SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]

[ novosti ]
[ svijet ]
[ sport ]
[ kultura ]
[ split ]
[ zadar ]
[ dubrovnik ]
[ sibenik ]
[ rijeka ]
[ zagreb ]
[ dalmacija ]
[ prilozi ]
( osmrtnice )
[ impresum ]
   
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiva ]
       

 

SVIJET

SUBOTA 11. prosinca 1999.

DOBROSUSJEDSKI ODNOSI

HRVATSKA - BOSNA I HERCEGOVINA
Most na Savi


Županja - Orašje, prosinac 1998.: sa Živkom Radišićem i Antom Jelavićem Možda je slika kojom počinjemo ovaj fotoraport zapravo onaj simbol koji je najavio početak odnosa kakvi će sve više vladati između zemalja s kojima Hrvatska dijeli kopnene granice: Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom i Mađarskom. Dijelimo ih, istina, i s Jugoslavijom, ali međe koje nas upućuju na nju morat će još pričekati neke nove putove da ih premoste.
Fotografija je napravljena uoči Božića devedeset i osme i predstavlja "svečano presijecanje" vrpce prvoga obnovljenog od ukupno šest porušenih mostova na Savi između nas i BiH. Onoga između Županje i Orašja, kojega nije bilo još od devedeset i prve. Sedam punih godina.
Zagreb, prosinac 1998.: s Alijom Izetbegovićem"Naravno, most će poslužiti ne samo prometnom, nego i gospodarskom povezivanju i podizanju blagostanja", reče tom zgodom hrvatski predsjednik Tuđman, podsjetivši na to da su čitavi krajevi ostali razoreni i da im treba mnogo truda i napora da bi stigli tamo gdje su nekada bili, te dodaje: "Da bismo ih obnovili i u fizičkom smislu, ali i duhovnomu. A duhovna je obnova zajedništva mnogo teža i složenija nego fizička."
Pozvao je tom zgodom Tuđman i hrvatski i muslimanski i srpski narod da "nađu u sebi i mudrosti i hrabrosti da iz ove teške i krvave prošlosti izvuku takve zaključke koji više neće dopustiti sukobe među nama".


HRVATSKA - MAĐARSKA
Ulica na Kajzerici


Budimpešta, travanj 1997.: s učenicima Hrvatske školeMnoge ćemo čitatelje zateći podatkom da je hrvatski predsjednik Tuđman bio mađarskim gostom još u proljeće sad već davne devedeset i prve. Hoćemo reći, mnogo prije nego što se susretao s državnicima zemalja za koje smo navikli da "kroje" svijet, pa onda i očekuju da im se "mi mali" utječemo i kad treba i kad ne treba.
Pošteno zboreći, s Mađarima u povijesti nismo baš imali osobito "romantičnih" razdoblja, iako su ona protjecala u nekoj vrsti stalnoga, kako bi se danas kazalo, suživota. Činjenica je, međutim, da smo nekako uvijek uspijevali s njima izići na kraj. Možda stoga što nas je uvijek, netko bi rekao dijelila, ali primjerenije je kazati zbližavala jedna te ista rijeka i jedna te ista nizina.
Zagreb, svibanj 1996.: s predsjednikom Arpadom GönczomKud ćeš prirodnijeg puta iz srca Europe prema jugu, prema moru. I kud prirodnijih tema od putova, pruga, luka i brodova, koji su postali "vječnim zadatkom" sastanaka na vrhu dvaju dobrih susjeda. A bilo ih je, bilo.
A između svega toga bilo je i onih malih ljudskih stvari za koje su dvojica predsjednika uvijek našla vremena. Primjerice, otvaranje hrvatske škole u Budimpešti, čiju je izgradnju financirala mađarska vlada. Zamislite što to znači pripadnicima hrvatske manjine za očuvanje podrijetla, jezika, kulture.
Ili, da ne ostanemo dužni, otvaranje ulice na zagrebačkoj Kajzerici, koja nosi ime pokojnoga mađarskog premijera Jozsefa Antalla.


HRVATSKA - SLOVENIJA
Summit na Planici


S Milanom Kučanom na Planici, u ožujku 1991...Dok ovo bilježimo, agencijske vijesti iz Ljubljane poručuju da su odnosi Slovenije i Hrvatske "dobri i na mnogim područjima uzorni", pozivajući se pritom na predloženu deklaraciju o vanjskoj politici slovenske vlade. Kao posebno uspješnu suradnju deklaracija navodi onu na "multilateralnom" području, ne skrivajući pritom pitanja za koja volimo kazati da "zapinju", i to baš na "bilateralnom" planu.
Nije teško odgonetnuti da je pritom riječ o onom "komadiću" granice koji nazivamo Piranskim zaljevom ili ... i u Zagrebu, u lipnju 1994.njemačkim markama koje su hrvatske štediše "povjerili" na čuvanje Ljubljanskoj banci. No, nebrojeni razgovori koji su stručnjaci, ministri i premijeri dviju strana vodili daju naslutiti da dva naroda žele tek čiste račune i ništa više. Ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog "duge ljubavi" koja ih je spajala u vremenima koja ostaju sve više iza nas i koja će ih, treba li to uopće naglašavati, vezati i u onima koja tek dolaze.
Primijetili ste da u maloprijašnjem nabrajanju sudionika razgovora između domaje i dežele nismo spominjali predsjednike: ni Tuđmana ni Kučana. A bilo je, hvala Bogu, i njihovih susreta i priče: valjda su čekali da se njihovi suradnici dogovore, pa da njih dvojica potpišu.
Mogli su možda koji put udariti i šakom o stol. Ali čemu: prijatelji to rješavaju na drukčiji način.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 1999.12.11.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]