SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ kronika92 ]
[ magazin ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ rijeka ]
[ zagreb ]
[ dalmacija ]
[ ljeto99 ]
[ tribina ]
[ prilozi ]
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiva ]
       

 

NOVOSTI

PETAK 9. srpnja 1999.

Msgr. NIKOLA ETEROVIĆ, NOVOIMENOVANI NADBISKUP I VELEPOSLANIK SVETE
STOLICE U UKRAJINI

U PAPINSKOJ JE DIPLOMACIJI SVE VIŠE HRVATA

Hvala Bogu, nakon mene još dvojica mlađih kolega uspješno plivaju diplomatskim vodama Svete Stolice
Katolička crkva u Hrvata trebala bi biti širokogrudnija i omogućiti da više hrvatskih svećenika djeluje u ustanovama Vatikana

PRENOSIMO S RADIO VATIKANA


Povodom ređenja msgr. Nikole Eterovića za nadbiskupa Siska koje će se održati u subotu u hvarskoj katedrali, Radio Vatikan snimio je razgovor s nadbiskupom i papinskim nuncijem, veleposlanikom Vatikana u Ukrajini, koji Slobodna Dalmacija prenosi.
— Oče nadbiskupe, već ste dvadesetak godina u diplomatskoj službi Svete Stolice. Tu ste, bez sumnje, stekli veliko iskustvo. Zašto ste se odlučili za tu službu?
U diplomatskoj sam službi Svete Stolice od 1980. Deset sam godina otprilike bio izvan Rima, a deset godina u Vatikanu, u Papinu Državnom tajništvu.
Rado se sjećam svojega prvog radnog mjesta u zapadnoj Africi: Abidžana, glavnoga grada Obale Bjelokosti. Tu sam bio od 1980. Tri godine poslije, 1983. bio sam premješten u Madrid, a 1987. u Nikaragvu, u njezin glavni grad Managvu. Od početka 1990. radim u Papinu Državnome tajništvu, na Odjelu za odnose s državama.
Mene je za diplomatsku službu predložio ondašnji rektor talijanskoga zavoda Almo Collegio Capranica u Rimu, gdje sam studirao bogoslovlje na Papinskome sveučilištu Gregorijani, Izbor kandidata za crkvenu diplomaciju ishod je povijesnoga iskustva Svete Stolice - kaže msgr. Nikola Eterovićpripremajući se za profesora. Dostavio je moje ime predsjedniku Papinske crkvene akademije, a on se potom službeno, u ime Svete Stolice, obratio mojemu dijecezanskome ordinariju u Hvaru, sada već pokojnome biskupu mons. Celestinu Bezmalinoviću i zatražio njegovo dopuštenje. Očito, i ja sam morao dati pristanak. Uvjeren sam da je takav izbor kandidata za crkvenu diplomaciju ishod povijesnoga iskustva Svete Stolice.
— Koliko je Hrvata do sada djelovalo u diplomatskoj službi Svete Stolice?
Bilo je više Hrvata koji su u različitim razdobljima povremeno ili stalno bili u diplomatskoj službi Svete Stolice. U novije se vrijeme u diplomatskoj službi Svete Stolice istaknuo pokojni nadbiskup Josip Uhač, koji je umro početkom 1998., upravo nekoliko sati prije nego što je Papa objavio da ga želi učiniti kardinalom. Nakon njega, ja sam prvi Hrvat koji je stupio u tu službu. Bogu hvala, više nisam jedini, jer nakon mene još dvojica mlađih kolega uspješno plivaju diplomatskim vodama.
Na žalost, mjesni biskupi nisu uvijek dovoljno osjetljivi za tu službu i nerado za nju predlažu svoje svećenike. Valja priznati da im nije lako, jer ni sami nemaju dovoljan broj prezbitera. Ipak, mislim da bi i Katolička crkva u Hrvata trebala biti širokogrudnija i omogućiti da više hrvatskih svećenika djeluje u ustanovama Svete Stolice, uključujući i njezinu diplomaciju.
— Za biskupa će Vas u Hvaru zarediti kardinaAngelo Sodano. Što u vezi s tim možete reći?
U zadnje vrijeme Sveti Otac redovito svake godine 6. siječnja, na svetkovinu Bogojavljenja, redi za biskupe određeni broj svećenika, među kojima ima uvijek i po koji apostolski nuncij. Tijekom godine, ređenja nuncija obavlja, ako je moguće, Papin državni tajnik, kard. Angelo Sodano, ili koji od kardinala pročelnika kongregacije nadležne za područje na kojem se nalazi država u kojoj će dotični novi nuncij obavljati svoju službu.
— Povjereno Vam je diplomatsko predstavništvo Svete Stolice u Ukrajini. U toj je zemlji vjersko stanje vrlo složeno. Kako vidite svoju djelatnost u Ukrajini?
Danas nema lakih biskupija za biskupe i lakih zemalja za apostolske nuncije. Ipak, postoje razlike između pojedinih država. Ukrajinsko stanovništvo je u većini pravoslavno. Katolika je Grb nadbiskupa msgr. Nikole Eterovićaukupno oko šest milijuna, i to oko pet milijuna bizantskoga obreda ili grkokatolika i oko milijun rimskoga obreda ili rimokatolika. Prema nekima, postoje čak četiri grupe pravoslavaca. To svakako otežava ekumenski dijalog. Ipak, promicanje ekumenizma jedna je od zadaća diplomatskih predstavnika Svetoga Oca.
Što je situacija složenija, to je i izazovnija. Mislim da je važno stalno imati na umu da je crkveno jedinstvo dar Božji i da se prvotno postiže molitvom. Zato bih bio vrlo zahvalan svima koji me poznaju da se sjete u molitvama i mene i odgovorne službe koju mi je povjerio papa Ivan Pavao II.

Plodno bračko tlo

— Vi ste četvrti živući biskup podrijetlom s otoka Brača. Vaš se rodni otok Brač tako predstavlja kao plodno vjerničko tlo.
Katolička crkva na Braču srasla je s tamošnjim stanovništvom, te je zbog toga živa i žilava. Ima i u njoj teškoća i problema. Proces sekularizacije nije ni nju poštedio. Ipak, još uvijek postoje zdrave katoličke obitelji, žive vjerske zajednice, posebno župske, koje prenose vjeru s koljena na koljeno i odgajaju u vjeri. To se vidi posebno po broju svećeničkih zvanja. A gdje ima svećenika, Bog ponekad nekoga od njih pozove i k punini svećeništva: u biskupsku službu.
Vrlo je utješno za sve pastoralne djelatnike da naši vjernici, Bračani, zadrže svoje vjerske navike i u drugim sredinama, i izvan domovine, kao na primjer u Čileu, Argentini i drugim zemljama Latinske Amerike. To znači da je sjeme riječi Božje, koju su naviještali, prodrlo u dubinu duše, te da je oblikovalo svjetonazor našega prosječnog čovjeka, Hrvata i Bračanina.

   

ČAST

Počašćen sam činjenicom da se kardinaAngelo Sodano vrlo rado i smjesta odazvao mojoj molbi da dođe u Hrvatsku i da me u hvarskoj stolnici zaredi za biskupa, i to kao naslovnoga sisačkog nadbiskupa sa službom apostolskoga nuncija u Ukrajini.
To je svakako znak poštovanja prema hrvatskim katolicima, ali i uopće prema svemu hrvatskom narodu. Kao što znadete, u ustroju Rimske kurije ili dvora, odnosno Svete Stolice, državni tajnik nalazi se odmah do samoga Pape ili Svetoga Oca: on i jest njegov tajnik, odnosno Papin državni tajnik ili državni tajnik Svetoga Oca.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 1999.07.08.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]