NEDJELJA 12. rujna 1999.

EUROPSKO PRVENSTVO VATERPOLISTA:
PORAZ U FINALU OD MAĐARA
»DUPINI«
SREBROM ZASJALI

FIRENCA — Bazen Paolo Costoli. Gledatelja 3000. Završnica europskog prvenstva u vaterpolu: Hrvatska — Mađarska 12:15 (3:1, 2:6, 4:3, 3:5). Suci: Petronilli (Italija) i Papazian (Francuska).
HRVATSKA: Školneković, Padovan, Đogaš, Šimenc, Sarić, Štritof (3), Smodlaka (1), Ivaniš (2), Bošković (2), Barać (1), Hinić (2), Vićan, Kobeščak (1).
MAĐARSKA: Kosz, Toth, Martz (1), Varga, Kasas (1), Vari (1), G. Kiss (2), Szekely, Fodor, Vincze (1), Steinmetz (1), Molnar (3), Biros (5).
IGRAČ VIŠE: Hrvatska 13 (4), Mađarska 14 (10).

FIRENCA: Ivo JURIŠIĆ

Hrvatska vaterpolska reprezentacija oduševila je na 24. EP-u u Firenci. Na smotri najboljih momčadi Starog kontinenta prvi put je osvojena medalja, Kovini
»dupini« zakoračili su na postolje, domaćin Italija, olimpijski pobjednik i svjetski prvak Španjolska, Rusija, Jugoslavija i mnogi drugi ostali su u sjeni naših mladića.
Zagrepčanin Ratko Štritof, 27-godišnji član Mladosti pružio je na Arnu u reprezentaciji najbolje igre do sada. Nakupio se iskustva i igračke mudrosti, nesumnjivo jedan je od najzaslužnijih što se u središtu Toscane hrvatska zastava ponosno vihorila na bazenu Costoli.
Željeli smo medalju, priželjkivali je i obvezali se postići maksimalan uspjeh — Štritof će nam pred finalnu utakmicu s Mađarskom. — Štono se kaže, bili smo spremni srce ostaviti u bazenu, dati sve od sebe. Napravili smo zaista veliki rezultat.
U dvije sezone, od uspjeha u Atlanti do Firence Hrvatska vaterpolska reprezentacija nije uspjevala stići do kolajne:
Ne bih se toga hvatao. Nije moje da o tome razmišljam, činjenica je da smo uvijek bili vrlo blizu medalji, ali ni jedanput nismo zakoračili na postolje. Stalno smo hvatali 4. mjesto. Jedini veći propust bio je na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Perthu prošle godine, kada smo se plasirali na 9. mjesto. Ovo je kompletno druga momčad, mladi u kombinaciji sa starijim, iskusnijim igračima. Odlična smo klapa, jedinstvena u svemu. Na sljedećim velikim natjecanjima od ove se reprezentacije može puno očekivati.
Sljedeće veliko natjecanje su Olimpijske igre 2000. Ratko je optimist:
U Sydneyu moramo nadoknaditi ono što smo izgubili na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Ponekad se prisjetim toga finala sa Španjolskom i propuštene prigode za osvajanje zlatne kolajne. Već tada, poslije samo nekoliko dana spoznali smo kako smo šansu ispustili iz ruku, premda je srebro pothvat, povijesni uspjeh hrvatskoga vaterpola.

U NAŠEM TABORU NAKON PORAZA
Miješali se sinoć
i žalost i radost

Neven Kovačević: U otvorenoj utakmici dali smo sve od sebe. Veliki broj zgoditaka što smo ih primili, prije svega iz igre, nakon fenomenalnog početka i vodstva od 3:0 koje smo trebali podići na 4:1, krajem prve četvrtine. Od tada je krenulo jurcanje po bazenu. Polovicom utakmice Mađari su se odlijepili i kasnije ih je bilo vrlo teško stići. Važnošću nastupa u finalu naši su igrači bili previše impresionirani, i ono što nam je bila snaga, igra u obrani, nismo je ispunili. To je glavni uzrok poraza. Utakmica je bila fenomenalna. Tužni smo ali i ovo drugo mjesto je izvanredan uspjeh. Nastavit ćemo s pobjedama na slijedećim velikim nastupima. Vjerujem da smo osvajanjem drugog mjesta u Europi osigurali nastup na slijedećim Olimpijskim igrama u Sydneyu. Svojim mladićima nemam što prigovoriti, nadmašili su sebe tijekom ovog cijelog prvenstva. U ovoj utakmici s Mađarima imali smo i malo nesreće, dva neiskorištena igrača više, udarac u vratnicu... Mađarski vratar Kosz bio je izvanredan. Ovaj rezultat nije realan, blizu smo Mađarima, oni su večeras za nijansu bili bolji. Utakmica je bila puna emocija, željeli smo zlatnu medalju, Mađari su rutinirana momčad, ovo je njima četvrto ili peto finale.
Tomislav Družak, predsjednik HVS—a: Moje iskrene čestitke svim igračima. Večeras nije išlo. Vjerojatno su nakon pustih suhih godina bez medalje i oni željeli najsjajniji trofej podariti Hrvatskoj. Malo su i izgorjeli u toj želji ali mislim da se nemamo čega sramiti. Ni na ovom finalu ni na cijelom prvenstvu.

Veliki rezultat

Ratko Štritof: Tužni smo malo ali i sretni, osjećaji su pomiješani. Hrvatska je napravila veliki rezultat. Čestitam Mađarima. Večeras su bili bolji od nas. Svaka im čast, pobijedili su. Počeli smo igrati njihovu igru. Utakmica je za gledanje bila vrlo lijepa. Na našu žalost izgubili smo. Moramo podići glavu. Pred nama će biti još mnogo velikih natjecanja. Primili smo previše golova, s Mađarima se tako ne može igrati. Mađarima ovo nije prvo finale, puno su iskusniji od nas. Pred nama su novi ciljevi i nadam se novim medaljama. Pobjednička smo momčad što smo pokazali cijelog prvenstva. Mislim da smo psihički stabilni. Svi smo veliki prijatelji, budućnost je pred nama. Dopustili smo Mađarima da izvode protuudare, prihvatili smo njihovu igru. Bit će još ovakvih finala protiv Mađara.

Previše uspona i padova u igri

Samir Barać: Žao mi je što smo izgubili i što se nismo upisali u knjigu pobjednika za sva vremena. Razlozi poraza su nervozna igra, primili smo previše golova iz igre. Cijelu utakmicu nismo igrali koncentrirano i dobro već na mahove. U našoj igri bilo je uspona i padova. Odično smo počeli, ali taj početak u biti ništa ne znači, igra se 28 minuta. Hrvatska je u Firenzi napravili veliki uspjeh, sjetimo se prvenstva u Perthu 98. godine kada smo zauzeli 9. mjesto. Sada smo drugi u Europi, to je fenomenalan rezultat. Hrvatski vaterpolo predstavili smo u pravom svjetlu.

Najveći otpor

Denes Kemeny, izbornik Mađarske: Znao sam da će ovo za nas biti teška utakmica, Hrvatska ima izvanrednu momčad. U početku sam se malo uplašio. Protivnici su nas gotovo zaustavili, njihovo vodstvo od 3:0 nije bilo baš ohrabrujuće. Međutim, naši su igrači pravi junaci. Nisu se predavali, čekao sam kada će se razigrati, a kada smo izjednačili iz kontre više nisam strepio za rezultat. Tri zgoditka prednosti bila su jamstvo zaslužene pobjede. Još ću jednom reći da nam je na ovom EP-u najveći otpor pružila upravo Hrvatska.

CAPUCCINO NA ARNU
Svaka čast Mađarima

Piše:  Ivo JURIŠIĆ

Srebrna medalja zlatnoga kova zasjala je sinoć na grudima hrvatskih vaterpolista. Igra prikazana u finalu više nego poraz pomutili su, međutim, radost. Žal se opažao na licima naših igrača kada su stupili na drugu stepenicu pobjedničkog postolja. Nakon završnog obračuna, u kojemu su odlični vaterpolisti Mađarske zasluženo drugu godinu za redom osvojili naslov europskog prvaka. Hrvatska je druga, samo su Mađari bolji od nas. Prva kolajna s prvenstava Starog kontinenta spremljena je u naš trezor. Neven Kovačević je u prvoj velikoj akciji s dupinima, otkako je postavljen za izbornika, iskovao medalju očekivanu još od Sheffielda od 1993. godine.
Mađari su očekivani prvaci, iza Hrvatske ostali su domaćini Talijani, Grčki, olimpijski pobjednici i svjetski zlatnik Španjolska, Rusija, Jugoslavija i još pet sudionika 24. eduropskog prvenstva. Tri mjeseca mukotrpnog rada se isplatilo, štošta su se odabranici Nevena Kovačevića odrekli zbog ovog juriša na odličje. U osam susreta samo su dva puta izgubili i to od Mađara kojima u Firenzi nije bilo ravnih.
Posebnu pozornost Kovačević je posvetio Kasasu, u početku ga je čuvao Kobeščak, sidrašu Molnaru i snažnom pucaču Steinmetzu. Izvanrednim mađarskim individualcima pripremljen je šah u vodi. Imperativ je bio spriječiti protivnički protuudar, loptu čuvati kao zlato. Izvanrednom igrom u obrani Mađari su bili zaustavljeni, ošamućeni. Hrvatska je vodila sa 3:0. Promašaj Barača za vodstvo od 4:1 kada se našao sam oči u oči s Koszom najavio je, na žalost, poraz, katastrofu u nastavku finala.
Mađari su se razbudili, digao se uragan na bazenu Costoli. Iskoristili su našu slabu igru s igračem više i neraspoloženost vratara Školnekovića. Plave kapice zavladale su bazenom. Drugu četvrtinu dobili su mađarski reprezentativci s nedostižnih 6:2. Europski prvak bio je već tada odlučen. Igrač više nas je ukopao. Do početka treće četvrtine Mađari su iskoristili sedam prilika od deset prigoda s igračem više dok su hrvatski reprezentativci samo jednom bili uspješni a imali su čak osam puta igrača više.
Unatoč porazu i obilju pogrešaka u finalnoj utakmici, sa srebrnom medaljom moramo biti i više nego zadovoljni. S kovačem odličja kakav je Kova »dupini« će nas još dugo oduševljavati i igrati, naravno, puno bolje nego sinoć. Sljedeća olimpijska 2000. prva im je nova velika prigoda. S Arna odlazimo svakako zadovoljni, uz pozdrav — do viđenja u Hrvatskoj 2001. Naša je zemlja najozbiljniji kandidat za domaćina sljedećeg jubilarnog 25. europskog prvenstva koje će, već sada to tvrdimo, biti znatno bolje organizirano nego ovo u renesansnoj Firenci.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik: Goran Bašić,
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 1999.09.12.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)