrsto zaključio u sebi. Preveliko ime, preveliki as da bi se tek tako sklonio sa scene, nestao. No, o tome nije želio govoriti tek je procijedio "pustite to sada, što je bilo to i prošlo, život ide dalje".

NOGOMETAŠI HAJDUKA SUTRA POČINJU S PRIPREMAMA
ZA NASTAVAK SEZONE
Matković nervozan
- Bilić se još nije javio

Mi jesmo razgovarali, ali zadnjih dana nema ništa nova. Da se nešto događa, onda bi mi zazvonio telefon, a ja se takorekuć ovih blagdana nisam maknuo iz stana — kaže Matković - Leko i Pletikosa kasne iz Tajlanda gdje su čekali Novu godinu, je li Skoko u Londonu pronašao klub? - Na prozivci i Božidar Morović iz biogradskog Primorca te Josip Ribić iz Čakovca

Piše: Slaven ALFIREVIĆ

Sutra nogometaši Hajduka započinju s pripremama, prozivka je zakazana za 10 sati, a danas bi treneri Ivica Matković i Siniša Jalić, plus Tonći Gabrić koji će upravljati svojim gliserom, trebali doglisirati do Hvara (samo da danas bude more mirno), te pregledati uvjete (smještaj s grijanjem, travnati tereni). Favorit je Jelsa, ukoliko se poslože sve kockice, nakon što u Starom Gradu, izgleda, nisu zatvorili "konstrukciju". Valja pričekati povratak izvidnice "bijelih", no to je vijest koja sveudilj postaje aktualna tek nakon prvih desetak dana vježbanja u Poljudu, te testiranja u privatnoj ordinaciji dra Rakića, negdje oko 15. siječnja.
Ivica Matković je zabrinut, jer mu ovih dana, kako kaže, telefon nije zazvonio da mu donese nove vijesti o angažmanu Slavena Bilića.
Mi jesmo razgovarali, ali zadnjih dana nema ništa nova. Da se nešto događa, onda bi mi zazvonio telefon, a ja se takorekuć ovih blagdana nisam maknuo iz stana — kaže Matko.
(Mobitel Matko u pravilu dade sinu Goranu.)
Slaven Bilić je pak najavio dolazak, ali valja vidjeti po kojoj osnovi. Ako još nije odmrsio čvor s osiguranjem u Velikoj Britaniji, može li se dogoditi da ga Everton posudi Hajduku?! Međutim, sve je zasad samo puko pothranjivanje ćakula, činjenica je da Bilić ne igra, da bi rado u Hajduka, da mu još uvijek nije sve leglo na Otoku kako je zamislio, a vrijeme ide... Ima i druga strana medalje gdje doista ne treba sve te brojke i mogućnosti od kojih se vrti u glavi potanko iznositi u javnost. Napokon, po riječima predsjednika Željka Kovačevića, sve više se rabi izraz "poslovna tajna", tako da se ne može sa sigurnošću ustvrditi niti premija koja je zapisana Matkoviću postane li prvak države, a kamoli sva ta zavrzlama oko povratka Slavena Bilića. Od Slavena i Evertona zasad ni slike ni tona.
Matković kaže:
Najbolje da pričekamo svi zajedno Ivicu Šurjaka, on se danas u ponedjeljak vratiti iz Kalifornije, pa ćemo svi zajedno biti pametniji. Strpljenja.
Po dogovorima otprije, Slaven Bilić bi se mogao pojaviti i na početku priprema, ali bi Matko kaže bio sretniji da mu — zazvoni telefon s konkretnijim, sretnijim vijestima. (Ili mobitel kojega će uzeti danas od sina dok bude krstario po otoku Hvaru).
Izvjesno je da će sutradan nedostajati Stipe Pletikosa i Ivan Leko, oni kasne s dozvolom dok se vrate iz Tajlanda. Zdravo za gotovo uzima se činjenica da će se na prozivci pojaviti Božidar Morović iz biogradskog Primorca te Josip Ribić iz Čakovca, a sa zebnjom se iščekuje povratak Josipa Skoke iz Londona je li našao "nešto" što bi donijelo više od milijun maraka odštete, što bi onda zadovoljilo i Hajduka i njega. Dvojaka su iščekivanja, ostane li kapetan momčad je snažna, a ode li onda to mora biti potrebna financijska injekcija svima...

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2000.01.02.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)