SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ rijeka ]
[ zagreb ]
[ otoci ]
[ dalmacija ]
[ ljeto99 ]
[ prilozi ]
[ vodic ]
[ kolumne ]
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiva ]
       

 

PRILOZI

UTORAK 24. kolovoza 1999.

FORUM

GOST FORUMA: Dr. fra ANDRIJA NIKIĆ,
OTKRIVAČ AUTORA TRISTO GODINA STAROG RJEČNIKA "BLAGO JEZIKA SLOVINSKOG",
IZ SAMOSTANA U OMIŠU

Otkrijmo javnosti bisere "Slovnika"

Objavljivanjem prvotiska (editio princeps) fra Ljudevitova Blaga jezika slovinskog ne samo da osigurava trajnost Blaga hrvatskog jezika, nego Blago postaje i novi zov upoznavanja hrvatske jezične baštine. U ovom je rječniku, npr., upisana hrvatska riječ didnik, baštinik, što još nije upisan u Akademijin rječnik. A ta je riječ stara najmanje 300 godina! Što bismo sakrivali od hrvatske javnosti bisere koji se kriju u Lalićevu Blagu? S objavljivanjem Blaga, uvjeren sam da svi dobivamo! Tek kad bude objavljen, rječnik će pružiti svoju vremensku i prostornu dimenziju, svoju povijest i svoje dijalekte

Razgovarao: Krešimir ŠEGO


Dr. fra Andriji Nikiću, koji je napisao više od 50 knjiga, sastavio više od 1400 životopisa i povijesnih priloga, surađujući u 60-ak listova, časopisa i zbornika, održao više od 40 predavanja na (među)narodnim znanstvenim skupovima, profesora na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i voditelja diplomskih radova većeg broja diplomanata (samo 1999. deset), te neumornog svećenika sa svim obvezama i službama, nije bilo iznenađenje prihvatiti se rukopisa Blago jezika slovinskoga = hrvatskoga, poznatijeg kao Slovnik i da mu u samo dva mjeseca pronađe autora: fra Ljudevita Lalića, Hercegovca iz Ružića, sastavi abecedu, ispisuje riječi — pronalazi nove i upusti se u njegovo analiziranje i predstavljanje kulturnoj javnosti. Nakon Slovnika, čini se, Nikića više nije potrebno posebno predstavljati. Rezultatima svojih najnovijih istraživanja probudio je jezikoslovce i ugodno iznenadio hrvatsko kulturno općinstvo.
Kao i do sada fra Andrija je metodološki pristupio svom poslu i u vrlo kratkom roku pružio puno više rezultata koje nije ni zamislio, a kamoli ponudio dr. fra Petar Bezina u minulih šest godina i franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja koji su kroz tristo godina držali u rukama Blago jezika hrvatskog fra Ljudevita Lalića. Prisjetimo se da je Lalić živio i svoje Blago sastavljao u vrijeme kada su razdijeljeni hrvatski narod jedino franjevci povezivali u jedno. Nakon tri stotine godina nova razgraničenja su udarena, ali Rječnik s novim izdanjem želi povezati isti narod. Nema sumnje da će isti dr. Nikić, ako mu drugi ne smetaju, taj rječnik, uz pomoć stručnjaka, dostojno predstaviti na ponos cijeloga hrvatskog naroda i njegove kulturne baštine.

Hrvatska riznica

— Koji su prijelomni momenti odredili Vašu orijentiranost na istraživanje povijesti našega naroda, pogotovu njegovu kulturnu povijest?
Upravo povijest hrvatskog naroda i franjevaca u Hercegovini vodila me je preko literature u arhive. To sam osjetio u Mostaru. Sređivanje arhivskih dokumenata, što sam počeo i prije svog odlaska u Rim, uputilo me je da je potrebno dopunjavati arhivsku dokumentaciju mikrofilmovima, fotokopijama i objavljenim serijama dokumenata. Tako sam, koliko mi je to bilo moguće, već kao doktorand u Rimu izdvajao serije svezaka u rimskim arhivima, ulagao sve što sam zarađivao u njihovo mikrofilmiranje i preslikavanje. To sam činio i u arhivima diljem Hrvatske (Zadar, Šibenik, Split, Omiš, Makarska, Zaostrog, Ston, Slano, Dubrovnik), Mostar, Sarajevo, Beograd, kao i u franjevačkim samostanima po Bosni i Hercegovini.
— Veliku je pozornost izazvao "Slovnik" fra Ljudevita Lalića. O kakvom se djelu radi?
Tako i treba. Pronašao sam riznicu hrvatskog jezika u kojoj je najmlađa riječ stara tri stotine godina. Naime, prije malo više od dva mjeseca uzeo sam u ruke original: Blago jezika slovinskog illi Slovnik u kome izgovarajuse riči diačke, latinske i slovinske. Thesaurus linguae illyricae sive Dictionarium Illyricum. In quo verba latino-italice et illyricae redduntur. Labore fratris Ludovici collectum. U svestranoj studiji i sažetku o Blagu naglasio sam da je donedavno nepoznati fra Ljudevit Lalić, Hercegovac iz Ružića, prvi štokavac koji je sastavio rječnik. U podnaslovu stoji: PERFECTISSIMUS DICTIONARIUS sive correctissimum dictionarium ordine alphabetico aedificatum; ut A, B, C, D, E, F, G, H, I, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U (piše za U i V) i Z. In quo verba latina italice, et illyrice redduntur. Nakon jednoga praznog lista slijedi skraćenije naslovljavanje: Slovnik, Ilti dikcionar slovinski. U komu izgovarajuse riči diačke, latinske i slovinske. — Dictionarium Illyricum. In quo verba latina italice et illyrice redduntur. Rukopis je nepaginiran. Fra Andrija NIKIĆ: Nadam se da će subraća u Omišu shvatiti da će biti na čast franjevaca i hrvatske kulture ako se više sazna o Blagu jezika slovinskog = hrvatskog što ga je sastavio fra Ljudevit Lalić iz Ružića (Hercegovina)  Snimio: Mario STRMOTIĆUvezan je od 61 sveščića. Količina sveščića je prosjek šesnaest lista — 32 stranice. Format: 20x14 cm. Ukupno rječnik ima 22 velika i 29+2 mala slova u više nijansi. Jedinstveni prijedlog za slovo ž pronašao sam na 864. stranici. Znate kako sam se razveselio kada sam pronašao taj znak. Mogu vam reći da sam umah zaboravio sve napore i muku. Nastavio sam listati i brojiti. Rječnik ima više od 1550 stranica. Na njima je ispisano najmanje 15.000 latinskih + 15.000 talijanskih riječi i prosječno po 20-ak hrvatskih riječi na stranici. Riječ mu je gotovo uvijek rečenica. Tako u Blagu ima više od 25.000 hrvatskih riječi.

Ljudevit iz Ružića

— Kako ste zapravo otkrili autora rukopisa starog tristo godina?
Sam potpis frater Ludovicus upozorio me je da tražim podatke o fra Ljudevitu. Fra Ljudevit je napisao i djelo: "Istruzione de confessori..." — Upute ispovjednicima i tu se potpisao fra Ljudevit Hercegovac iz Ružića. U Matici krštenih kapelanije Tučepi upisao je bosančicom: br. 144. "1697. g. na 6. listopada — Ja fra Ludovik Lalić iz Ružića krsti Katu kćer Ivana Lucića i njegove žene Filipe. Kuma biše Kata žena Križana Rudanovića iz Tučepi."
To su podaci koje je zapisao sam fra Ljudevit. Bez ikakve sumnje fra Ljudevit Lalić je znao najbolje svoje podrijetlo! Na tri, meni do sada poznata, zapisa pronašao sam da se svaki put susreće ime fra Ljudevit, na dva mjesta on piše da je iz Ružića i na jednome mjestu da je Hercegovac i da mu je prezime Lalić.
Fra Ljudevit Lalić, Hercegovac iz Ružića, koliko mi je poznato, prvi je Hrvat iz Bosne i Hercegovine koji je sastavio veliki Rječnik latinsko-talijansko-hrvatskog jezika. On je prvi franjevac franjevačke provincije Bosne Srebrene koji se bavio leksikografijom. On je prvi štokavac koji je sastavio rječnik Blago jezika slovinskog illi Slovnik. On je svojim radom živi hrvatski jezik u Herceg-Bosni povezao s latinskim mrtvim jezikom. Za most između ta dva bića uzeo je talijanski. Prostor kao pozornica kulturnih događaja u njegovu je Blagu jedno od glavnih lica. On je prvi bosanskohercegovački hrvatski leksikograf. U ovom rječniku sačuvana je riznica oaze hercegovačkog, dalmatinskog i romanskog pučanstva. Mogu zaključiti, nasuprot nekim netočnim naklapanjima, fra Ljudevit Lalić je prvi štokavac koji je sastavio Blago jezika slovinskog illi Slovnik. To je bilo između 1680. i 1699. godine.

Naslovi rukopisa

— U dnevnom tisku se osporava Vaše otkriće Rječnika?
Zapazio sam kako dr. fra Petar Bezina naglašava: "Fra Nikić nije otkrio ni Slovnik ni Knjigu jer su podaci o njima i autoru dokumentirani još prije šest godina..." U opširnoj studiji o Rječniku napisao sam: Na nepoznatog autora i nekompletan naslov njegova rječnika upozorio je dr. fra Petar Bezina i citirao: "RK 257: ANONIM: Blago jezika slovinskoga ili (trebaju dva ll — illi) Slovnik. Thesaurus linguae illyrica (! treba: ae) sive dictionarium illyricum, nepag., kart. uvez, čitljiv, vel. 20x14". Dr. PETAR BEZINA, Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja, Zagreb, 1993., str. 115." Samo toliko je Bezina zapisao o Rječniku. Dr. fra Petar Bezina je morao uz ovaj rukopis prepisati ime autora "Labore fratris Ludovici collectum" — fra Ljudevitovim trudom sastavljen. Samo po upisanom imenu — fra Ljudevit — rukopis izlazi iz anonimnosti. A mogao je dr. Bezina ovdje prepisati cijeli tekst ili izdvojiti bar ono što piše na hrvatskom jeziku: "...u kome izgovarajuse riči diačke, latinske i slovinske..."
Drugi rukopis RK 57 dr. Bezina je upisao pogrešno pod br. 49 (!) i pročitao: "Istruzione de confessioni (treba: confessori), cosi (treba: casi) della coscienza come si debba amministrare il solvamento (treba sacramento) della Penitenza, Opera del frate Lodovico da Arcigovina di Rusichi sacerdole de Minori Osservanti). Anno del Signore 1702, kart. Uvez, list 352, vel. 24x18" (str. 96). U prijevodu: Pouke ispovjednicima... Djelo fratra Ljudevita Hercegovca iz Ružića, svećenika Male braće, Godine Gospodnje 1702.
Kod broja 57 dr. fra Petar Bezina je zapisao: "Anonim: Raspravlja o obavljanju ispovijedi, kart. Uvez, čitljiv, tal., nepag., vel. 20x15" (str. 96) — potonji rukopis nisam gledao. Isti pisac fra Ljudevit sastavio je, odnosno napisao Blago i Istruzione. Tako dr. Bezina nije točno ni kompletno prepisao ni naslove ni upisano ime njihova autora. Navedena dva, odnosno tri zapisa kod dr. fra Petra Bezine sam provjerio, ostale njegove zapise ostavljam drugima!
Da je dr. Bezina upisao i prepisao samo potpuni naslov rukopisa bolje bi predstavio djela, a da je pročitao i upisao ime sastavljača "Labore fratris Ludovici collectum" — predstavio bi autora javnosti. Je li dr. fra Petar Bezina postupio dokumentirano? Nadalje dr. fra Pavao Melada ističe "puno godina prije Nikića znali sad već pokojni fratri Karlo Kosor i Jerko Šetka...". To meni ne pravi problem. Koliko je osoba držalo Lalićev Rječnik u svojim rukama? Ja ne znam! Međutim, koliko je meni poznato, o njemu nitko od njih nije pisao. Ipak, dr. fra Petar Bezina je o Rječniku napisao samo ono što smo pročitali — bez prepisanog imena autora?! Da je u nepotpunom i tako kratkom tekstu dr. fra Petar Bezina mogao napraviti toliko propusta ili pogrešaka, teško mi je shvatiti?!

Objaviti prvotisak

— Što biste još na kraju o svemu ovome mogli reći, osobito o nesporazumu koji se u javnosti pojavio glede Vašeg odnosa sa subraćom franjevcima iz Omiša, koji su vlasnici "Slovnika"?
Ponavljam, na koncu, ono što sam već napisao: "Čast mi je što sam doprinio koliko-toliko da se kulturni nivo Knjižnice Franjevačkoga samostana u Omišu uzdigne više nego što je do sada bio. To sam učinio zahvaljujući tamošnjoj subraći: fra Jerku Lovriću, fra Pavlu Meladi i fra Šimunu Čuguri — što sam naglasio na prvome mjestu u svojoj studiji o prvom štokavskom i franjevačkom leksikografu fra Ljudevitu Laliću. Ja se nadam da će subraća u Omišu shvatiti da će biti na čast franjevaca i hrvatske kulture ako se više sazna o Blagu jezika slovinskog = hrvatskog što ga je sastavio fra Ljudevit Lalić iz Ružića (Hercegovina). Tome sam već do sada djelomično doprinio. A više će se saznati ako se pripremi izdanje tog unikatnog rukopisa. Jer objavljivanjem prvotiska (editio princeps) fra Ljudevitova Blaga jezika slovinskog ne samo da osigurava trajnost Blaga hrvatskog jezika, nego Blago postaje i novi zov upoznavanja hrvatske jezične baštine. U ovom je rječniku, npr., upisana hrvatska riječ didnik, baštinik, što još nije upisan u Akademijin rječnik. A ta je riječ stara najmanje 300 godina! Što bismo sakrivali od hrvatske javnosti bisere koji se kriju u Lalićevu Blagu? S objavljivanjem Blaga, uvjeren sam da svi dobivamo!" Tek kad bude objavljen, rječnik će pružiti svoju vremensku i prostornu dimenziju, svoju povijest i svoje dijalekte, svoju dijakroniju (vertikalu) i sinkroniju (horizontalu).

[ stranica priloga ]

Mudroslovice

Zapisano je da sam rođen 1. siječnja 1942. Malu maturu položio u Klobuku 1956., a veliku u Visokom 1962. U franjevački red stupio sam 1959. Vojsku sam odslužio u kažnjeničkom logoru u Prizrenu od 1962. do
1964. Tu sam puno čitao i ispisivao mudroslovice. Filozofiju i teologiju sam započeo studirati 1968. u Varešu. Na poznatim stručnim školama u Vatikanu pohađao sam i 1970. diplomirao knjižničarstvo i arhivistiku, te završio paleografiju i diplomatiku. U Rimu sam završio studij obranivši disertaciju o Utemeljenju hercegovačko-
franjevačkog Kustodija 16. lipnja 1971. Kako sam specijalizirao knjižničarstvo, arhivistiku, paleografiju i diplomatiku, već 1970. imenovan sam arhivistom i knjižničarom Hercegovačke franjevačke provincije. Djelovao sam kao župni pomoćnik, vjeroučitelj studenata i jedno vrijeme župnik u Nevesinju. Uz to često sam javno nastupao i obrađivao povijesne teme. Od 1. listopada 1997. započeo sam profesorski rad na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Predajem povijest hrvatskog naroda i svijeta u srednjem vijeku.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 1999.08.23.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]